Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-247/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Surjan kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CA zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („ Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog CA i državnog odvjetništva u Sisku podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem K-220/2025 od 27. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kaznenopravnoj sankciji na način da se optuženi CA za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11 za koje kazneno djelo je pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. veljače 2025. pa nadalje.

II. Odbija se žalba optuženog CA kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku proglasio je krivim optuženog CA za kazneno djelo protiv kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11 za koje kazneno djelo je pobijanom presudom na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom CA je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. veljače 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude).

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Sisku i optuženi CA po braniteljici Darki Lovrić, odvjetnici u Petrini.

2.1. Državni odvjetnik i optuženik pobijaju presudu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji te držani odvjetnik predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeni CA osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju dok optuženi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu te mu izrekne blažu kaznu.

2.2 Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.3. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

2.4. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

4. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud nije u adekvatnoj mjeri cijenio okolnost da je okrivljenik predmetno djelo počinio samo dva mjeseca nakon pravomoćnosti presude kojom je proglašen krivim za tri istovrsna kaznena djela prijetnje i osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, a izvjesno je da se to neće postići ni kaznom na koju je osuđen pobijanom presudom te ga je u konkretnom slučaju potrebno osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora u dužem trajanju.

5. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne optuženoj izrekao preblagu kaznu. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je precijenio značenje utvrđenih olakotnih okolnosti, dok nije dovoljnu pažnju pridao dosadašnjoj optuženikovoj osuđivanosti za istovrsna i srodna kaznena djela.

5.1. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kaznenoj sankciji te je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost utvrdio činjenice priznanja kaznenog djela, izraženog žaljenja i kajanja s tim da je prvostupanjski sud pogrešno optuženiku kao olakotnu okolnost utvrdio njegovo držanje pred sudom jer se primjereno držanje pred sudom ne može smatrati olakotnom okolnošću imajući u vidu da je obveza svakog sudionika kaznenog postupka da se pred sudom ponaša na primjeren način. Pravilno je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost optuženiku utvrdio njegovu raniju osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela te činjenicu da je predmetno kazneno djelo počinio samo dva mjeseca nakon pravomoćnosti presude kojom je proglašen krivim za tri istovrsna kaznena djela prijetnje.

5.2. No, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da u konkretnom kontekstu manje značenje imaju okolnosti izraženog žaljenja i kajanja, već bitno veće značenje valja pridati utvrđenoj otegotnoj okolnosti prethodne osuđivanosti. Uzimajući u obzir činjenicu da je optuženik priznao učin počinjenja kaznenog djela za koje se tereti da ga je počinio 11. veljače 2025. dakle samo dva mjeseca nakon pravomoćnosti presude kojom je proglašen krivim za tri istovrsna kaznena djela prijetnje i osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine zaključak drugostupanjskog suda je da kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je optuženik osuđen od strane prvostupanjskog suda neće ostvariti svrhu kažnjavanja, te da postoji potreba za izricanjem kazne zatvora u duljem trajanju, za čime ispravno pledira državni odvjetnik.

5.3. Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom 1. stupnja, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, olakotne okolnosti su precijenjene, a značenje otegotne je podcijenjeno, dok prvostupanjski sud nije vodio dostatno računa o svrsi kažnjavanja u općem, a posebno posebnom smislu. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni, kako je navedeno u izreci ove presude, na temelju odredbe članka 486. stavak 1. ZKP/08. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da će izricanjem i izvršenjem kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci biti ostvarena svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 odgovarajućim utjecajem na javnost i konkretnim djelovanjem na optuženika da neće ubuduće činiti kaznena djela.

5.4. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci se može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

6. Imajući u vidu da je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, te je optuženi CA osuđen na strožu zatvorsku kaznu na način kako je to navedeno u točki I/ izreke ove drugostupanjske presude, žalba optuženika podnesena iz iste žalbene osnove ukazuje se neosnovana. S obzirom na prethodno navedeno, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud okrivljeniku mogao izreći blažu kaznu jer suprotno tvrdnjama žalbe prvostupanjski sud nije imao osnova za izricanje blaže kazne zatvora jer utvrđene olakotne okolnosti kod optuženika ne daju dovoljno osnova za blaže kažnjavanje.

7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i presudom je preinačena pobijana presuda zbog odluke o kazni, a kako je utvrđeno da žalba okrivljenika nije osnovana, ovom presudom na temelju članka 482. ZKP/08 je odbio žalbu optuženika kao neosnovanu.

Dubrovnik, 9. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav