Poslovni broj: Usž-4533/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D.M.G.S. TRADE DESK j.d.o.o., sa sjedištem u Rijeci, Kozala 31, OIB: 53191605501, zastupan po opunomoćeniku Ivanu Kraljiću, odvjetniku u Rijeci, Kumičićeva 69, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi zabrane obavljanja djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-466/2024-19 od 14. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja D.M.G.S. TRADE DESK j.d.o.o. sa sjedištem u Rijeci i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 466/2024-19 od 14. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-466/2024-19 od 14. listopada 2024.odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja odnosno oglašavanja ništavim rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/21-01/81, urbroj: 513-04-24-2 od 6. veljače 2024. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, klasa: UP/I-471-01/19-18/78, urbroj:
513-02-6015/50-20-15 od 28. prosinca 2020. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Navedenim rješenjem tuženika od 6. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja tijela prvog stupnja od 28. prosinca 2020. kojim se tužitelju zbog poduzimanja radnji koje imaju obilježja zlouporabe prava u kretanju ili raspolaganju trošarinskim proizvodima – energentima, privremeno zabranjuje obavljanje djelatnosti trgovačkog posredovanja prema domaćem i inozemnom tržištu, pružanje usluga informacijskog društva, kupnja i prodaja robe i/ili pružanja usluga u trgovini, u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka, na domaćem ili inozemnom tržištu, zastupanje inozemnih tvrtki i promidžba (reklama i propaganda), (točka I. izreke rješenja), utvrđeno je da mjera zabrane obavljanja djelatnosti, traje do otklanjanja nepravilnosti, odnosno upisa u registar trošarinskih obveznika i ishođenja posebnog odobrenja za poslovanje s energentima, a najkraće na rok od 30 dana od dana izdavanja rješenja (točka II. izreke rješenja), mjera zabrane obavljanja djelatnosti izvršit će se na drugi pogodan način (točka III. izreke rješenja) te je odlučeno da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničkog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da u konkretnom slučaju nije utvrđena zlouporaba prava u kretanju ili raspolaganju trošarinskim proizvodima – energentima, osim konstrukcije međunarodne prevare vezano uz obračun i plaćanje trošarina i poreza na dodanu vrijednost, zbog čega je doneseno rješenje o zabrani obavljanja djelatnosti. Prvostupanjski sud nije izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje jer bi suprotnim utvrdio činjenično stanje na vrlo jednostavan način o trgovini energentima te sustavom zaduženja odnosno razduženja istih, pa čak i bez saslušanja tužiteljice. Kako sud ne raspolaže stručnim znanjem iz predmetne materije, odnosno trgovine energentima, trebalo je predložiti i prihvatiti vještačenje predmetne struke ukoliko smatra da činjenice nisu dokazane te na taj način olakšavati dokazivanje očitoga u ovome sporu. Navodi da carinski nadzori nad trgovačkim društvima povezanim s FT nisu pronašli nepravilnosti, osim kod društva DP OIL ENERGY d.o.o., pri čemu su te nepravilnosti nastale prije nego što je ona postala direktorica tog društva. Ističe da se kod sklapanja bilo kojeg ugovora o trgovanju naftnim derivatima u kojem sudjeluju prodavatelj, posrednik i kupac, polaže garancija za poreze i trošarine, jer, ako proizvod napusti teritorij Republike Hrvatske, a dokumentacija na krajnjem odredištu ne bude zatvorena, prodavatelju se naplaćuje iz pologa i obustavlja isporuka proizvoda, čime se osigurava da trošarina ne ostane nenaplaćena, s obzirom na to da se pri svakoj isporuci provjerava je li aktivan akcizni broj. Predmet ovog spora je prije svega činjenica "je li plaćena trošarina na energente ili ne" koji su kupljeni u hrvatskim tvrtkama INA d.d. i CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., te koji su cisternama prevezeni naručiteljima, dakle talijanskoj tvrtki u trošarinsko skladište u Italiji koje posjeduje sva potrebna odobrenja za provođenje trgovine derivatima. Predmet spora nije utvrđivanje međunarodne prevare, niti konstrukcija međunarodne kriminalne organizacije, jer to je u nadležnosti drugih tijela, a trošarina na energente je plaćena što je trebalo utvrditi carinsko tijelo. Smatra da je njegovo cjelokupno poslovanje, odnosno posredovanje u trgovini energenata u Italiji uredno i na zakonit način završeno i to u cjelokupnom dijelu. Druga nezakonita postupanja u vezi s svim predmetnim tvrtkama očito provjerava tijelo zaduženo za porezne prevare u Italiji koje će i na adekvatan način utvrditi činjenice odnosno postupiti sukladno izvješću odnosno dijelu kojeg dostavlja u prilogu te postupiti sukladno zakonu i o mogućim nezakonitostima na području Republike Italije. Dakle, predmet ovog spora nije ni u kakvoj vezi sa daljnjim postupanjima sa energentima, a niti se desio na području Republike Hrvatske, a nije sporan obzirom da je trošarina na energente plaćena. U izvješću talijanske policije pa čak ni u posebnim dokaznim radnjama ne navodi se tužitelj niti odgovorna osoba FT kao počinitelj trošarinske prevare. Tužitelj smatra da carinsko tijelo nije točno utvrdilo obvezu plaćanja trošarine, odnosno činjenicu kako je ista obveza ispunjena, koja je dakle osnov vođenja upravnog postupka i upravnog spora. Radi nedostatka utvrđivanja činjenica doneseno je prvostupanjsko rješenje od 28. prosinca 2020., kojim je donesena mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti. Navedena mjera uz obračun trošarine koju je carinsko tijelo obračunalo, a koja bi bila dvostruko plaćena dovela je do stvaranja enormnog duga te zabrane obavljanja djelatnosti. Tužitelj ističe prigovor zastare obzirom na činjenicu kako je postupak započeo 2017. odnosno 2018. godine. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu u cijelosti te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.
4. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporavane odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da tužitelj obavlja djelatnost posredovanja u trgovanju energentima na način da izdaje račune za obavljene konzultantske usluge temeljem ugovora o suradnji, a cijena usluge po računima formira se po litri energenata odnosno autocisterni energenata koju tvrtke kupuju od dobavljača u Republici Hrvatskoj i to INA Industrija nafte d.d. iz Zagreba i CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., a račune za konzultantske usluge navedenim tvrtkama fakturira FT, odgovorna osoba za zastupanje tužitelja. Navedena trgovina energenata obavlja se u sustavu odgode plaćanja trošarine između prodavatelja iz Republike Hrvatske i primatelja u drugoj državi članici to jest Italiji, na način da se energenti otpremaju iz trošarinskih skladišta u Republici Hrvatskoj i to sa terminala Janaf u Omišlju za energente koje isporučuje prodavatelj CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. i iz Rafinerije nafte Rijeka, Kostrena za energente koje isporučuje prodavatelj INA-Industrija nafte d.d. Zagreb. Primatelji energenata u Italiji su Nuova petroli s.r.l. Montanari, Mirano i manpetroli Italija s.r.l. Roma, koji zatvaraju kretanje energenata u sustavu odgode plaćanja trošarine. Također je na temelju podataka u spisu utvrđena međusobna povezanost tužitelja sa trgovačkim društvima DP OIL ENERGY d.o.o. iz Rijeke i MA.DI TRADING & CONSULTING d.o.o. iz Rijeke i to preko FT koja je odgovorna osoba za zastupanje i u navedenim trgovačkim društvima. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je u postupku poreznog nadzora kod društva DP OIL ENERGY d.o.o. iz Rijeke utvrđeno sklapanje i organiziranje fiktivnih isporuka i primitaka, te izdavanje i ovjeravanje fiktivne poslovne i robne dokumentacije čime se takva dokumentacija ne može smatrati vjerodostojnom, kojim postupanjem se prikrivala stvarna namjena, cilj i osnova raspolaganja trošarinskim proizvodima, sukladno članku 20. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ 106/18.), sa kriminalnom namjerom počinjenja porezne prijevare. Tužitelj za robu naziva thinner s iz tarifne oznake KN3814 0090 kombinirane nomenklature zajednice nije dokazao pravilnost stjecanja i tijek kretanja robe, pa proizlazi da je sa navedenom robom postupano nezakonito. Utvrđeno je da je tužitelj organizirao lanac međunarodne porezne prijevare ispostavljanjem i ovjeravanjem fiktivne, odnosno lažne poslovne i robne dokumentacije, pri čemu se u lancu distribucije pojavljuju fiktivne tvrtke iz drugih država članica EU te je pri tome svjesno, ciljano i namjerno prijevarno postupao kako bi se takvim postupanjem izgubio svaki trag krajnje uporabe i stvarne namjene predmetne robe (thinners).
8. Provedenim nadzorom kod tvrtke MA.DI TRADING & CONSULTING d.o.o. u kojoj je FT također odgovorna osoba, utvrđeno je da je predmetna tvrtka vršila trgovanje s energentima i to u svojstvu prodavatelja energenata tvrtki EMYFUEL s.r.l. koje trgovačko društvo je tijekom 2017. i 2018. bilo utajivač poreza u Italiji, a nije niti predavalo porezne prijave, uključujući prijave za izravne poreze i prijavu poreza na dodanu vrijednost, niti su predane prijave za transakcije sa stranim subjektima iz Europske unije, a za 2017. nije predano financijsko izvješće, niti prezentirana knjigovodstvena evidencija, računi i prijevozna dokumentacija. Iz podataka u spisu proizlazi i da tužitelj prije početka poslovanja s trošarinskim proizvodima – energentima, nije bio upisan u Registar trošarinskih obveznika, a niti je to učinio do donošenja prvostupanjskog rješenja.
9. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo odnosno odredbe članka 108. stavka 10. točke 3. i stavka 12., članka 124. stavka 1., 2. i 3. Zakona o trošarinama i članka 115. stavka 1. i 122. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. i 106/18.) te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.
11. Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj dokumentacijom koja nije bila vjerodostojna prikrivao stvarnu namjenu, cilj i osnovu raspolaganja trošarinskim proizvodima koji podliježu obvezi obračuna i plaćanja trošarine pa je pravilno ocijenjeno da je tužitelj organizirao lanac međunarodne porezne prijevare ispostavljanjem i ovjeravanjem fiktivne, odnosno lažne poslovne i robne dokumentacije, a pri čemu se u lancu distribucije pojavljuju fiktivne tvrtke iz drugih država članica EU. Tužitelj je svjesno, ciljano i namjerno prijevarno postupao kako bi se takvim postupanjem izgubio svaki trag krajnje uporabe i stvarne namjene predmetne robe, a isto tako je utvrđeno da tužitelj prije početka poslovanja s proizvodima, odnosno energentima, nije bio upisan u registar trošarinskih obveznika i to nije učinio sve do dana donošenja prvostupanjskog rješenja, a kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.
12. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te mu je zbog poduzimanja radnji koje imaju obilježje zlouporabe prava u kretanju i raspolaganju trošarinskim proizvodima – energentima, privremeno zabranjeno obavljanje djelatnosti kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
13. Treba napomenuti da je prvostupanjski sud pravilno odbio i zahtjev tužitelja za oglašivanje ništavim pobijanog rješenja na temelju članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) jer iz sadržaja navedene odredbe ne proizlazi da je u konkretnom slučaju bila ispunjena bilo koja od pretpostavki za oglašivanje pobijanog rješenja ništavim, a niti je tužitelj izričito naveo neki od razloga propisanih zakonom, već se samo općenito poziva na ništavost, pa je i taj dio zahtjeva prvostupanjski sud pravilno odbio.
14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
15. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
16. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijan presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
17. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da nije uspio niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude trebalo je odbiti zahtjev tužitelja i za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 9. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
