REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-136/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Alma Kulenović, odvjetnica u Puli, protiv prvotuženika VILA PREMANTURA d.o.o., [adresa], OIB 10069138635, i drugotuženika AN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Nikola Pajić, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja ništetnosti upisa na temelju odredbe čl. 72.c Zakona o sudskom registru, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. lipnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zakonskog zastupnika prvotuženika, na ročištu za objavu održanom 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništavim upis promjene člana uprave društva i promjene člana uprave subjekta upisa - I. tuženika, upisanog pod tvrtkom/nazivom VILA PREMANTURA društvo s ograničenom odgovornošću za građevinarstvo, turizam, usluge i turistička agencija, sa sjedištem u [adresa], u registarski uložak s MBS [matični broj subjekta], OIB: 10069138635, a koji je upis izvršen rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu, posl. br. Tt-24/2656-5 od 22. ožujka 2024. godine, na temelju presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl. br. Gž-466/2023-2 od 06. veljače 2024. godine i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, posl. br. R1-145/2021-3 od 05. srpnja 2021. godine, a kojim je rješenjem priznata presuda Zelenogradskog okružnog suda Grada Moskve, posl. br. 2-1183/2020 od 19. kolovoza 2020. godine.

2. Nalaže se registarskom sudu Trgovačkog suda u Pazinu izvršiti brisanje ništavog upisa promjene člana uprave društva i promjena člana uprave subjekta upisa, I. tuženika, upisanog pod tvrtkom/nazivom VILA PREMANTURA društvo s ograničenom odgovornošću za građevinarstvo, turizam, usluge i turistička agencija, sa sjedištem u [adresa], u registarski uložak s MBS [matični broj subjekta], OIB: 10069138635, a koji je upis izvršen rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu, posl. br. Tt- 24/2656-5 od 22. ožujka 2024. godine, na temelju presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl. br. Gž-466/2023-2 od 06. veljače 2024. godine i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, posl. br. R1-145/2021-3 od 05. srpnja 2021. godine, kojim je rješenjem priznata presuda Zelenogradskog okružnog suda Grada Moskve, posl. br. 2-1183/2020 od 19. kolovoza 2020. godine, po pravomoćnosti ove presude."

II. Nalaže se tužiteljici da prvotuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika, 24. travnja 2024., podnijela ovome sudu tužbu radi utvrđenja ništetnosti upisa na temelju odredbe čl. 72. c Zakona o sudskom registru.

2. U tužbi navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu, posl. br. Tt- 24/2656-5 od 22. ožujka 2024., odlučeno da se u sudski registar tog suda, upisuje promjena člana društva i promjena člana uprave subjekta upisa, ovdje prvotuženika i to na način da je umjesto tužiteljice, kao član društva upisana drugotuženica, a kao član uprave ŠN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa].

3. Tužiteljica da je za činjenicu upisa saznala iz poruke elektroničke pošte koju joj je 25. ožujka 2024. uputio novi član uprave ŠN.

4. Odredbom čl. 72. c st. 1. Zakona o sudskom registru da je propisano da se tužbom može tražiti utvrđenje ništetnosti upisa, ako je upis obavljen na temelju lažne isprave, ako su u ispravi na temelju koje je obavljen upis navedeni neistiniti podaci ili isprava ne sadrži podatke potrebne za upis, ako je isprava potvrđena ili izdana u nezakonito provedenom postupku, ako je nezakonito provedena radnja o kojoj se podaci upisuju u registar, ili ako postoje drugi zakonom propisani razlozi.

5. Tužiteljica smatra da je upis promjene člana društva i člana Uprave društva dopušten na temelju isprava koje ne sadrže podatke potrebne za predmetni upis i to iz razloga kako slijedi.

6. Predmetni upis da je dopušten na temelju rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl. br. Gž-466/2023-2 od 06. veljače 2024., kojim rješenjem da je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, posl. br. R1-145/2021-3 od 05. srpnja 2021. o priznanju presude Zelenogradskog okružnog suda Grada Moskve, posl. br. 2-1183/2020 od 19. kolovoza 2020.

7. Predmetnom stranom sudskom odlukom da je poništen Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 12. lipnja 2019. prvotuženika, te da je naloženo „primjenjivanje posljedica ništetnosti“ na način da tužiteljica „vrati“ drugotuženoj „u vlasništvo 100% poslovnog udjela“ te da se „oduzme pravo vlasništva“ tužiteljici.

