Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-195/2025-3

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ivice Raguža, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Jelačića 10, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-429/2019-21 od 17. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 09. srpnja 2025.

r i j e š i o j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. te se ukida presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-429/2019-21 od 17. studenog 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima parničnog postupka tuženika povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 429/2019-21 od 17. studenog 2020. presuđeno je:

" 1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208368562/07 koji su 5. veljače 2007. sklopili tužitelj LU iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,90 % godišnje.

2. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju JU iz [adresa] isplati iznos od 62.340,34 kn (šezdeset i dvije tisuće tristo četrdeset kuna i trideset i četiri lipe), sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 351,89 kn od 1.11.2007.,na iznos od 354,79 kn od 1.12.2007., do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te na iznos od 354,77 kn od 1.1.2008., na iznos od 360,34 kn od 1.2.2008., na iznos od 725,73 kn od 1.3.2008., na iznos od 734,86 kn od 1.4.2008., na iznos od 712,78 kn od 1.5.2008., na iznos od 704,94 kn od 1.6.2008., na iznos od 713,86 kn od 1.7.2008., na iznos od 697,78 kn od 1.8.2008., na iznos od 699,32 kn od 1.9.2008., na iznos od 708,91 kn od 1.10.2008., na iznos od 69,11 kn od 1.11.2008., na iznos od 723,56 kn od 1.12.2008., na iznos od 772,32 kn od 1.1.2009., na iznos od 778,17 kn od 1.2.2009., na iznos od 780,65 kn od 1.3.2009., na iznos od 771,72 kn od 1.4.2009., na iznos od 769,64 kn od 1.5.2009., na iznos od 756,16 kn od 1.6.2009., na iznos od 744,21 kn od 1.7.2009., na iznos od 988,92 kn od 1.8.2009., na iznos od 998,58 kn od 1.9.2009.,na iznos od 991,26 kn od 1.10.2009.,na iznos od 984,09 kn od 1.11.2009.,na iznos od 996,63 kn od 1.12.2009.,na iznos od 1.008,39 kn od 1.1.2010.,na iznos od 1.020,78 kn od 1.2.2010.,na iznos od 1.015,90 kn od 1.3.2010.,na iznos od 1.037,52 kn od 1.4.2010.,na iznos od 1.030,26 kn od 1.5.2010.,na iznos od 1.040,38 kn od 1.6.2010.,na iznos od 1.103,66 kn od 1.7.2010.,na iznos od 1.087,44 kn od 1.8.2010.,na iznos od 1.140,99 kn od 1.9.2010.,na iznos od 1.110,35 kn od 1.10.2010.,na iznos od 1.086,96 kn od 1.11.2010.,na iznos od 1.151,52 kn od 1.12.2010.,na iznos od 1.190,65 kn od 1.1.2011.,na iznos od 1.159,27 kn od 1.2.2011.,na iznos od 1.161,81 kn od 1.3.2011.,na iznos od 1.138,82 kn od 1.4.2011.,na iznos od 1.143,54 kn od 1.5.2011.,na iznos od 1.213,45 kn od 1.6.2011.,na iznos od 1.221,52 kn od 1.7.2011.,na iznos od 1.144,77 kn od 1.8.2011.,na iznos od 1.117,47 kn od 1.9.2011.,na iznos od 1.076,14 kn od 1.10.2011., na iznos od 37,51 kn od 1.10.2011.,na iznos od 969,66 kn od 1.11.2011., na iznos od 962,80 kn od 1.12.2011., na iznos od 972,63 kn od 1.1.2012., na iznos od 983,64 kn od 1.2.2012., na iznos od 79,28 kn od 1.2.2012., na iznos od 889,55 kn od 1.3.2012., na iznos od 31,54 kn od 1.3.2012., na iznos od 799,21 kn od 1.4.2012., na iznos od 797,37 kn od 1.5.2012., na iznos od 796,80 kn od 1.6.2012., na iznos od 13,90 kn od 1.6.2012., na iznos od 684,14 kn od 1.7.2012., na iznos od 678,59 kn od 1.8.2012., na iznos od 669,04 kn od 1.9.2012., na iznos od 656,46 kn od 1.10.2012., na iznos od 658,47 kn od 1.11.2012., na iznos od 655,24 kn od 1.12.2012., na iznos od 647,93 kn od 1.1.2013., na iznos od 630,39 kn od 1.2.2013., na iznos od 631,99 kn od 1.3.2013., na iznos od 627,46 kn od 1.4.2013., na iznos od 617,66 kn od 1.5.2013., na iznos od 601,25 kn od 1.6.2013., na iznos od 588,75 kn od 1.7.2013., na iznos od 587,81 kn od 1.8.2013., na iznos od 585,04 kn od 1.9.2013 na iznos od 587,78 kn od 1.10.2013., na iznos od 576,01 kn od 1.11.2013., na iznos od 571,53 kn od 1.12.2013., na iznos od 566,54 kn od 1.1.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208368562/07 koji su 5. veljače 2007. sklopili tužitelj LU iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

4. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju JU iz [adresa], isplati iznos od 160.224,84 kn (sto šezdeset tisuća dvjesto dvadeset i četiri kune i osamdeset i četiri lipe), sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 0,27 kn od 1.4.2007., na iznos od 23,98 kn od 1.3.2008., na iznos od 76,09 kn od 1.4.2008., na iznos od 287,00 kn od 1.11.2008., na iznos od 48,10 kn od 1.12. 2008., na iznos od 313,32 kn od 1.1.2009., na iznos od 349,29 kn od 1.2.2009., na iznos od 367,43 kn od 1.3.2009., na iznos od 324,36 kn od 1.4. 2009., na iznos od 318,12 kn od 1.5 2009., na iznos od 250,58 kn od 1.6.2009., na iznos od 191,18 kn od 1.7.2009., na iznos od 211,91 kn od 1.8.2009., na iznos od 255,99 kn od 1.9.2009., na iznos od 230,85 kn od 1.10.2009., na iznos od 206,38 kn od 1.11.2009., na iznos od 262,60 kn od 1.12.2009., na iznos od 315,86 kn od 1.1.2010., na iznos od 371,92 kn od 1.2.2010., na iznos od 357,21 kn od 1.3.2010., na iznos od 451,62 kn od 1.4.2010., na iznos od 427,29 kn od 1.5.2010., na iznos od 474,77 kn od 1.6.2010., na iznos od 742,14 kn od 1.7.2010.,na iznos do 681,29 kn od 1.8.2010.,na iznos od 909,57 kn od 1.9.2010.,na iznos od 789,16 kn od 1.10.2010.,na iznos od 698,60 kn od 1.11.2010., na iznos od 974,01 kn od 1.12.2010., na iznos od 1.144,28 kn od 1.1.2011., na iznos od 1.020,83 kn od 1.2.2011.,na iznos od 1.038,93 kn od 1.3.2011.,na iznos od 950,26 kn od 1.4.2011.,na iznos od 977,64 kn od 1.5.2011., na iznos od 1.279,09 kn od 1.6.2011., na iznos od 1.321,45 kn od 1.7.2011.,na iznos do 1.655,12 kn od 1.8. 2011.,na iznos od 1.533,99 kn od 1.9. 2011., na iznos od 1.345,25 kn od 1.10. 2011., na iznos od 17.431,67 kn od 1.10. 2011., na iznos od 1.340,33 kn od 1.11.2011., na iznos od 1.319,70 kn od 1.12.2011., na iznos od 1.388,22 kn od 1.1. 2012., na iznos od 1.463,66 kn od 1.2.2012., na iznos od 17.461,33 kn od 1.2.2012., na iznos od 1.465,92 kn od 1.3.2012.,na iznos od 14.790,59 kn od 1.3.2012., na iznos od 1.418,50 kn od 1.4.2012.,na iznos do 1.437,76 kn od 1.5.2012., na iznos od 1.466,05 kn od 1.6.2012., na iznos od 19.693,86 kn od 1.6. 2012., na iznos od 1.435,55 kn od 1.7.2012.,na iznos od 1.438,17 kn od 1.8.2012.,na iznos od 1.410,04 kn od 1.9.2012.,na iznos od 1.357,99 kn od 1.10.2012.,na iznos od 1.421,44 kn od 1.11.2012.,na iznos od 1.444,50 kn od 1.12.2012.,na iznos od 1.435,28 kn od 1.1.2013.,na iznos od 1.342,62 kn od 1.2.2013.,na iznos od 1.406,85 kn od 1.3.2013.,na iznos do 1.421,55 kn od 1.4.2013,na iznos od 1.392,70 kn od 1.5.2013., na iznos do 1.307,29 kn od 1.6.2013, na iznos od 1.254,25 kn od 1.7.2013., na iznos od 1.301,26 kn od 1.8.2013.,na iznos od 1.333,67 kn od 1.9.2013.,na iznos od 1.416,37 kn od 1.10.2013.,na iznos od 1.370,83 kn od 1.11.2013.,na iznos od 1.391,21 kn od 1.12.2013.,na iznos od 1.407,89 kn od 1.1.2014.,na iznos od 1.439,69 kn od 1.2.2014.,na iznos od 1.473,02 kn od 1.3.2014.,na iznos od 1.455,91 kn od 1.4.2014., na iznos od 1.422,64 kn od 1.5.2014.,na iznos od 1.407,62 kn od 1.6.2014.,na iznos od 1.414,21 kn od 1.7.2014.,na iznos od 1.456,08 kn od 1.8.2014.,na iznos od 1.498,84 kn od 1.9.2014.,na iznos od 1.495,05 kn od 1.10.2014.,na iznos od 1.516,53 kn od 1.11.2014.,na iznos od 1.547,38 kn od 1.12.2014.,na iznos od 1.534,82 kn od 1.1.2015.,na iznos od 1.552,29 kn od 1.2.2015.,na iznos od 1.552,29 kn od 1.3.2015.,na iznos od 1.552,29 kn od 1.4.2015.,na iznos od 1.552,29 kn od 1.5.2015.,na iznos od 1.552,29 kn od 1.6.2015.,na iznos od 1.552,29 kn od 1.7.2015.,na iznos od 1.552,29 kn od 1.8.2015.,na iznos od 1.552,29 kn od 1.9.2015.,

sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 22.870,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 17.11.2020. do isplate, u roku 15 dana. "

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nasuprot tome, u žalbi se žalitelj osnovano poziva da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 222.565,18 kn na ime više plaćenog iznosa s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u slučaju kada je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

7. U provedenom prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj kao korisnik kredita zaključio Ugovor o namjenskom kreditu kod tuženika dana 05. veljače 2007. za iznos od 129.600,00 CHF s rokom vraćanja od 20 godina,

- da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamatna stopa u čl. 2. Ugovora, odnosno da je redovna kamata 4,90 % godišnje promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika,

- da je namjena kredita bila kupnja nekretnina,

- da je čl. 7. Ugovora o kreditu bilo određeno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja,

- da su stranke 15. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, a sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2025),

- da je Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine te presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu,

- da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima (CHF) ništetne,

- da je tužitelj za vrijeme otplate kredita, na temelju ništetne promjenjive kamatne stope platio više ukupno 62.340,34 kn, na na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, platio više ukupno 160.224,84 kn,

- da se tužitelj pozvao na utvrđenja iz parnice, povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli u kojoj je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2024. i presuda broj Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018.,

- da prigovor zastare nije osnovan jer je tužba podnijeta 12. lipnja 2019. odnosno unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014., odnosno od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe (13.06.2014).

8. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 62.340,34 kn na ime razlike zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i radi isplate iznosa od 160.224,84 kn na ime razlike zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno – financijskog vještaka Jasmine Fijačko proizlazi da razlika između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika iznosi 10.313,62 CHF ili 55.074,55 kn koji se odnose na period otplate do 1.9.2015., a razlika između redovne početne stope (4,90 %) i kasnijih kamatnih stopa većih od 4,90 % iznosi 11.461,57 CHF odnosno 62.340,34 kn i odnosi se na period od početka otplate kredita do 1.1.2014. Razlika između iznosa koje je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita te da je plaćao anuitete po početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 158.914,05 kn od čega se iznos od 160.224,84 kn odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. U ovaj iznos su uvršteni i iznosi djelomičnih prijevremenih otplata glavnica kredita. Nadalje, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako je od utjecaja na predmetni postupak činjenica da je udruga Potrošač pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, u odnosu na valutnu klauzulu i ugovaranje odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Također, u obrazloženju presude se navodi kako je položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bio slabiji jer je on pristupio sklapanjem pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Iz navedenih razloga, prvostupanjski sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, u daljnjem tekstu ZOO).

