Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-39/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Josite Begović kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kojeg zastupaju po punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru broj: P-2391/2021-32 od 4. studenoga 2024., u sjednici održanoj 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Žalba tužitelja u pobijanom dijelu (točka I. izreke presude) odbija se kao neosnova dok se žalba tuženika djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točka II. izreke presude i točka II. izreka rješenja) presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj: P-2391/2021-32 od 4. studenoga 2024.:

a) preinačuje:

- u dijelu točke II. izreke rješenja u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 1.srpnja 2011. pa do isplate tako da se nalaže tuženiku na pojedinačno dosuđene mjesečne iznose platiti zateznu kamatu koja se od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015 određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. na način da se stopa zatezne kamate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

b) potvrđuje:

- u preostalom pobijanom dijelu točke II. izreke rješenja te točke I. i II. izreke presude.

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom i rješenjem Općinskog suda u Zadru broj: P-2391/2021-32 od 4. studenoga 2024. odlučeno je:

i to presudom:

I. Odbija se osnovni tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj:138-50-4033421 zaključen između tužitelja i tuženika dana 13. travnja 2007.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 14.353,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

-iznos od 146,39 EUR sa kamatom od 31.05.2007. godine

-iznos od 145,86 EUR sa kamatom od 28.06.2007. godine

-iznos od 146,26 EUR sa kamatom od 31.07.2007. godine

-iznos od 147,46 EUR sa kamatom od 30.08.2007. godine

-iznos od 145,46 EUR sa kamatom od 27.09.2007. godine

-iznos od 144,00 EUR sa kamatom od 18.10.2007. godine

-iznos od 149,98 EUR sa kamatom od 19.11.2007. godine

-iznos od 149,00 EUR sa kamatom od 22.12.2007. godine

-iznos od 155,95 EUR sa kamatom od 24.01.2008. godine

-iznos od 153,56 EUR sa kamatom od 25.02.2008. godine

-iznos od 156,48 EUR sa kamatom od 26.03.2008. godine

-iznos od 153,29 EUR sa kamatom od 23.04.2008. godine

-iznos od 154,49 EUR sa kamatom od 27.05.2008. godine

-iznos od 154,22 EUR sa kamatom od 24.06.2008. godine

-iznos od 152,87 EUR sa kamatom od 28.07.2008. godine

-iznos od 152,50 EUR sa kamatom od 03.09.2008. godine

-iznos od 153,69 EUR sa kamatom od 26.09.2008. godine

-iznos od 165,90 EUR sa kamatom od 24.10.2008. godine

-iznos od 158,60 EUR sa kamatom od 26.11.2008. godine

-iznos od 165,37 EUR sa kamatom od 29.12.2008. godine

-iznos od 171,29 EUR sa kamatom od 21.01.2009. godine

-iznos od 171,88 EUR sa kamatom od 03.03.2009. godine

-iznos od 343,88 EUR sa kamatom od 14.04.2009. godine

-iznos od 171,08 EUR sa kamatom od 13.05.2009. godine

-iznos od 161,13 EUR sa kamatom od 16.06.2009. godine

-iznos od 177,05 EUR sa kamatom od 10.07.2009. godine

-iznos od 174,66 EUR sa kamatom od 24.09.2009. godine

-iznos od 169,62 EUR sa kamatom od 23.10.2009. godine

-iznos od 171,48 EUR sa kamatom od 26.11.2009. godine

-iznos od 176,52 EUR sa kamatom od 05.01.2010. godine

-iznos od 195,50 EUR sa kamatom od 02.02.2010. godine

-iznos od 174,53 EUR sa kamatom od 15.02.2010. godine

-iznos od 175,06 EUR sa kamatom od 02.03.2010. godine

-iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 02.04.2010. godine

-iznos od 18,58 EUR sa kamatom od 15.04.2010. godine

-iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 04.05.2010. godine

-iznos od 81,62 EUR sa kamatom od 04.06.2010. godine

-iznos od 167,14 EUR sa kamatom od 05.07.2010. godine

-iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 03.08.2010. godine

-iznos od 249,25 EUR sa kamatom od 09.08.2010. godine

-iznos od 194,97 EUR sa kamatom od 03.09.2010. godine

-iznos od 7.864,62 EUR sa kamatom od 13.9.2010. godine,

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 13. travnja 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Usvaja se kao osnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja, kako slijedi:

1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj: 138- 50-4033421 koji su stranke zaključile dana 13.travnja 2007.godine slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 13.travnja 2007.godine pa na dalje.

2. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 1.774,38 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

-iznos od 0,97 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine

-iznos od 3,46 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine

-iznos od 0,06 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine

-iznos od 11,12 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

-iznos od 3,07 EUR sa kamatom od 30.11.2008. godine

-iznos od 13,31 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

-iznos od 14,88 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine

-iznos od 15,59 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine

-iznos od 13,63 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

-iznos od 14,00 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

-iznos od 11,01 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine

-iznos od 8,80 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

-iznos od 9,39 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

-iznos od 10,55 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

-iznos od 10,45 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

-iznos od 9,28 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine

-iznos od 11,48 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

-iznos od 13,25 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

-iznos od 15,77 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine

-iznos od 15,19 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine

-iznos od 18,6 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

-iznos od 17,95 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

-iznos od 19,22 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine

-iznos od 30,14 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine

-iznos od 27,89 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine

-iznos od 34,77 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

-iznos od 1.420,55 EUR sa kamatom od 13.9.2010. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 13. travnja 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

a rješenjem:

" I. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 6. listopada 2023.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od iznosi 2.240,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan."

2. Protiv navedene odluke žalbu su izjavili i tužitelj i tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Tužitelj pobija presudu u dijelu pod točkom I. izreke, a tuženik presudu u dijelu pod točkom II. izreke i rješenje u dijelu pod točkom II. izreke. Predlažu prihvatiti žalbe i preinačiti pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda. Ujedno potražuju trošak žalbe.

3. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika osnovana u manjem dijelu.

4. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu koji su parnične stranke zaključile dana 16. travnja 2007. godine (dalje: Ugovor), kao i zahtjev za povrat svega što je tuženik, temeljem tog ništetnog ugovora, primio od tužitelja.T užitelj ističe i eventualni kumulirani, odnosno podredni zahtjev za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, konkretno onih koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak (CHF) uz povrat iznosa plaćenih na temelju tih ništetnih odredbi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, računajući ih od dana pojedine uplate do dana povrata.

5. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile Ugovor za kupnju vozila po kojem je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 17.250,00 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju kreditora, a ujedno je bilo ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste kreditora važeće na dan plaćanja.

6. Prvostupanjski je sud odbio glavni, a prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pozivajući se na pravna utvrđenja iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, za koja je sud vezan na temelju članka 502.c ZPP-a. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17-10 od 13. srpnja 2018, te odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/18-11 i Revt-249/14.

7. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama ZZP važećim u vrijeme sklapanja Ugovora.

8. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio pozivajući se na članak 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

9. Prvostupanjski sud ujedno smatra da ništetne odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i kamatnu stopu nisu bitni sastojci ugovora o kreditu prema članku 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) i članka 1022. ZOO te da ugovor može opstati i bez tih ništetnih odredbi u smislu članka 324. ZOO i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora.

9.1. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je zastara počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 14. prosinca 2021., čime je sukladno članku 241. ZOO prekinut tijek zastare.

10. Na temelju financijskog vještačenja utvrđeno je da je tužitelj više plaćao s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Ugovora 1.774,38 EUR/13.369,06 kn, pa je u skladu s vještačenjem prvostupanjski sud za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev jer on predstavlja korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju koju je tuženik ostvario zbog ništetne odredbe Ugovora, a za koju ništetnost je sam tuženik kriv jer je tu odredbu sastavio.

11. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja i članka 324., 1111 i 1115. ZOO prihvatio podredni tužbeni zahtjev tužitelja.

12.Prvostupanjski je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan s obrazloženjem da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda prema sjedištu banke, na koji se prigovor tuženik pozivao, nepoštena, a time i ništetna na temelju članka 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003, 46/2007, 79/2007, - u daljnjem tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora. O navedenoj odredbi stranke nisu posebno pregovarale, pa bi tužitelj koji je ujedno potrošač koji ima prebivalište u [adresa], radi ostvarenja svojih prava morao putovati u Zagreb, a što bi iziskivalo dodatne troškove i gubitak vremena, te je prvostupanjski sud zaključio da je takva odredba nepoštena te time i ništetna.

13. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbama ukazuju tužitelj i tuženik.

14. Ocjenjujući ostale važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

15. U odnosu na navode tuženika prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužitelja o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe. Tuženik u žalbi niti ne navodi temeljem kojih bi se dokaznih prijedloga moglo utvrditi da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka. Saslušanje javnog bilježnika nije odgovarajući dokazni prijedlog jer je dužnost javnog bilježnika upozoriti stranku ugovora na posljedice solemnizacije ugovora, a ne na značenje pojedinih ugovornih odredbi.