8. Predmetna drugostupanjska i prvostupanjska odluka, odnosno priznata strana sudska odluka da ne sadrži odluku o utvrđenju ništavosti prethodnog upisa tužiteljice kao članice društva i kao članice uprave društva prvotuženika, niti da je tim odlukama naloženo brisanje takvih upisa izvršenih u tužiteljičinu korist. Za odlučivanje o tome da postoji isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske na temelju odredbe čl. 24. st. 1. toč. 3. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, pa da stoga, predmetnom stranom sudskom odlukom, neovisno o činjenici njezinog priznanja, o tome nije niti moglo biti odlučeno.

9. S obzirom da pravomoćnom sudskom odlukom nadležnog suda nije utvrđeno da je upis tužiteljice kao članice društva i kao članice uprave društva prvotuženika ništavan, niti da je takvom odlukom naloženo brisanje takvog upisa izvršenog u korist tužiteljice, na temelju predmetne strane sudske odluke da nije mogao biti dopušten upis novog člana društva, ovdje drugotužene i novog člana uprave ŠN.

10. Naime, upis novog člana društva i novog člana uprave da je mogao biti dopušten jedino na temelju pravomoćne sudske odluke o ništavosti upisa tužiteljice kao člana društva i člana uprave sukladno odredbi čl. 72. c Zakona o sudskom registru, a kojom sudskom odlukom da bi također bilo naloženo registarskom sudu da izvrši brisanje ništavog upisa, uz istovremeni upis drugotužene kao članice društva.

11. Međutim, to da nije učinjeno priznatom stranom sudskom odlukom, niti bi strani sud za to uopće bio nadležan, niti da postoji druga odluka nadležnog suda kojom bi tako nešto bilo odlučeno.

12. Stoga da je predmetni upis ništavan u cijelosti.

13. Predmetnom stranom sudskom odlukom da je naloženo „primjenjivanje posljedica ništetnosti“, „vraćanje vlasništva“ i „oduzimanje vlasništva“, a koje pojmove ne poznaju ni odredbe Zakona o trgovačkim društvima, ni odredbe Zakona o sudskom registru.

14. Registarski sud da nije nadležan ni za kakvo „primjenjivanje posljedica ništetnosti“, ni za „vraćanje“, odnosno „oduzimanje vlasništva“, te da nije jasno što ti pojmovi uopće znače.

15. Stoga da na temelju predmetne odluke registarski sud nije bio ovlašten dopustiti upis novog člana društva, ni novog člana uprave društva te da su takvi upisi ništavni u cijelosti.

16. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da naslovni sud donese presudu sadržaja kao u izreci.

17. U odgovoru na tužbu, tuženici su se usprotivili vrijednosti predmeta spora u visini od 1.327,22 EUR-a, naznačenoj u tužbi, smatrajući da se ova parnica vodi oko cijelog poslovnog udjela trgovačkog društva Vila Premantura d.o.o., a čiji temeljni kapital iznosi 26.544,56 EUR-a, pa su predložili da se na temelju članka 35. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) VPS ove parnice odredi upravo u tom iznosu od 26.544,56 EUR-a.

18. Tuženici u cijelosti osporavaju navode tužiteljice u pogledu upisa promjene člana društva i promjene člana uprave prvotuženika tvrdeći da je takav upis ništavan jer da se temelji na ispravama koje ne sadrže podatke za predmetni upis. Tuženici u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Navode da je točan navod iz točke I. tužbe kojim se konstatira da je rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu, posl. br. Tt-24/2656-5 od 22. ožujka 2024. proveden, po tužiteljici sporan upis promjene člana društva i člana uprave trgovačkog društva Vila Premantura d.o.o. -a. Kronologije radi, tuženici navode da je prvotuženik predmetnu prijavu za sudski registar predao 28. veljače 2024., da je protiv tog rješenja tužiteljica izjavila žalbu 4. travnja 2024., a da je prvotuženik 29. travnja 2024. odgovor na tu žalbu. U toj žalbi ovdje tužiteljica da je u bitno izjavila sve ono što izjavljuje u ovoj tužbi. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-2029/24-2 od 29. svibnja 2024. da je odlučeno o žalbu ovdje tužiteljice na način da je žalba odbijena kao neosnovana uz sljedeće obrazloženje: “Priznatom sudskom odlukom utvrđeno je da je poništen Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 12. lipnja 2019. i naloženo primjenjivanje posljedice ništetnosti na način da se vrati Melnikovoj MN Savelyevne u vlasništvo 100% poslovnog udjla u “Vila Premantura d.o.o.” te oduzme pravo vlasništva Melnikovoj ZN u “Vila Premantura d.o.o.”, a radi se o Ugovoru na temelju kojeg je 20. lipnja 2019. proveden upis promjene člana društva te je umjesto Melnikovoj MN upisana Melnikova ZN. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na temelju strane sudske odluke koja je sukladno čl. 66. Zakona o međunarodnom privatnom pravu izjednačena s odlukom suda Republike Hrvatske, utvrdio da su ispunjene pretpostavke za osnovanost prijave i zahtjeva za upis (čl. 43. ZSR.a).”

19. Slijedom navedenog, budući da postoji subjektivni i objektivni identitet spora, tuženici ističu prigovor pravomoćno presuđene stvari (res iudicata) pa predlažu da sud na pripremnom ročištu odbaci tužbu temeljem članka 333. stavak 2. ZPP-a. Ističu da valja imati na umu da je ovosudni predmet posl. br. Tt-24/2656 započet prijavom 28. veljače 2024., sporno rješenje, posl. br. Tt-24/2656-5 da je doneseno 22. ožujka 2024., da je tužiteljica izjavila žalbu 4. travnja 2024., a ovaj parnični postupak posl. br. P-136/24 da je započet tek 24. travnja 2024.

20. U odnosu na rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno, posl. br. R1-145/21-3 od 5. srpnja 2021., a kojom da je priznata strana sudska odluka - Presuda Zelenogradskog okružnog suda grada Moskve, predmet br. 2-1183- 2020 od 19. kolovoza 2020., tuženici navode da je ovdje tužiteljica i na to rješenje izjavila žalbu od 27. kolovoza 2021. s istovrsnim razlozima kao ovdje u tužbi, te da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl. br. Gž- 466/23-2 od 6. veljače 2024. žalba ovdje tužiteljice odbijena kao neosnovana. Tuženici, da opreza radi, i u odnosu na ovu pravomoćnu sudsku odluku ističu prigovor presuđene stvari. Radi potreba ovog izvanparničnog postupka radi priznanja strane sudske odluke, te radi potreba sudskih parničnih postupaka koji se vode pred Trgovačkim sudom u Pazinu posl. broj P-363/20, tuženici da su radi utvrđenja opoziva ugovora o darovanju i povrata dara, podredno radi pobojnosti, utvrđenja nepostojanja ugovora i ništetnosti i posl. br. P-383/20 – radi pobojnosti ugovora) naručili i pribavili Pravno mišljenje u predmetu AN, a kojeg je na 12 stranica 15. prosinca 2020. koncizno obradila Prof. dr. sc. GN, predstojnica katedre Međunarodno i europsko privatno pravo pri Pravnom fakultetu u Rijeci (dalje: Pravno mišljenje). Pravno tumačenje da je izvor prava.U navedenom Pravnom mišljenju da je dana analiza na tri postavljena pitanja:

"1) U gore navedenoj situaciji, primjenjuje li se hrvatsko ili rusko materijalno pravo? Konkretno, primjenjuje li se članak 35. Obiteljskog zakonika Ruske Federacije? 2) Primjenjuju li se u ovoj situaciji Uredba Vijeća (EU) 2016/1103, Uredba (EZ) br. 593/2008 i Uredba (EU) br. 1215/2012 na građane treće zemlje – Ruske Federacije ili se te Uredbe odnose samo na državljane država članica Europske unije? 3) Ukoliko Rješenje od 19. kolovoza 2020. Općinskog suda Zelenograda Grada Moskve, Ruska Federacija, postane pravomoćno i ovršno, hoće li se to rješenje moći priznati kao strana sudska odluka u Republici Hrvatskoj?

3a) Budući da je Rješenje od 19. kolovoza 2020. Općinskog suda Zelenograda Grada Moskve, Ruska Federacija, postalo pravomoćno i ovršno (jer je neki dan drugostupanjski sud odbio žalbu tuženice), kakav je problem kod priznavanja te odluke aktivan sudski spor (pokrenut nakon onog u Rusiji) koji se pod posl. br.: P-383/20 vodi pred Trgovačkim sudom u Pazinu, sve temeljem članka 70. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN. br.: 101/17)?

„Ova stajališta u skladu su i s ranijim doktrinarnim stajalištima (vidi I, Međunarodno privatno pravo, Knjiga I., Zagreb, 1935., str. 304.) i neposredno kasnijim propisima (vidi člankom 36. stavak 1. i članak 37. stavak 1. ZRZS-a), pa se može zaključiti da je ZRSZ-om početkom 1980.-ih kodificirano prethodno prihvaćeno rješenje te je tijekom više desetljeća, odnosno sve do donošenja ZMPP-a prije nekoliko godina, poveznica zajedničkog državljanstva supružnika bila primarna poveznica za određivanje mjerodavnog prava za bračnoimovinske odnose u hrvatskom kolizijskom pravu.

Primjenjujući tu poveznicu na konkretne okolnosti predmeta na koji se odnosi ovo pitanje pravnog mišljenja, trebalo bi provjeriti jesu li PN i INH **.**.1981. kada su sklopili brak bili državljani Ruske Federacije, kao što su to danas prema opisu naručitelja u dokumentu „Predmet Melnikova – Melnikova“.

Ako su i u trenutku sklapanja braka imali zajedničko državljanstvo (tadašnjeg SSSR-a) (a imali su, op.a.), mjerodavno pravo za njihove bračnoimovinske odnose bilo bi pravo te države (tada SSSR-a, danas Ruske Federacije).” (str. 7. Pravnog mišljenja) 2) „U odgovoru na prvo postavljeno pitanje odgovoreno je dijelom i na pitanje o primjeni Uredbe o bračnoimovinskim režimima (2016/1103) i Uredbe Rim I (593/2008) na opisanu situaciju, no samo u pogledu materijalnog i vremenskog područja primjene. U pogledu primjene s obzirom na državljanstvo ni jedna od dvije uredbe ne sadrži takvo ograničenje i obje se primjenjuju neovisno o državljanstvu stranaka odnosa koje uređuju. Povrh toga, pravo mjerodavno na temelju svake od dviju uredbi primjenjuje se prema načelu univerzalnosti, tj. neovisno o tome je li to pravo države članice ili treće države (vidi čl. 20. Uredbe o bračnoimovinskim režimima i članak 2. Uredbe Rim I). U pogledu uredbe Bruxelles I bis (1215/2012) valja reći da niti njezino polje primjene nije ograničeno državljanstvom. Upravo suprotno, državljanstvo ne igra ulogu u određivanju personalnog polja primjene Uredbe Bruxelles I bis, a izrijekom mu je oduzeta relevantnost primjerice u članku 4. stavku 1. o općoj nadležnosti. Stoga se ova Uredba pri određivanju nadležnosti ili prilikom priznanja i ovrhe sudskih odluka, sudskih nagodbi i autentičnih isprava drugih država članica primjenjuje i kada su stranke u sporu državljani trećih država.“ (strana 8. Pravnog mišljenja)

3) i 3a) U postupku povodom zahtjeva za priznanje ili priznanje ovršnosti, sud će odbiti priznanje ako postoji neki od razloga iz članaka 68. -71. ZMPP-a. U nastavku su pojedinačno razloženi.

Prije svega, prema članku 68. ZMPP-a, sud Republike Hrvatske odbit će priznanje strane sudske odluke ako u povodu prigovora stranke protiv koje se priznanje traži utvrdi da u postupku u kojem je odluka donesena bilo povrijeđeno pravo te stranke na sudjelovanje. Prema tekstu prijevoda Rješenja Zelenogradskog okružnog suda Grada Moskve od 19. kolovoza 2020. u predmetu br. 21183/2020, iako tuženica CN nije pristupila ročištu u tom prvostupanjskom postupku, „bila je na odgovarajući način obaviještena o datumu i vremenu održavanja sudskog ročišta, o čemu u spisima postoje pisani dokazi, osigurala je nazočnost njezina ovlaštenog zastupnika, koji se usprotivio zadovoljenju tužbenih zahtjeva.“ Prema tom prijevodu, također je dostavila i svoj odgovor na tužbu. Nadalje, iz trećeg potpitanja naručitelja slijedi i da je tuženica podnijela žalbu (koja je odbijena) pa sve zajedno navodi na zaključak da eventualni prigovor IN u smislu članka 68. ZMPP-a ne bi imao veće izglede za uspjeh.

Nadalje, člankom 69. ZMPP-a predviđeno je odbijanje priznanja ako je sud koji je donio stranu sudsku odluku čije se priznanje zahtijeva svoju nadležnost temeljio na nekom od zabranjenih kriterija: 1. ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog tijela Republike Hrvatske; 2. ako je sud koji ju je donio svoju nadležnost utemeljio isključivo na prisutnosti tuženika ili njegove imovine u državi suda, a ta prisutnost nije u neposrednoj vezi s predmetom postupka, i 3. ako je sud svoju nadležnost utemeljio protivno odredbama poglavlja II. odjeljaka 3., 4. i 5. Uredbe iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona. U pogledu stavka 1. u predmetu u kojem je doneseno Rješenje Zelenogradskog okružnog suda Grada Moskve ne bi postojala isključiva nadležnost jer je riječ o pitanju iz ugovornog i bračnoimovinskog odnosa za koje nije propisana isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske. U pogledu stavka 2., iz primljene dokumentacije ne proizlazi da bi Zelenogradski okružni sud Grada Moskve svoju nadležnost temeljio isključivo na egzorbitantnom kriteriju prisutnosti tuženica ili njihove imovine, ako one nisu u neposrednoj vezi s predmetom spora. Naime, prema opisu naručitelja obje tuženice su ruske državljanke, a PN ima prebivalište i uobičajeno boravište u [adresa], dok je za CN za pretpostaviti da također ima prebivalište i uobičajeno boravište u [adresa] budući da je navedeno ima dozvolu za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj samo za godinu dana. Za konačnu ocjenu potrebna je utvrđenje navedenih okolnosti. U stavku 3. ZMPP referira na Uredbu Bruxelles I bis, točnije njezine odredbe o zaštitnim nadležnostima za određene potrošačke ugovore, pojedinačne ugovore o radu i ugovore o osiguranju. Kako je već prethodno pojašnjeno, u razmatranim predmetima najvjerojatnije ne bi bilo mjesta primjeni ovih odredbi.

U članku 70. stavku 1. ZMPP-a predviđeno je da će se odbiti priznanje strane sudske odluke ako u istoj stvari i među istim strankama postoji pravomoćna presuda (res iudicata) suda Republike Hrvatske ili odluka stranoga suda koja je ranije postala pravomoćna, a priznata je ili je podobna za priznanje u Republici Hrvatskoj. Iz opisa naručitelja i druge dokumentacije ne proizlazi da postoji presuda u istoj stvari i između istih stranaka ni koju je donio sud Republike Hrvatske i koja je pravomoćna ni koju je donio strani sud i koja je ranije postala pravomoćna te je priznata ili je podobna za priznanje u Republici Hrvatskoj.

No, s obzirom na konkretne okolnosti, potrebno je potanko razmotriti stavak 2. članka 70. ZMPP-a kojim je propisao da će sud prekinuti postupak priznanja strane sudske odluke ako je pred sudom Republike Hrvatske u tijeku ranije pokrenut postupak u istoj pravnoj stvari i među istim strankama, do pravomoćnog okončanja toga postupka. Iz ove odredbe slijedi da su kumulativne pretpostavke da bi sud prekinuo postupak priznanja strane odluke, kao što je to Rješenje Zelenogradskog okružnog suda grada Moskve, sljedeće: a) identitet stranaka b) identitet predmeta spora, c) postupak u tijeku pred hrvatskim sudom i d) postupak pred hrvatskim sudom je ranije pokrenut.”

„Ovdje se ukazuje na to da se jedan postupak pred Trgovačkim sudom u Pazinu vodi „radi utvrđenja opoziva ugovora o darovanju i povrata dara, podredno radi pobojnosti, utvrđenja i ništetnosti (posl. br.: P-363/20, Trgovački sud u Pazinu, op.a.)“, dok su Rješenjem Zelenogradskog okružnog suda Grada Moskve predmetni ugovori „proglašeni nevaljanima“ te su primijenjene posljedice njihove nevaljanosti, a to su „oduzimanje prava vlasništva“ TN i „vraćanje 100% udjela“ ĐN, a kako se navodi u prijevodu toga Rješenja. U mjeri u kojoj je to moguće zaključiti temeljem podataka iz dostupne dokumentacije, tu ne bi bilo riječi o identitetu predmeta spora.

Drugi se postupak pred Trgovačkim sudom u Pazinu vodi „radi pobojnosti ugovora“ (posl. br.: P-383/20, Trgovački sud u Pazinu, op.a.) jer PN nije dobila suglasnost svoga supruga za raspolaganje poslovnim udjelima. Usporedbom s postupkom okončanim Rješenjem Zelenogradskog okružnog suda Grada Moskve uočava se da je riječ o istim činjeničnim navodima i pravnoj osnovi, no to prema doktrini ne čini isti predmet spora (vidi A i Š, Građansko parnično procesno pravo, 7. izd., Zagreb, 2004., str. 646). Nije, međutim, moguće detaljno usporediti tužbeni zahtjev u postupku pred Trgovačkim sudom u Pazinu i izreku Rješenja Zelenogradskog okružnog suda grada Moskve budući da je tužbeni zahtjev dostupan tek u opisu naručitelja, dok je izreka Rješenja dostupna u prijevodu. S obzirom na to da prijevodi uobičajeno nisu posve pouzdan izvor saznanja kad je u pitanju precizna pravna terminologija kao što ni tumačenje prava Ruske Federacije nije dio ovog pravog mišljenja, preostaje reći da je radi utvrđenja objektivnog identiteta u postupku pred Trgovačkim sudom u Pazinu koji se vodi „radi pobojnosti ugovora“ potrebno podrobnije ispitati sve elemente zahtjeva i izreke Rješenja. Iako naručitelj navodi u svojem opisu u dokumentu „Predmet Melnikova – Melnikova“ da zahtjev i izreka nisu „istovjetni“, moguće je da analizom bude utvrđeno da je riječ o „istoj stvari“. Čak i ako bi to bilo potvrđeno, i dalje ne bi bilo osnove za prekid postupka priznanja Rješenja Zelenogradskog okružnog suda Grada Moskve na temelju članka 70. stavka 2. ZMPP- a jer, kao što je prethodno navedeno, postupak pred hrvatskim sudom je kasnije pokrenut pa nedostaje najmanje jedna od kumulativnih pretpostavki iz te odredbe.” (stranice 9, 10, 11 i 12 Pravnog mišljenja).

“Posljednji razlog za odbijanje priznanja određen je u članku 71. ZMPP-a ako bi priznanje bilo očito protivno javnom poretku Republike Hrvatske. U međunarodnom privatnom pravu javni poredak je po svom sadržaju skup temeljnih vrijednosti društva i pravnog poretka. On je usko određen jer djeluje samo u odnosima s međunarodnim obilježjem, za razliku od mnogo šireg pojma internog javnog poretka koji obuhvaća sve kogentne odredbe nekoga pravnog poretka. To je razlikovanje važno zbog nužnosti restriktivne primjene klauzule javnog poretka – ona ne smije djelovati uvijek kada postoji suprotnost s kogentnim propisima države suda, već samo kada postoji očigledna protivnost najvišim vrijednostima i načelima jednog pravnog poretka koja su poglavito sadržana u Ustavu i konvencijama o temeljenim pravima. Iz navoda u primljenoj dokumentaciji ne bi proizlazilo da postoje razlozi za odbijanje priznanja temeljem suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske, no kao što je i prethodno navedeno nije posve isključeno da bi takav razlog mogao biti istaknut u postupku priznanja uz pokušaj naglašavanja razlika između prava Republike Hrvatske i prava Ruske Federacije.” (stranica 12. Pravnog mišljenja).

Za shvaćanje kako nema govora o nekakvoj suprotnosti predmetne strane sudske odluke sa javnim poretkom treba ukazati i na još dva odlomka: „Također je potrebno voditi računa o članku 21. Uredbe Rim I prema kojem se može odbiti primjena odredaba prava bilo koje države navedene u toj Uredbi, al samo ako je njihova primjena očigledno u suprotnosti s javnim poretkom (ordre public) države pred čijim se sudom vodi postupak. Činjenica da su mjerodavno strano pravo i pravo države suda različitog sadržaja sama po sebi nije dostatna da bi se mogla odbiti primjena stranog prava na temelju klauzule javnog poretka. Za to je potrebno da se učinak primjene stranog (ruskog) prava ogleda u povredi temeljnih načela (hrvatskog) pravnog poretka. Ne bi, međutim, proizlazilo da su razlike navedene u opisu naručitelja takvog karaktera da bi trebale dovesti do primjene klauzule javnog poretka i odbijanje primjene ruskog prava, no nije posve isključeno da bi takav prigovor mogao biti postavljen uz pokušaj (pre)naglašavanja razlika između prava Republike Hrvatske i prava Ruske Federacije.” (stranica 5. Pravnog mišljenja) i “Primjena toga prava je, dakako, podložna klauzuli javnog poretka. Elementi navedeni u opisu naručitelja: zajednička imovina supružnika ako je stečena tijekom braka te pisana suglasnost supružnika za pravne poslove koji su podvrgnuti registraciji odnosno javnobilježničkoj formi, ne čine se prema svojim učincima protivnima hrvatskom javnom poretku, no to pitanje svakako je potrebno razmotriti s obzirom na konkretne navode budu li oni ikada istaknuti u postupku.”

(stranice 7 i 8 Pravnog mišljenja)."

21. Ostali navodi iz tužbe da su irelevantni jer da se tužiteljica vodi previše formalnim iščitavanjem priznate odluke ruskog suda. Jasno je da nomotehnika pisanja strane sudske odluke ne može biti onakvog stila kakav je uobičajen u pravnom sustavu Republike Hrvatske, no smisao tih sudskih odluka je svakom pravniku jasan. Da je tome tako, da je sve dovoljno jasno potvrđuje i prvostupanjsko rješenje Trgovačkog suda u Pazinu, posl.br. Tt-24/2656-5 od 22. ožujka 2024., te potom i drugostupanjsko Rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br.: Gž-2029/24-2 od 29. svibnja 2024.

22. Slijedom navedenog, tuženici predlažu da sud prvenstveno odbaci tužbu, podredno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te obveže tužiteljicu da tuženicima nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

23. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 5-36 spisa), dokumentaciju uz odgovor na tužbu (str. 54-94 spisa), izjave dostavljene uz podnesak tuženika od 11. travnja 2025. (str. 114-119 spisa), izjavu dostavljenu uz podnesak tužiteljice od 20. lipnja 2025. (str. 120- 121 spisa), te je izvšen uvid u zbirku isprava za prvotuženika VILA PREMANTURA d.o.o.

24. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

25. U odgovoru na tužbu je prigovoreno označenoj vrijednosti predmeta spora, pa je sud raspravnim rješenjem posl. br. P-136/2024-17 od 12. ožujka 2025. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,22 eur.

26. Prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od strane tuženika, jer da je o postavljenom tužbenom zahtjevu u ovome postupku već donijeta odluka pod posl. br. Tt-24/2656 u kojem je rješenjem posl. br. Tt-24/2656-5 od 22. ožujka 2024. proveden upis promjene člana društva i člana uprave u trgovačkom društvu Vila Premantura d.o.o., i da je pred Općinskim sudom u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno, u predmetu posl. br. R1-145/2021 od 5. srpnja 2021. donijeta odluka kojom je priznata strana sudska odluka Zelenogradskog okružnog suda Grada Moskve, posl. br. 2-1183/2020 od 19. kolovoza 2020., nije prihvaćen.

