Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HE, zastupan po braniteljima odvjetničkog društva Vukmir i suradnici d.o.o. iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 77. stavka 1. točke 5. i stavka 3. i članka 78. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o morskom ribarstvu ("Narodne novine", broj: 62/2017, 149/2019, 30/2023), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, broj: Pp-716/2023-25 od 20. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika HE i potvrđuje se pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu odbijen je zahtjev okrivljenika HE za naknadu troškova nužni izdaci i nagrada odvjetnika.

2. Protiv navedenog rješenja okrivljenik je pravodobno, putem branitelja podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona te čl. 195. st. 2. istog Zakona navodeći da je prekršajni postupak pravomoćno okončan presudom Visokog prekršajnog suda Ppž-7247/2023 od 20. prosinca 2023., u kojoj je povodom žalbe okrivljenika u dijelu odbijena optužba jer je nastupila zastara kao procesna smetnja za daljnje vođenje prekršajnog postupka, dok je u preostalom dijelu žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska osuđujuća presuda. Žalitelj ističe da je sud propustio obrazložiti zašto i temeljem kojih zakonskih odredaba se radnje branitelja ne bi mogle izdvojiti iz ukupnih troškova postupka te zašto troškovi proizašli iz radnji branitelja ne bi pali na teret proračunskih sredstava suda. Nadalje navodi da smatra da je naslovni sud pritom pogrešno primijenio odredbu iz čl. 139. st. 4. Prekršajnog zakona, a što je utjecalo na rješenje. U prilog svojim tvrdnjama, okrivljenik podsjeća da su razlozi za obustavu prekršajnog postupka taksativno navedeni u Prekršajnom zakonu (citirajući odredbe zakona). Kako situacija gdje je okrivljenik istom presudom za neke prekršaje proglašen krivim, dok je za neke optužba odbijena nije posebno uređena zakonom, smatra da je naslovni sud trebao ispravno primijeniti čl. 140. st. 1. i st. 2. Prekršajnog zakona te odlučiti da troškovi padaju na teret proračunskih sredstava suda. Predlaže da se rješenje ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 211. st. 3. u vezi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015. 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijano prvostupanjsko rješenje iz osnova i razloga koje okrivljenik navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsko rješenje, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu podnositelj žalbe da je prvostupanjski sud iz gore navedenih razloga počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. i čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona.

7. Čl. 211. st. 3. Prekršajnog zakona propisano je da se na postupak o žalbi protiv rješenja odgovarajuće primjenjuju odredbe o žalbi protiv presude, a žalbeni sud po službenoj dužnosti uvijek ispituje jesu li postojale zakonske osnove za donošenje rješenja i je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo.

8. Ispitujući pobijano rješenje sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nije u pravu žalitelj da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da je branitelj zatražio naknadu za sve poduzete radnje u predmetnom postupku, kao i za troškove koji su nastali u vezi istih ali da se troškovi postupka u vezi s prekršajima u odnosu na koje je optužba protiv okrivljenika odbijena ne mogu izdvojiti iz ukupnih troškova postupka, te je stoga zahtjev branitelja odbijen.

9. Naime, uvidom u spis utvrđeno je da je ovlašteni tužitelj optužnim aktom žalitelju stavio na teret počinjenje prekršaja iz članka 77. stavka 1. točke 5. i stavka 3.(četiri prekršaja) i članka 78. stavka 1. točke 3. i stavka 3. (četiri prekršaja) Zakona o morskom ribarstvu.

10. Nakon provedenog postupka sud je donio presudu broj: Pp-716/2023-12 dana 7. lipnja 2023. kojom je okrivljenika proglasio krivim, a na predmetnu presudu okrivljenik je putem branitelja uložio žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske koji je odlukom broj Ppž- 7247/2023 od 20. prosinca 2023. po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu na način da je protiv okrivljenika optužba odbijena temeljem članka 185. točka 5. Prekršajnog zakona za tri djela prekršaja iz članka 78. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o morskom ribarstvu, a u ostalom dijelu žalba okrivljenika je odbijena kao neosnovana i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđena. Odluka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske postala je pravomoćna 20. prosinca 2023.

11. Dana 6. kolovoza 2024. okrivljenik je putem branitelja podnio zahtjev za naknadu troškova branitelja u ukupnom iznosu 1.961,65 eura i to za sastav pisane obrane 2. lipnja 2023., pristup glavnoj raspravi 6. lipnja 2023., izbivanje iz pisarnice 6. lipnja 2023., sastav žalbe 10. kolovoza 2023., upotreba vlastitog automobila na relaciji Zagreb-Labin-Zagreb, trošak cestarine na dan 6. lipnja 2023. uvećano za 25% PDV-a.

12. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio zahtjev okrivljenika za naknadu troškova branitelja, pravilno cijeneći da se u pogledu prekršaja za koje je optužba odbijena ne mogu izdvojiti iz ukupnih troškova zastupanja. Takvom zaključku u prilog je i troškovnik branitelja kojim je postavljen zahtjev za naknadu ukupnih troškova zastupanja u ovom prekršajnom postupku (sastav pisane obrane, pristup glavnoj raspravi, izbivanje iz pisarnice, sastav žalbe, upotreba vlastitog automobila, trošak cestarine), kao i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojom niti u kaznenom niti u prekršajnom postupku nije propisana naknada za zastupanje branitelja razmjerno uspjehu u postupku.

13. Dakle, kako je u postupku žalitelj pravomoćnom odlukom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske oglašen krivim makar i djelomično i to u odnosu na pet prekršajnih djela u smislu odredbe članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona ne može mu pripasti trošak nagrade i nužnih izdataka branitelju u ovom postupku.

14. Nadalje, potrebno je napomenuti da se prvostupanjski sud nije niti pozivao na odredbu članka 139. stavak 4. Prekršajnog zakona koja uređuje situacije kada se mogu izdvojiti stvarni troškovi nastali utvrđivanjem prekršaja (npr. izrada dokumentacije).

15. Isto tako u odnosu na žalbene navode treba istaknuti da Prekršajni zakon nigdje ne propisuje sadržaj rješenja, a iz analogne primjene odredbe čl. 185. tog Zakona, koja propisuje sadržaj presude i odredbe čl. 183., koja propisuje sadržaj presude kojom se okrivljenik proglašava krivim, proizlazi da tim odredbama, a niti jednom drugom odredbom Prekršajnog zakona, nije propisano da izreka mora sadržavati zakonsku osnovu odlučivanja.

16. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iz iznesenih razloga potpuno je jasno zbog čega je sud odbio okrivljenika sa zahtjevom za naknadu troškova zastupanja i nagrade branitelja.

17. Iz navedenih razloga, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi.

U Zagrebu 9. srpnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenog i branitelja.