15.1. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

16. Osnovano je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare za isplatu stečenog bez osnove po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. S obzirom na to da od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u kolektivnom sporu odlučeno o ništetnosti valutne klauzule u CHF, 14. lipnja 2018., do podnošenja tužbe u ovom postupku (14. prosinca 2021.) nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva ova tražbina (članak 225. ZOO-a), proizlazi da je prigovor zastare neosnovan.

17. Neosnovano žalitelj smatra da je pogrešna odluka o početku tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose, jer je odluka o tome utemeljena na odredbi članka 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa kako je tuženik taj koji je priredio (sastavio) nepoštene i zbog toga ništetne ugovorne odredbe tada se ni on ne može drugačijim smatrati nego nepoštenim stjecateljem koji je dužan vratiti primljeno od dana stjecanja, kako je prvostupanjski sud pravilo odredio.

17.1. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od kad je tuženik primio preplaćene iznose s time da je zatezna kamata nakon 1. srpnja 2011. izmijenjena, pa je stoga prvostupanjski sud za razdoblje od 1.srpnja 2011. do isplate pogrešno dosudio stopu zatezne kamate radi čega je u ovom dijelu pobijanu presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. a) izreke ove drugostupanjske odluke primjenom članka 373. točke 3. ZPP-a.

18. Suprotno navodima tuženika prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke nije počinio povredu iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP jer iz obrazloženja odluke proizlazi da je taj prigovor mjesne nenadležnosti odbio, a pri tom se pozvao na ZZP/03 i to članak 81. ZZP/03 kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s tim da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, kao i članak 87. ZZP/03 kojim je propisano kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

19.1. S obzirom na to da se o ugovornoj odredbi o mjesnoj nadležnosti u Ugovoru o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o nepoštenosti, a time i ništetnosti ugovorne odredbe o mjesnoj nadležnosti suda prema registriranom sjedištu tuženika jer je tužitelj, prema javno dostupnim podacima, taj sud udaljen 290 km te bi bio izložen troškovima i gubitku vremena što bi dovelo do značajne procesne neravnoteže na štetu tužitelja-potrošača radi čega ja ta odredba nepoštena (članak 81. ZZP/03), a time i ništetna (članak 87. ZZP/03).

19.2. Ovdje je potrebno ukazati i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020. br. SuIV-308/2020 koji glasi: „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“

19.3. Nadležnost prvostupanjskog suda proizlazi iz članka 59. ZPP-a jer je Ugovor, a slijedom njega i spor koji se vodi, nastao u povodu djelatnosti te poslovne jedinice i nije nužno da je upisana u sudski registar kao podružnica. Podnošenjem tužbe sudu u Zadru tužitelj je iskoristio svoje pravo te je izabrao sud na temelju članka 59. ZPP-a (poslovna jedinica tuženika), a pristup tom sudu, za razliku od suda nadležnog prema sjedištu tuženika, tužitelju ne predstavlja značajno financijsko opterećenje zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

20. U odnosu na žalbu tužitelja treba reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da utvrđenje ugovorne odredbe nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora iako visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi. Ranije citirani Zakon o zaštiti potrošača propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe (članak 87. stavak 1. i 2. ZZP/03). Dakle, preostali dio ugovora može i dalje biti obvezujući za stranke budući može opstati i bez nepoštenih odredbi, jer se i bez tih nepoštenih odredbi može ostvariti svrha ugovora te se mogu ispuniti obveze iz ugovora. Bitni sastojci ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO) je obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, dok je člankom 324. stavak 1. ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen pa činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati, kao i utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke nema učinak nemogućnosti opstanka ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Ovakav pravni stav zauzet je i u odluci Vrhovnog sud Republike Hrvatske broj Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024. i odluci Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.

21. I odluka o parničnim troškovima je zakonita i pravilna. Nije osnovan žalbeni navod prema kojem tužitelju ne pripada cjelokupni trošak financijskog vještačenja jer je vještačenjem utvrđena visina stečenog bez osnove s obzirom na promjenu kamatne stope, a što nije bilo sadržano u zahtjevu, treba reći da s obzirom na visinu ovog troška ne proizlazi da bi ovaj taj trošak bio manji i za koliko da se vještačilo samo visina onog što je prihvaćeno tužbenim zahtjevom.

22. U preostalom dijelu prvostupanjsku je odluku valjalo potvrditi i odlučiti kao pod točkom I. b) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP- a.

23. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom dok je tuženik uspio u neznatnom dijelu i to u vezi sporednog traženja-zateznih kamata (članak 35. stavak 2.ZPP) valjalo je odbiti njihov zahtjev za naknadu žalbenog troška kao neosnovan, te je na temelju članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

Dubrovnik, 9. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković