Poslovni broj: Usž-2027/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog ureda Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2003/2023-9 od 12. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2003/2023-9 od 12. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/22-01/317, urbroj: 513-04-23-2 od 10. kolovoza 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula od 13. rujna 2022. kojim je tužiteljici utvrđena mjesečna obveza poreza na dohodak od imovine za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2022. u iznosu od 190,39 eura.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi prigovara što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge te nije obrazložio zašto ih je odbio čime joj je povrijeđeno ustavno pravo na pošteno suđenje i pravo vlasništva. Smatra da su pogrešno utvrđene činjenice o realnom sadržaju ugovora odnosno o tržišnoj visini zakupnini te joj nije dano pravo na očitovanje. Ističe nejasnim iz kojeg razloga je uzet u obzir dohodak u visini od 200.000,00 eura kao naknada za pravo građenja, kako je utvrđen mjesečni iznos, odnosno iz kojeg razloga je porezno tijelo kao porezno relevantno uzelo razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. kolovoza 2022. jer je pravo građenja osnovano na neodređeno vrijeme. Vezano za visinu naknade ističe da je u prvom redu odlučno ono što su stranke ugovorile, a podredno da se naknada obračunava prema prosječnoj tržišnoj zakupnini. Navodi da je iz obrazloženja razvidno da su odlučne činjenice o visini naknade za pravo građenja utvrđene na osnovu isprava koje se ne odnose na institut prava građenja ili koje su dodaci, aneksi osnovnog ugovoru bez da je prvostupanjsko tijelo izvršilo uvid u tekst Ugovora o osnivanju prava građenja od 2016. Smatra da je bilo potrebno istražiti zajednički namjeru ugovaratelja odnosno tumačiti pojedine odredbe ugovora, uzimajući u obzir cilj koji se želio postići, a u konkretnom slučaju je to zajedničko ulaganje i zajednička investicija u izgradnji višestambenog objekta. Ističe da time što su ugovorne strane suglasno utvrdile ukupnu vrijednost zemljišta i stana iznosom od 200.000,00 eura, suprotno shvaćanju poreznih tijela i prvostupanjskog suda isto ne znači da je vrijednost naknade za osnivanje prava građenja ugovorena u iznosu od 200.000,00 eura već taj iznos predstavlja vrijednost uloga tužitelja, koji povrat takve vrijednosti je ovim uređenjem osiguran. Navodi da takvo shvaćanje potvrđuju i podaci iz Zajedničkog izvješća o tržištu nekretnina Istarske županije za 2016. Smatra da je poslovno i tržišno neopravdano da bi prosječni mjesečni iznos zakupnine za građevinsko zemljište iznosio 19.498, 22 kuna, pri čemu se poziva se na izvješće RH o tržištu nekretnina za područje istarske županije za 2021. godinu. Zaključuje da predmetna naknada od 200,000,00 eura, uzimajući u obzir njezinu visinu i samu namjeru ugovornih strana prilikom ulaska u ugovorni odnos, ne može predstavljati naknadu za pravo građenja već naknadu za uloženo zemljište. Smatra da bi se kao naknada za pravo građenja trebao uzeti samo iznos koji preostane nakon što se od ukupne naknade od 200.000,00 eura oduzme prosječna vrijednost predmetnog zemljišta u 2016. godini odnosno u trenutku potpisivanja Ugovora o osnivanju prava građenja. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu prvostupanjskog suda, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica kao vlasnica nekretnine 21. ožujka 2016. sklopila Ugovor o osnivanju prava građenja s društvom Histria building d.o.o, da je 9. listopada 2017. sklopila Ugovor o prijenosu ugovora o prava građenja s društvom Resort Banjole d.o.o te da je 23. ožujka 2018. između potonjih sklopljen Aneks tog Ugovora, kojim je utvrđena ukupna naknada za pravo građenja u iznosu od 200.000,00 eura na način da se tužiteljici isplati 100.000,00 eura, a da joj za preostalih 100.000,00 eura pripadne stan u zgradi koja će se izgraditi na pravu građenja. Sukladno dogovorenom tužiteljica je 5. rujna 2022 s društvom Resort Banjole d.o.o. sklopila Ugovor o kupoprodaji stana u zgradi izgrađenoj na pravu građenja, s tim da je kupoprodajna cijena isplaćena iz naknade za pravo građenja. Slijedom navedenog prvostupanjsko tijelo utvrdilo je da je tužiteljica ostvarila dohodak od imovinskog prava te joj je utvrdilo obvezu poreza i prireza na dohodak od imovinskog prava u iznosu od 190,39 eura mjesečno. Visina porezne obveze utvrđena je uzimajući u obzir mjesečni iznos dohotka (najamnine) od imovinskog prava, a mjesečni iznos dohotka (najamnine) od imovinskog prava utvrđen je polazeći od sveukupno ugovorene naknade iz Ugovora o osnivanju prava građenja, za razdoblje od 21. ožujka 2016. do 5. rujna 2022. (77 mjeseci) u ukupnom iznosu od 200.000,00 eura.
8. Prvostupanjski je sud održao raspravu 7. veljače 2025. i na taj način strankama omogućio sukladno odredbi članka 6. ZUS-a da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga prvostupanjski sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika. Na temelju navedenog utvrdio je da je tužiteljica kao vlasnica zemljišta sklopila ugovor o pravu građenja s investitorom kako bi investitor mogao izgraditi objekt na tom zemljištu. Temeljem predmetnog ugovora tužiteljica je ostvarila naknadu u ugovorenom iznosu od 200.000,00 eura, a ta se naknada sukladno odredbi članka 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20.) smatra dohotkom od imovinskog prava odnosno najamninom.
9. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su porezom obvezniku nastali u svezi s tim primicima.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da naknada koju je tužiteljica ostvarila kao vlasnica zemljišta na temelju ugovora o građenju kojim investitoru daje pravo uporabe odnosno građenja na svom zemljištu, sukladno prethodno citiranoj odredbi Zakona o porezu na dohodak smatra dohotkom od imovine (najamninom) te podliježe oporezivanju. Pri tome se napominje da je istovjetno stajalište zauzeo i ovaj Sud u presudi poslovni broj: Usž-1152/2024-2 od 16. svibnja 2024.
11. U odnosu na prigovor da je bilo potrebno utvrđivati prosječnu vrijednost zemljišta, pa razliku utvrditi kao naknadu za pravo građenja ovaj Sud nalazi da je isti neosnovan jer je prvostupanjsko tijelo osnovano utvrdilo mjesečnu cijenu najamnine prema sveukupnoj naknadi za pravo građenja.
12. Navodi tužiteljice o postojanju zajedničkog ulaganja i zajedničke investicije su neosnovani, budući da je u konkretnom slučaju ustanovljeno pravo građenja koje se, kao stvarnopravni teret upisuje u zemljišne knjige. U skladu s pravnom prirodom tog prava, obveznik je dužan plaćati mjesečnu naknadi vlasniku zemljišta, što isključuje postojanje elemenata zajedničkog pothvata, poput udruživanja sredstava, rizika i dobiti koji su ključni za institut zajedničkog ulaganja.
13. U odnosu na prigovor tužiteljice ističe se da je pravno relevantno razdoblje u konkretnom slučaju od dana sklapanja Ugovora o pravu građenja 21. ožujka 2016. pa do dana sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana u zgradi izgrađenoj na pravu građenja 5. rujna 2022.
14. Uzimajući u obzir da sukladno članku 49. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, a kako je prvostupanjski sud pravno relevantne činjenice za donošenje odluke u cijelosti utvrdio iz dokumentacije koja se nalazi u spisu tuženika, ovaj Sud ne nalazi povrede postupka na koje se tužiteljica poziva u žalbi.
15. Kako se navodi žalbe, a koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, to je temeljem članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima trebalo odlučiti kao u izreci presude.
16. Budući da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 9. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