9. Ovakve zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda za sada nije moguće prihvatiti.

10. Pravilno ukazuje žalitelj kako je prvostupanjska presuda donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer u presudi izostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno izreka presude je nerazumljiva.

11. Osnovano žalitelj ukazuje na nerazumljivost izreke presude u odnosu na točku II. izreke presude navodeći kako zbroj pojedinačnih, mjesečnih iznosa unutar ukupno dosuđenog iznosa iz točke II. izreke presude nije iznos od 62.340,34 kn već manje (61.005,75 kn). Naime, izreka presude je nerazumljiva vezano za visinu tužbenog zahtjeva i pojedine dosuđene iznose iz točke II. izreke iz razloga što zbroj pojedinačnih iznosa ne odgovara ukupno dosuđenom iznosu.

12. Također, pravilno ukazuje tuženik u žalbi kako je tužitelj trebao dokazati svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07), a što je u skladu s pravnim shvaćanjem sa sjednice sudaca Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/2023 od 23. studenog 2023. Prema tome, u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.

13. Dakle, tužitelj je dužan dokazati da ima svojstvo potrošača, a ukoliko taj status tuženik osporava, onda je na tuženiku teret dokazivanja.

14. U konkretnom slučaju, u potpunosti su izostali razlozi koji se odnose na svojstvo potrošača kao i u odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja pa se odluka prvostupanjskog suda u tom dijelu ne može ispitati.

15. Nadalje, visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio iz pisanog nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Jasmine Fijačko kako razlika između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika iznosi 10.313,62 CHF ili 55.074,55 kn koji se odnose na period otplate do 1.9.2015., a razlika između redovne početne stope (4,90 %) i kasnijih kamatnih stopa većih od 4,90 % iznosi 11.461,57 CHF, odnosno 62.340,34 kn i odnosi se na period od početka otplate kredita do 1.1.2014. Razlika između iznosa koje je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita te da je plaćao anuitete po početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 158.914,05 kn od čega se iznos od 160.224,84 kn odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. U ovaj iznos su uvršteni i iznosi djelomičnih prijevremenih otplata glavnica kredita

16. Provedenim vještačenjem prvostupanjski sud je utvrdio razliku pretplate zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali nije utvrdio pretplatu koja je tužitelju priznata konverzijom. Kako je sud temeljem čl. 375. st.4. ZPP dužan određeno naznačiti i shvaćanje o primjeni materijalnog prava, ukazuje se kako korisnici kredita ne mogu kumulirati pretplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje financijskim vještačenjem. Također, pravo na isplatu zateznih kamata teče ovisno o tome je li stjecatelj pošten ili nepošten, a što prvostupanjski sud nije utvrđivao niti obrazlagao.

17. U smislu svega navedenog također treba napomenuti kako je neosnovan žalbeni navod tuženika kako tužiteljica nema pravo na daljnja potraživanja pretplate ili razlike glavnice, osim u okolnostima računskih netočno provedene konverzije ili u okolnostima eventualne nevaljanosti ugovora. Naime, sama činjenica što su stranke zaključile 15. siječnja 2016. Dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim Dodatkom ugovora o kreditu su odredbe iz ugovora o kreditu od 05. veljače 2007. izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravo na isplatu zbog ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu. Ovo stoga jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja glavnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Prema tome, tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu s osnove ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Dakle, činjenica sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu.

18. Zbog navedenog valjalo je usvojiti žalbu tuženika i temeljem odredbe članka 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, odnosno utvrditi ima li tužitelj svojstvo potrošača i aktivnu legitimaciju u skladu sa predloženim dokazima. Također će, analizirati iznos pretplate koji je priznat tužitelju temeljem Dodatka ugovora o kreditu te će u tom dijelu provesti dopunu vještačenja kako bi se utvrdio pretplaćeni iznos od strane tužitelja do trenutka konverzije, odnosno iznos priznat konverzijom vodeći brigu kako se ne može kumulirati pretplata koja je priznata konverzijom i ona koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije. Nakon provođenja postupka, vodeći brigu i o ostalim žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud će donijeti odgovarajuću odluku u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva te će odlučiti i o troškovima postupka.

20. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka pa i o troškovima žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vukovar, 09. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte