REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2396/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ESD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka Rijeka, protiv tuženika Stečajna masa iza PROMLI d.o.o., OIB 86779778312, Zagreb, Miramarska 13/d, kojeg zastupa punomoćnik Igor Šeparović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3440/2024-3 od 22. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-384/2024 od 7. svibnja 2024., na sjednici održanoj 9. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3440/2024-3 od 22. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-384/2024 od 7. svibnja 2024. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Može li sud činjenicu postojanja pravne osnove isključivo temeljiti u okviru vremenskog perioda u kojemu je ista bila na snazi, a sve imajući u vidu i okolnost da je predmetna osnova naknadno izgubila svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti? 2) U kojoj se mjeri institut povrata stečenog bez osnove može smatrati primjenjivim u situacijama u kojima je pravni temelj za stjecanje postojao u trenutku naplate, ali je kasnije ukinut sudskom odlukom te može li se u tom kontekstu govoriti o obvezi vraćanja primljenog iznosa ex tunc ili ex nunc?
3) Predstavlja li ukidna odluka Vrhovnog suda, kojom je pravna osnova na temelju koje je provedena izravna naplata izgubila svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, razlog za primjenu instituta stjecanja bez osnove?
4) Je osnova otpala u smislu čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kada Vrhovni sud ukine drugostupanjsku odluku i vrati drugostupanjskom sudu predmet na ponovno odlučivanje?
5) Dolazi li do kršenja načela zakonitosti i pravne sigurnosti, s obzirom na to da je odluka temeljem koje je provedena izravna naplata kasnije ukinuta? 6) Dovodi li kasnije ukidanje pravnog temelja naplate do povrede prava vlasništva osobe koja je pretrpjela financijski gubitak te može li se povreda podvesti pod zaštitu članka 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, koji jamči pravo na mirno uživanje vlasništva?
7) Može li se smatrati da je izvršenjem naplate na temelju kasnije ukinute odluke došlo do neosnovanog bogaćenja primatelja sredstava, čak i u slučaju kada je naplata provedena u dobroj vjeri te može li se u tom kontekstu razmatrati subjektivna odgovornost primatelja ili se povrat nameće kao objektivna obveza neovisno o njegovoj volji?“,
pozivajući se na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda, odnosno da u pogledu postavljenih pravnih pitanja nema prakse revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da mu je pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pošteno suđenje sadržajno se pozivajući na povredu temeljnih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija)
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a ZPP, ovaj sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužitelj upućuje na procesne okolnosti i činjenice koje nisu ostvarene u konkretnom predmetu.
3.2. Stoga i odluke na koje se u smislu razloga važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva (čl. 387. st. 3. ZPP) ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja u kojem je nakon što je otpala pravna osnova temeljem koje je izvršeno plaćanje prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu ponovno donijeta odluka temeljem koje pravna osnova u istom opsegu kako je i izvršeno plaćanje ponovno egzistira.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
4.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, dok je pobijanom presudom sud drugog stupnja detaljno odgovorio i na sve žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značaja. Nižestupanjske odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
5. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen, dok je u odnosu na povrede temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen.
Zagreb, 9. srpnja 2025.
: Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
