Poslovni broj: Usž-2665/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽZ, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi povrata uplaćenih doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1304/2025-4 od 7. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1304/2025-4 od 7. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu u kojoj navodi da je tužbu podnio radi isplate uplaćenog doprinosa, a ne radi razmjernog dijela starosne mirovine kako to zaključuje prvostupanjski sud. Navodi da je zbog pogrešne identifikacije predmeta spora sud tužbu cijenio nerazumljivom i naložio rješenjem od 17. travnja 2025. da ispravi nedostatke na način da dostavi dokaze da je prije podnošenja tužbe iscrpio pravni put, odnosno da je podnio žalbu protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 12. prosinca 2024. Ističe da je navedenim rješenjem odbijen sa zahtjevom za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine, jer njegov mirovinski staž u Republici Hrvatskoj iznosi 8 godina, 1 mjesec i 27 dana, zbog kojeg razloga nije niti podnosio žalbu protiv navedenog rješenja, već je zatražio da mu se doprinosi uplaćeni za navedeni radni staž u Republici Hrvatskoj isplate. Navodi da je povodom zahtjeva od strane tuženika zaprimio obavijest prema kojoj ne postoji zakonska osnova za isplatu uplaćenih doprinosa od strane nositelja mirovinskog osiguranja Republike Hrvatske, protiv kojeg dopisa nije podnosio pravni lijek. S obzirom da navedena obavijest nije imala formu upravnog akta koju propisuje Zakon o općem upravnom postupku, a niti uputu o pravnom lijeku, navodi da nije podnio prigovor. Zbog navedenih razloga smatra osporavano rješenje nezakonitim. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a, citiranog u rješenju, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da je iskoristio redovan pravni lijek protiv prvostupanjskog rješenja od 12. prosinca 2024., kao ni prigovor kao pravni lijek propisan odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21) u slučaju zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnog tijela.
5. Prema sadržaju spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi odlučivanja o pravu na isplatu uplaćenih doprinosa, kojoj je priloženo rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, klasa: 140- 02/24-03/03299387403, urbroj: 341-25-06/2-24-177299 od 12. prosinca 2024. kojim je odbijen zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine. Tužbi je priložen dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Odjela za provedbu Uredbe Europske unije Međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, mjerodavno zakonodavstvo i prijenos mirovinskih prava od 3. veljače 2025., kojim je tužitelj obaviješten da prema pozitivnim propisima Republike Hrvatske ne postoji zakonska osnova za isplatu uplaćenih doprinosa od strane nositelja mirovinskog osiguranja Republike Hrvatske.
6. Tužitelj je na traženje suda dostavio očitovanje iz kojeg proizlazi da nije podnio žalbu protiv prvostupanjskog upravnog rješenja s obzirom da niti ne osporava pravilnost priloženog rješenja, dok protiv obavijesti nije podnio žalbu jer na istoj nije navedena uputa o pravnom lijeku niti obavijest predstavlja upravni akt, već je podnio predmetnu upravnu tužbu.
7. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud razmotrio predmetnu tužbu i pozvao tužitelja da dostavi dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je, prije podnošenja tužbe, iscrpio pravni put. S obzirom da tužitelj nije dostavio traženo, tužba je odbačena pravilnom primjenom odredbe članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a. Ni navodi tužitelja iz žalbe o tome da je o njegovom zahtjevu trebalo odlučiti rješenjem ne dovode do drugačije odluke. Naime, i u toj situaciji tužitelj je prije podnošenja predmetne tužbe bio u obvezi drugostupanjskom upravnom tijelu podnijeti žalbu radi nedonošenja odluke povodom njegovog zahtjeva, sukladno odredbi članka 101. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) i na taj način iskoristiti redoviti pravni lijek.
8. Kako tužitelj u žalbi ne iznosi navode koji bi utjecali na donošenje drugačije odluke, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 9. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
