Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-503/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od suca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici VI, dipl. iur., zaposlenici tužitelja, prema generalnoj punomoći Su-50/12, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-9330/2023-19 od 23. svibnja 2021., 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-9330/2023-19 od 23. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

" Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

'Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 18.837,74 kuna uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 7.095,19 kn teče od 2.10.2020. do isplate, a na iznos od 11.742,55 kn od 22.7.2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavio je tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka, zbog pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu štete u visini razlike do iznosa invalidske mirovine isplaćene tužiteljevom osiguraniku LI u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 30. lipnja 2021. zbog ozljede zadobivene u prometnoj nesreći od 19. travnja 1996.

6. Između stranaka nisu sporni nastanak štetnog događaja i tuženikova pasivna legitimacija, kao ni da je tužitelj svom osiguraniku LI rješenjem broj 44341 od 19. siječnja 2004. priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 26. ožujka 2003. te da je razlog umirovljenja opća nesposobnost za rad zbog ozljede izvan rada.

7. Nakon što je u ovom predmetu ovosudnim rješenjem broj Gž – 469/2022 od 12. srpnja 2023. ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 99 P-6235/2021-8 od 6. travnja 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, isti je u ponovljenom postupku utvrdio:

- da je osiguranik tužitelja LI stradao 19. travnja 1996. u prometnoj nesreći kao vozač motocikla, a koju nesreću izazvao osiguranik tuženika ZI kao vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], broj police osiguranja 14606979178

- da je vozač ZI pravomoćno okrivljen u kaznenom postupku (presuda Općinskog suda u Samoboru broj K-110/95 i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-270/97 od 6. svibnja 1997.)

- da je na temelju rješenja tužitelja broj 44314 od **.**.2004. RI priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 26. ožujka 2003., a kao razlog umirovljenja navedena je opća nesposobnost za rad zbog ozljede izvan rada

- da prometna nesreća ima 40% udjela u invalidnosti osiguranika

- da je tuženik za ranije razdoblje isplate mirovine do 30. lipnja 2016. u mirnom postupku tužitelju uredno podmirio štetu

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a nakon što je utvrdio da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Takav zaključak i utvrđenje prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Tužitelj u žalbi u bitnom osporava primjenu materijalnog prava smatrajući da je pri ocjeni pravne utemeljenosti postavljenog zahtjeva prema tuženiku, kao osiguratelju štetnika (osobe koja je prouzročila prometnu nesreću) trebalo primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13 - dalje u tekstu: ZOMO).

11. Člankom 27. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP), važećim u trenutku isplate invalidske mirovine (a ne nastanka štetnog događaja, kako to tvrdi tuženik), propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima, koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

12. Tužitelj u predmetnoj parnici postavljenim tužbenim zahtjevom nije zatražio naplatu tražbine na koju bi imao pravo u skladu sa naprijed navedenim člankom 27. stavkom 3. ZOOP-a, zahtjev u tom smislu nije činjenično obrazložio niti je za postojanje takve tražbine predočio sudu odgovarajuće dokaze. Tužitelj je zatražio iznos invalidske mirovine koju je svom osiguraniku isplatio u opsegu u kojem je opća nesposobnost za rad uzrokovana ozljeđivanjem u prometnoj nesreći, dakle, zatražio je isplatu tražbine pozivom na članke 161. i 164. ZOMO-a. S obzirom da tužitelj postavlja zahtjev za isplatu one tražbine na koju primjenom relevantnih materijalno pravnih normi nema pravo, sud prvog stupnja je pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu štete u odnosu na invalidsku mirovinu primjenom pravila o teretu dokazivanja, jer tužitelj nije dokazao visinu onog potraživanja na koji ima pravo.

13. Iz naprijed navedenih razloga, kako ne postoje žalbeni razlozi na koje ukazuje tužitelj u žalbi, a niti žalbeni razlozi na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, valjalo je u izreci ove presude odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 9. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović