REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-579/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednik vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 5261342138587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-972/2024-2 od 1. srpnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2123/2020 od 31. siječnja 2024., u sjednici održanoj 9. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-972/2024- 2 od 1. srpnja 2024. i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2123/2020 od 31. siječnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnji postupak.
II. Odluka o naknadi troškova revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja.
2. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4689/2024-2 tužitelju se dopušta podnošenje revizije u odnosu na pravno pitanje:
„Mora li tužitelj, za isplatu za razdoblje koje je dospjelo nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, podnositi novi zahtjev iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku nadležnom ODO, ako se zahtjev temelji na istom činjeničnom i pravnom osnovu, izuzev izmijenjenih okolnosti u pogledu visine štete, u odnosu na koji osnov je ODO zahtjev odbilo zbog osporavanja njegove osnovanosti?“.
4. Koristeći navedeno dopuštenje tužitelj je podnio reviziju protiv rješenja suda drugog stupnja s prijedlogom ukinuti rješenja suda prvog i drugog stupnja i predmet vratiti na ponovno (daljnje) suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet postupka je zahtjev za isplatu 5.941,17 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos predstavlja razliku između zaštićene najamnine i tržišne najamnine za mjesec srpanj 2018. U konkretnom slučaju nije sporno da se tužitelj neposredno prije podnošenja predmetne tužbe 20. lipnja 2020. nije obratio Republici Hrvatskoj odnosno nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješavanje spora.
8. Sporno je, da li se podnošenje zahtjeva koji je tužitelj podnio državnom odvjetništvu 18. ožujka 2014. može smatrati ispunjenjem pretpostavke iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) budući u tom zahtjevu tužitelj potražuje razliku između tržišne najamnine i zaštićene najamnine za isti stan za prethodno razdoblje.
8.1. Sud drugog stupnja pozivom na odredbu čl. 186. ZPP smatra da tužbeni zahtjev mora biti, u bitnom, istovjetan zahtjevu iz zahtjeva za mirno rješavanje spora, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, bez obzira na poznatu i spornu osnovu zahtjeva, tužitelj je sam izabrao put ostvarivanja svoje pravne zaštite na način da je za svaki mjesec tužio pojedinačno. Zbog toga, učinak prvotnog zahtjeva za mirno rješavanje spora, ne može se „protegnuti“ na ovaj postupak.
9. Kod odgovora na revizijsko pitanje treba poći od toga da je svrha prethodnog obraćanja tuženoj iz odredbe čl. 186.a ZPP, izbjegavanje nepotrebnog sudskog spora ako se on može riješiti na miran način. Činjenica, da je Republika Hrvatska po istoj osnovi ali za isplatu zahtjeva za drugo razdoblje istaknula da tužitelj ni po kojoj osnovi nema pravo za isplatu zatraženog iznosa, znači postojanje trajnog spora koji se odnosi na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, koji je tuženoj poznat.
9.1 Dakle, u slučaju kao što je ovaj, kada je nadležno državno odvjetništvo odbilo zahtjev tužitelja koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, izuzev visine zahtjeva, kojeg se lako može utvrditi, i koja metoda utvrđivanja je istovrsna za svaku pojedinačnu tužbu, valja zaključiti da tužitelj u tom slučaju ne mora podnijeti novi zahtjev iz čl. 186.a ZPP.
9.2. Suprotno shvaćanje bi nepotrebno odugovlačilo postupke, i u biti bi predstavljalo nepotrebni formalizam i nepotrebno bi otežavalo tužitelju pristup sudu (slično i u predmetu poslovni broj Rev-813/2024-3 od 15. siječnja 2025.).
10. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 391. st. 7. ZPP riješiti kao u izreci.
11. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 9. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
