REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5294/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Matković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika 1. Grad Makarska, Makarska, Obala kralja Tomislava 1, OIB: 53515145212, zastupanog po punomoćniku Vedranu Radmanoviću, odvjetniku u Zagrebu, 2. ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tatjani Marković, odvjetnici u Splitu i 3. OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-113/2024-3 od 28. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2226/2022 od 7. prosinca 2023., u sjednici održanoj 9. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.

III. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-113/2024-3 od 28. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2226/2022 od 7. prosinca 2023.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1. Može li prvostupanjski sud odbiti dokazne prijedloge u ponovljenom postupku zbog stadija u koji je vraćen postupak, iz razloga što smatra da je tužitelj prekludiran u svom pravu iznošenja dokaza, ako je drugostupanjski sud dao uputu prvostupanjskom sudu da je potrebno dopuniti dokazni postupak?

2. Može li se smatrati da je uputa drugostupanjskog suda o dopuni dokaznog postupka ispoštovana, ako je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku zaključio glavnu raspravu bez da je ponovo proveo ijedan već provedeni dokaz te ako je odbio sve dodatne dokazne prijedloge, i ako da, može li to učiniti s obrazloženjem da je zbog stadija u koji je postupak vraćen tužitelj prekludiran u predlaganju novih dokaza?

3. Može li prvostupanjski sud odbiti tužitelja sa prijedlozima dokaza koje nije predložio prije zaključenja prethodnog postupka te smatrati da nije dužan provesti novi prethodni postupak, odnosno izvesti nove dokaze koje tužitelj nije predložio prije zaključenja prethodnog postupka pozivajući se na čl.377.st.1. ZPP-a, ako je drugostupanjski sud naložio da se izvedu postojeći i po potrebi novi dokazi?

4. Je li tužitelj prekludiran u pravu predlaganja novih dokaza nakon što je preotvorena glavna rasprava, ako je takvu uputu dao drugostupanjski sud u svojoj odluci?

5. Moraju li sudovi temeljito obrazložiti svoja stajališta i odluke, uključujući situacije u kojima se ne izvode predloženi dokazi u ponovljenom postupku?

6. Može li prvostupanjski sud u ponovljenom postupku odbiti izvesti parnične radnje predlaganja, odnosno izvođenja dokaza koji nisu bili predloženi prije zaključenja prethodnog postupka, iako je na takve radnje uputio drugostupanjski sud u svom rješenju kad je preotvorio glavnu raspravu u smislu odredbe čl.377.st.2. ZPP-a ?

7. Može li kod ocjene izvedenih dokaza doći do izražaja osobni dojam suca te njegovo poznavanje životnih prilika u mjeri u kojoj bi se radilo o okolnostima koje su odlučujuća osnova za utvrđivanje istine odnosno pravilne ocjene izvedenih dokaza?

8. Može li se presuda u kojoj do izražaja dolazi osobni dojam suca, kao odlučujuća osnova za utvrđivanje istine, smatrati arbitrarnom?

9. Daje li slobodna ocjena dokaza ovlast prvostupanjskom sudu da ne postupi po uputama drugostupanjskog suda u ponovljenom postupku?

10. Smije li se presuda temeljiti na “mišljenju suda”, kao i “dojmovima suda”?

11. Mogu li objektivno uvredljivi vrijednosni sudovi o osobi koja je podnijela kaznenu prijavu, izjavljeni upravo na temu te iste kaznene prijave!, biti učinjeni u dobroj vjeri i u javnom interesu?

12. Ako bi prema rezultatima dokazivanja bila moguća i druga utvrđenja od onih koje su navedeni u presudi ili ako pojedini rezultati dokazivanja govore u prilog tužitelju, može li se tada sumnjati na nepravilnu ocjenu dokaza?

13. Bi li osoba protiv koje su donesena utvrđeno nezakonita rješenja i protiv koje je utvrđeno nezakonito postupanje trebala imati pravo na naknadu štete po relevatnim odredbama obveznog prava koje uređuju navedeni institut posebice u okolnostima koje se odnose na povredu ljudskog dostojanstva, časti i ugleda?

14. Ako je sud utvrdio da kod službeničkog suda nema podataka da je protiv određene osobe pokrenut disciplinski postupak, može li tada sud navesti da je okolnost postojanja disciplinskog postupka odlučna, a da svoje uvjerenje crpi isključivo iz navoda koje je iznijela suprotna stranka u postupku?

15. Radi li se o autonomnom pravu jedinice lokalne samouprave da donosi akte u skladu sa Statutom i Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi pa tako da Pravilnikom ukida određena radna mjesta, da smanjuje broj izvršitelja i sl. u slučaju da nije donesen nijedan akt o prestanku službe određenoj osobi koji bi bio u skladu sa Statutom ili Zakonom o lokalnoj i područnoj samoupravi?

16. Ako prestanak službe ne ostavi nikakve trajne posljedice na duševno zdravlje osobe, može li svejedno osobi nastati neimovisnka šteta, kad su predmetne radnje bile takve da bi povrijedile dostojanstvo i koje su bile neprihvatljive?

17. Trebaju li se dostojanstvo, zdravlje i sigurnost radnik štititi ne samo od diskriminatornih ponašanja na radu i u vezi sa radom, već od svih loših i neželjenih ponašanja koja mogu štetiti navedenim pravima osobnosti?

18. Bi li u presudama u kojima se donosi odluka je li na radnom mjestu došlo do mobinga trebalo biti raspravljeno tužiteljevo psihičko stanje, njegov životu u to vrijeme i događaji te dojmovi koje je iskusio kroz navedeni period, o njegovim posljedicama i dr.?".

3. Nadalje, tužitelj još u prijedlogu navodi da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava iz čl. 26. i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH), a da je time ujedno povrijeđen čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija), te čl. 8. i 13. Konvencije.

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio odbiti prijedlog za dopuštenje revizije, te je zatražio sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), a imajući na umu sadržaj pitanja koje je tužitelj naznačio u prijedlogu, cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, kao i obrazloženje pobijane drugostupanjske presude, ovaj sud je ocijenio da nije riječ o pravnim pitanjima koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, postavljenim pitanjima tužitelj zapravo još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanim nižestupanjskim presudama i to u pojedinim pitanjima kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka, dok pojedinim pitanjima pokušava osporiti činjenična utvrđenja pred nižestupanjskim sudovima. Prema tome, po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 1. ZPP) nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

6. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz čl. 385.a st. 2. ZPP ocjena je ovog suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom RH i Konvencijom, a kako to opširno navodi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Prema tome, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP) nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

7. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP i čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. I. i II. izreke.

8. Odbijen je zahtjev prvotuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (st. III. izreke).

Zagreb, 9. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević