Poslovni broj: Usž-2103/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat - Paliska, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja FV, državljanina Islamske Republike Pakistan, smještenog u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Dinko Kulaš, odvjetnik u Dugom Selu, Bjelovarska 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4389/2024-6 od 21. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4389/2024-6 od 21. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/16245, URBROJ: 511-01-212-24-5 od 7. listopada 2024. Točkom II. izreke presude odobrena je tužitelju besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu. Točkom III. izreke presude tuženiku je naloženo da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Dinku Kulašu, isplati iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Rješenjem tuženika od 7. listopada 2024. odbačen je naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Netočnim smatra utvrđenje da nije naveo nikakve nove relevantne činjenice u odnosu na one iznesene u prvotnom zahtjevu. Naime, ističe da je u prvotnom zahtjevu za međunarodnu zaštitu naveo da je zemlju podrijetla napustio zbog proganjanja od strane utjecajne osobe koja je uživala političku zaštitu i koja je ubila njegovog strica i brata, a željela je ubiti i njega, a naknadni zahtjev je podnio nakon što je primio informacije da su ubijeni njegovi petnaestogodišnji i sedamnaestogodišnji bratići. Ističe da je osporio zapisnik iz upravnog postupka, a sud ga je propustio saslušati u odnosu na okolnosti na osnovi kojih je podnio naknadni zahtjev. Ističe da se u svim upravnim postupcima navodi da je osuđen za kazneno djelo silovanja, a koja činjenica bi za iste trebala biti irelevantna, zbog čega je povrijeđeno njegovo temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, tim više jer o povredi njegovog prava na obranu u kaznenom postupku trenutno odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske po njegovoj ustavnoj tužbi. Navodi da je sud propustio odlučiti o prijedlogu za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe i moli ovaj Sud da bez odgode usvoji njegov prijedlog jer mu prijeti nenadoknadiva šteta (postupak bi bio bespredmetan, a život bi mu bio ugrožen). Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu na ponovni postupak ili usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te da je na isto pravilno primijenjen odgovarajući propis. Ostajući kod svih pravnih shvaćanja iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovoru na tužbu, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Člankom 43. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 3/23. - dalje: Zakon) propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona. Prema članku 47. stavku 3. Zakona naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

8. Prema članku 47. stavku 6. Zakona naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-898/20-10 od 15. listopada 2020. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-217-03/19-06/40, URBROJ: 511-01- 212-20-19 od 5. veljače 2020., kojim je odbijen prvi tužiteljev zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj te je određeno da je dužan u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor jer će u protivnom biti prisilno udaljen.

10. U tom je postupku utvrđeno da je tužitelj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu 1. prosinca 2022. u kojemu je u bitnome naveo da je Islamsku Republiku Pakistan napustio zbog problema koje je njegova obitelj imala od strane obitelji djevojke koju je brat trebao oženiti, a u kontekstu tih događaja opisao je smrt članova obitelji, ubojstvo brata i strica, kao i napade koji su se na njega dogodili. U provedenom upravnom postupku i upravnom sporu detaljno su izneseni razlozi ne prihvaćanja vjerodostojnosti izjava tužitelja jer je tijekom cjelokupnog postupka iznosio površne, nedosljedne i kontradiktorne podatke o navodnim razlozima napuštanja zemlje podrijetla te nije ispunio svoju dužnost iz članka 28. Zakona vezanu za suradnju u procjeni činjenica i okolnosti, a na koju je bio izričito upozoren.

11. Predmetni upravni postupak pokrenut je naknadnim zahtjevom tužitelja za međunarodnu zaštitu od 1. listopada 2024. U zahtjevu je naveo da je Islamsku Republiku Pakistan napustio prije 20 godina zbog sukoba s utjecajnom osobom TV, a koji je ubio njegovog strica i brata, a njemu je prijetio ubojstvom. Naveo je da je zemlju podrijetla napustio kako bi spasio život jer policija nije ništa poduzela, a kako je sve naveo i u prvome zahtjevu, dok do materijalnih dokaza ne može doći zbog proteka vremena. Pri tome je istaknuo da želi azil u Republici Hrvatskoj i ishoditi radnu dozvolu kako bi mogao raditi.

12. Postupajući po predmetnom zahtjevu tuženik je utvrdio da je tužitelj u naknadnom zahtjevu iznio iste činjenice koje je iznio i tijekom prethodnog postupka. S obzirom da se ne radi o novim relevantnim činjenicama koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje njegovog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, tuženik je odbacio zahtjev na temelju članka 43. stavka 2. u vezi s člankom 47. stavkom 6. Zakona.

13. U predmetnom upravnom sporu prvostupanjski sud je, nakon uvida u pravomoćnu presudu kojom je odbijen tužiteljev prethodni zahtjev za međunarodnu zaštitu i spis tuženika, pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odbacivanje naknadnog zahtjeva, obrazloživši navedenu ocjenu dostatnim i valjanim razlozima koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

14. Prvostupanjski sud je prihvatio zaključak tuženika da tužiteljev novi zahtjev ne sadrži nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti prethodne odluke ili koje tužitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, u smislu članka 47. stavka 3. Zakona. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ističe da je tužitelj u naknadnom zahtjevu i tužbi samo opisao ranije okolnosti zbog kojih je napustio Islamsku Republiku Pakistan prije 20 godina, a vjerodostojnost iznesenih činjenica i osnovanost straha već je bila razmotrena u prethodnom upravnom sporu.

15. Tužitelj u ovom postupku nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede ispunjavanja propisanih pretpostavki za prihvaćanje naknadnog zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja na temelju činjenica i dokaza iznesenih u predmetnom postupku u vezi s činjenicama i dokazima upotrijebljenim u prijašnjem postupku, u smislu članka 47. stavka 4. Zakona, ovaj Sud smatra da činjenice na koje tužitelj ukazuje u naknadnom zahtjevu ne mogu dovesti do drukčijeg ishoda ovoga upravnog spora. Pri tome iz sadržaja osporenih odluka ne proizlazi da je ranija pravomoćna kaznena osuđivanost tužitelja bila od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

16. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio neosnovanima navode tužitelja da je u obrazloženju naknadnog zahtjeva iznio nove činjenice vezane za ubojstvo bratića jer je isto u suprotnosti sa sadržajem zapisnika od 01. listopada 2024. Iz navedenog zapisnika jasno proizlazi da je tužitelj na izričito pitanje razumije li se dobro s prevoditeljem odgovorio da se s prevoditeljem za urdu jezik odlično razumije, a na postavljena pitanja evidentirani su u zapisniku odgovori tužitelja, dok je zaključno dodao da želi azil u Hrvatskoj, želi raditi i radnu dozvolu. Zapisnik je bez primjedbi vlastoručno potpisao, nakon što je evidentirano da mu je isti pročitan u nazočnosti prevoditelja za urdu jezik, da na sam zapisnik i prevođenje nema primjedbi i da ga potvrđuje svojim potpisom.

17. U odnosu na žalbeni navod da ga sud nije saslušao u odnosu na naknadni zahtjev valja reći da u predmetnom upravnom sporu, prema višekratno izraženom stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ocjena jesu li činjenice sadržane u naknadnom zahtjevu nove činjenice nastale nakon izvršnosti prethodne odluke u smislu članka 47. stavka 3. Zakona, pravno je, a ne činjenično pitanje.

18. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je presudu obrazložio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a, odgovorivši na sve relevantne navode iz tužbe. Obrazloženje osporavane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

19. S obzirom na način na koji je riješen predmetni upravni spor, odnosno s obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, nije bilo osnove niti za određivanje odgodnog učinka tužbe, kako je to tužitelj u tužbi zatražio, a činjenica što je prvostupanjski sud propustio odlučiti o predmetnom zahtjevu nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude.

20. Napominje se tužitelju da, iako je naveo da žalbu podnosi protiv cijele presude, odnosno i protiv odluke o troškovima spora, navodi žalbe ne odnose se na točke II. i III. izreke presude.

21. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Snježana Horvat - Paliska