Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Pleso prijevoz d.o.o., zastupana po branitelju Leu Buljat, odvjetniku Odvjetničkog društva Buljat & Partneri j.d.o.o. iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014., 127/2017., 98/2019. i 151/2022.) i članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022.), odlučujući o žalbi okrivljene, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 6. prosinca 2024., broj: Pp-5796/2023, na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Pleso prijevoz d.o.o. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljena je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Pleso prijevoz d.o.o.proglašena je krivom i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2600,00 eura, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude pod točkama 1. i 2. počinila prekršaje iz članka 229. stavka 1. točke 3. Zakona o radu i članka 172. stavak 2. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. Istom presudom okrivljena je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljena je pravodobno podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga iz članka 194. Prekršajnog Zakona, a osobito radi povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističući kako sud pobijanu presudu odnosno zaključak o krivnji okrivljene temelji isključivo na iskazu svjedoka VF (inspektorice koja je provodila nadzor) dok iskaze svjedoka NF i ŠF ne sagledava cjelovito već iste interpretira isključivo radi potrebe prilagođavanja obrazloženju pobijane presude. Predlaže da se pobijana presuda preinači i okrivljena oslobodi odgovornosti, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljena ističe da je sud propustio utvrditi kako u obavljanju poslova kontrole prijevozničkih karata NF: 1.) nije postojala subrogacija NF prema okrivljeniku, 2.) nije postupao prema uputama okrivljenika kao poslodavca, 3.) samostalno donosio odluke o radnom procesu, 4.) poslove obavljao samostalno i nije ovisio o procesu rada kod okrivljenika, 5.) za obavljanje posla od okrivljenika nije primao nikakve upute niti je bio pod nadzorom, kako je potvrdio i svjedok ŠF, koji mu je odredio i radno vrijeme te iskaza svjedoka NF, a isto proizlazi i iz sadržaja sklopljenih Ugovora o djelu od 14. lipnja 2022. godine i 11. srpnja 2022. Žalitelj ističe i da obavljanje rada radnika isključivo za poslodavca kao jedan od bitnih elementa radnog odnosa u predmetnom postupku također nije utvrđen. Upravo suprotno u postupku je utvrđeno kako NF poslove kontrole prijevozničkih karata obavljao ne samo za okrivljenika već i za treće osobe, a kako svjedok navodi u svom iskazu od 14. ožujka 2024.

7. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljene i to u točkama 4.1., 4.2., 4.3. i 4.4. obrazloženja pobijane presude. Naime, pravilno je prvostupanjski sud povezujući obranu okrivljene sa iskazima u postupku ispitanih svjedoka i to svjedoka NF koji je potvrdio da je u periodu od 1.6.2022. do 18.6.2022. i u periodu od 1.8.2022. do 7.8.2022. obavljao poslove kontrole prijevozničkih dokumenata, odnosno karata u autobusima Pleso prijevoza, a u nekom trenutku je i sam vozio autobus od Autobusnog kolodvora do Zračne luke Pleso mijenjajući kolegu ŠF na temelju ugovora o djelu, tako i svjedoka CF koji je potvrdio da je NF temeljem ugovora o djelu u predmetnom vremenu poradi povećanog opsega posla okrivljene, kontrolirao vozače koji nisu izdavali autobusne karte, ali su ih naplaćivali jer on to nije mogao raditi jer je u 4. mjesecu 2024. operirao srce i nije se dobro osjećao, te je zamolio da to umjesto njega učini NF i njega je preporučio privremenom upravitelju kao i svjedokinje VF koja je iskazala „......da je sa NF trebao biti zaključen ugovor o dodatnom radu na nepuno radno vrijeme, jer je isti osobnim radom radio u vozilima naručitelja (okrivljenika) u određenom vremenu za koji mu je rad isplaćena naknada u iznosu od 1.200,00 kuna po ugovoru.....“ zaključio da je okrivljena počinila prekršaje koji joj se stavljaju na teret.

8. Razmatrajući žalbene razloge žalitelja potrebno je za istaknuti razgraničenja između ugovora o radu i ugovora o djelu.

8.1. Odredbom članka 10. stavak 1. Zakona o radu propisano je kako se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Karakteristike ugovora o radu su: dobrovoljnost, obveza osobnog obavljanja rada, podređenost uputama poslodavca, naplatnost ali i to da radnik poslove obavlja u propisanom radnom vremenu, ugovorenom radnom vremenu ili radnom vremenu koje pisanom odlukom odredi poslodavac. Odredbom članka 10. stavak 2. Zakona o radu propisano je da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako ne dokaže suprotno. Dakle, radi se o oborivoj presumpciji. Navedenom odredbom štiti se u prvom redu radnika, kako se primjenom slobode volja ugovornih stranaka ne bi izigralo sklapanje ugovora o radu, dakle radnog odnosa koji jamči propisana prava radnicima, ne samo iz Zakona o radu, nego i iz drugih propisa (mirovinsko i zdravstveno osiguranje i dr.).

8.2. Ugovor o djelu određen je odredbama članaka 590. do 619. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008.,125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021), dalje ZOO. Odredbom članka 590. ZOO-a propisano je kako se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu naknadu za to. Karakteristike ugovora o dijelu, sukladno odredbama ZOO-a su slijedeće: 1. izvođač radi za naručitelja samostalno i neovisno o naručitelju djela, 2. izvođač u pravilu ne obavlja poslove u radnom vremenu, nego prema svojoj organizaciji, 3. izvođač posao obavlja osobno, ali ga može povjeriti i trećim osobama, 4. za obavljeni posao izvođač prima naknadu, najčešće po obavljenom poslu, odnosno po predaji djela i 5. izvođač posao u pravilu obavlja u prostoru kojeg sam odredi. Slijedom navedenog razvidne su sličnosti ali i razlije između ugovora o radu i ugovora o djelu.

9. Dakle kako je pravilno prvostupanjski sud i utvrdio temeljem iskaza navedenih svjedoka i materijalnih dokaza imenovani radnik radio je u ime i za račun naručitelja Pleso prijevoz d.o.o., kontrolirao karte u prijevoznom sredstvu u vlasništvu okrivljenika (pravne osobe) u vrijeme radnog vremena poslodavca kao redovne djelatnosti te je slijedom navedenog rad radnika NF trebao biti reguliran sklapanjem ugovora o radu u pisanom obliku, odnosno uručivanjem pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu, sukladno Zakonu o radu, te je za radnika trebala biti izvršena prijava nadležnom tijelu mirovinskog, a koju obvezu je okrivljena propustila izvršiti.

10. Slijedom navedenog, budući da žalitelji ne upiru, u smislu odredbe članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovode u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. Razmatrajući odluku o kazni, sukladno odredbe članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenici za počinjene prekršaje izrekao kazne primjerene stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. I ovaj sud ocjenjuje da su izrečene novčane kazne ublažene znatno ispod zakonom propisanih minimuma za pravnu osobu primjerene i dostatne svim okolnostima konkretnog slučaja i da su pogodne za postizanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljena pravna osoba na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi.

U Zagrebu 9. srpnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.