Poslovni broj: Usž-2681/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat
- Paliska, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu SM iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog sabora, saborskog zastupnika ŽM, Zagreb, Ilica 256 B, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 740/25-2 od 7. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-740/25-2 od 7. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I-740/25-2 od 7. svibnja 2025.odbačena je tužba tužitelja.
2. Tužitelj žalbom osporava zakonitost rješenja prvostupanjskog suda zbog bitne povrede pravila upravnog spora. Navodi da su suci ovoga Suda donošenjem rješenja, poslovni broj: Usž-4694/20-2 od 8. siječnja 2021. počinili kazneno djelo opisano u članku 279. stavku 1. Kaznenog zakona na način što su u tom rješenju unijeli lažan podatak da se prinudni upravitelj ne imenuje u upravnom postupku s obzirom da se radi o pitanju iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave koje je uređeno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističe da su člankom 385. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima poslovi državne uprave preneseni na jedinice lokalne samouprave, te da je taj članak izvršne pravne prirode koji čelnik izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave primjenjuje neposredno temeljem članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 48. stavka 1. točke 7. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi donošenjem pojedinačnog upravnog akta kojim odlučuje o pravu prinudnog upravitelja i obvezama prinuđene nekretnine, a protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor pred mjesno nadležnim sudom.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući rješenje upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu zbog šutnje uprave iz razloga što je 4. ožujka 2025. izjavio prigovor tuženiku, o kojem tuženik nije odlučio u roku iz članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), a radi neizdavanja obavijesti u propisanom roku u odnosu na zahtjev za tumačenje primjene članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV).
6. Člankom 2. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).
7. Prema članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
8. Kako je u ovom predmetu tužba podnesena zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke u vezi s prigovorom podnesenom tuženiku, a radi ne donošenja odluke o tumačenju primjene članka 385. stavka 1. ZV-a, to se i prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom predmetu ne radi o rješavanju u upravnoj stvari niti se odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja, pa nema ni šutnje uprave. Pri tome je sud pravilno utvrdio da Hrvatski Sabor odnosno zastupnik u Hrvatskom Saboru koji je naznačen kao tuženik, nije osoba koja se smatra tuženikom sukladno definiciji iz članka 19. ZUS-a, za što je dao valjane, pravno utemeljene razloge.
9. Napominje se tužitelju, u vezi s člankom 385. stavkom 1. ZV-a na koji se poziva u zahtjevu podnesenom tuženiku, da je ovaj Sud u nizu odluka izrazio shvaćanje da se u primjeni navedenog članka Zakona radi o odlučivanju o suvlasničkim pravima na nekretninama, a ne o rješavanju u upravnoj stvari.
10. Sukladno članku 46 .stavku 1. točki 7. ZUS-a, sud će odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
11. Slijedom svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud tužbu odbacio na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a.
12. Obrazloženje rješenja prvostupanjskog suda sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja. Ovaj Sud smatra da u okolnostima konkretnog predmeta tužitelju nisu povrijeđena ustavna prava na koja se poziva u žalbi.
13. S obzirom na to da tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja prvostupanjskog suda, trebalo je na temelju članka 135. stavka 1., u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 9. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
