REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2029/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, protiv tuženika DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-97/2024-2 od 23. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-305/2023-11 od 3. srpnja 2024., u sjednici održanoj 9. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-97/2024-2 od 23. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-305/2023-11 od 3. srpnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pravna pitanja za koja navodi da od istih ovisi rješenje spora, te da su ista važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Je li drugostupanjski sud ispravno protumačio i primjenio odredbe o teretu dokazivanja, kada je zaključio da tužitelj nije dokazao sadržaj i postojanje ugovorne obveze tuženika na povrat troškova usavršavanja, iako tužitelj tu činjenicu nije isticao tijekom postupka, nego tuženik, zbog čega je teret dokaza bio na njemu? 2. Je li sud pravilno ocijenio namjeru, podredno krajnju nepažnju tuženika u smislu članka 107. stavka 1. Zakona o radu, u kontekstu obveze tuženika na povrat troškova edukacije, a u svjetlu činjenice da tuženik iako je bio upoznat s očekivanjima tužitelja svjesno nije stekao traženi certifikat unutar zadanog roka?".
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja prvog pitanja naznačenog u prijedlogu jasno proizlazi da se odnosi isključivo na okolnosti konkretnog slučaja, a osim toga u odnosu na isto izostali su odgovarajući razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Uvidom u odluku ovog suda broj Rev 318/2023-2 od 4. svibnja 2023. na koju se poziva tužitelj u smislu razloga važnosti postavljenog prvog pitanja (čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP), proizlazi da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj, a slijedom toga niti pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu.
5. U odnosu na drugo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, treba reći, da tužitelj uopće nije u odnosu na isto naveo razloge važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Naime, navod podnositelja prijedloga da u odnosu na drugo pitanja nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao takav i sam za sebe, nije određeni razlog važnosti. Stoga, niti u odnosu na drugo pitanje naznačeno u prijedlogu nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
6. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389. st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 9. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