27. Institut pravomoćno presuđene stvari iziskuje da postoji subjektivni identitet spora (identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi) i objektivni identitet spora - da se radi o istom predmetu spora kojeg valja raspoznati ne samo po istovjetnom sadržaju tužbenog zahtjeva, već i po njegovom činjeničnom obrazloženju. Postupak kod ovoga suda u predmetu Tt-24/2656 je započet podnošenje prijave za upis u sudski registar u kojem postupku se postupa po prijavi podnijetom po članu uprave društva predlagatelja, ovdje prvotuženika odnosno njegovog ovlaštenog predstavnika, te se radi o izvanparničnom registarskom predmetu, u kojem ne sudjeluju kao stranke drugi subjekti, pa proizlazi da ne postoji subjektivni identitet spora između odluke donijete u registarskom Tt predmetu posl. br. Tt-24/2656 i ovoga postupka. Ne postoji niti objektivitet, jer se u registarskom predmetu radi o postupku upisa člana društva i člana Uprave društva, dok se u ovom postupku raspravlja o elementima ništetnosti upisa propisanih čl. 72.c Zakona o sudskom registru. Stoga proizlazi da ne postoji ni subjektivni, ni objektivni identitet spora između odluke donijete kod ovoga suda u predmetu Tt-24/2656 i ovoga postupka. Isto tako odlukom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, u predmetu posl. br. R1-145/2021 od 5. srpnja 2021. donijeta je odluka kojom je priznata strana sudska odluka Zelenogradskog okružnog suda Grada Moskve, posl. br. 2-1183/2020 od 19. kolovoza 2020., kojom odlukom je odlučeno o priznanju sudske odluke dok se također nije raspravljalo o elementima ništetnosti upisa propisanih čl. 72.c Zakona o sudskom registru, pa ni u odnosu na navedenu sudsku odluku ne postoji ni subjektivni, ni objektivni identitet spora.

28. Između stranaka je nesporan sadržaj isprava koje su priložene u spisu, a sporno je, je li ništetan upis promjene člana društva i člana uprave koji je proveden rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu, posl. br. Tt-24/2656 od 22. ožujka 2024.

29. Tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnim upis promjene člana društva i promjene člana uprave društva VILA PREMANTURA d.o.o. koji upis je izvršen rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu, posl. br. Tt-24/2656-5 od 22. ožujka 2024., na temelju presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl. br. Gž-466/2023-2 od 06. veljače 2024. i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, posl. br. R1-145/2021-3 od 05. srpnja 2021., kojima je priznata presuda Zelenogradskog okružnog suda Grada Moskve, posl. br. 2- 1183/2020 od 19. kolovoza 2020.

30. Uvidom u Zbirku isprava za društvo VILA PREMANTURA društvo s ograničenom odgovornošću za građevinarstvo, turizam, usluge i turistička agencija, sa sjedištem u [adresa], MBS [matični broj subjekta], OIB: 10069138635 i to u predmet posl. broj Tt-2024/2656 je utvrđeno da je 28. veljače 2024., Trgovačkom sudu u Pazinu, podnijeta prijava za upis promjene člana društva i člana uprave sa zahtjevom za upisom brisanja člana društva IN iz [adresa], kao jedinog člana društva koji drži poslovni udjel broj 1 u iznosu od 200.000,00 kn i upisom AN iz [adresa] na tom poslovnom udjelu broj 1 u iznosu od 200.000,00 kn, te je zatraženo brisanje člana uprave društva NATALIE MELNIKOVE iz [adresa] koja je zastupala društva pojedinačno i samostalno i zatražen je upis ŠN iz [adresa] kao direktora sa zahtjevom za samostalno i pojedinačno zastupanje. Rješenjem posl. broj Tt-24/2656-5 od 22. ožujka 2024. u sudskom registru je proveden upis promjene člana društva i člana uprave društva u trgovačkom društvu VILA PREMANTURA d.o.o. na način da je kao član društva brisana CN iz [adresa], kao jedini člana društva i upisana je PN iz [adresa] kao jedini član društva, te je kao član uprave društva brisana CN iz [adresa] koja je zastupala društva pojedinačno i samostalno, te je upisan ŠN iz [adresa] kao direktor društva koji zastupa društva samostalno i pojedinačno. Na navedeno rješenje je bila podnijeta žalba od strane IN, te je po žalbi, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojim rjšenjem posl. broj Pž-2029/2024-2 od 29. svibnja 2024., odbio žalbu IN i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Pazinu, posl. broj Tt-24/2656- 5 od 22. ožujka 2024. U tom rješenju, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je naveo da je rješenjem Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Rovinju poslovni broj R1- 145/21 od 5. srpnja 2021. priznata presuda Zelenogradskog okružnog suda grada Moskve, Ruska Federacija, poslovni broj 3-1183/20 od 19. kolovoza 2020. Navedeno rješenje da je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Gž-466/23 od 6. veljače 2024. Odredbom čl. 66. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17 i 67/23) da je propisano da se strana sudska odluka izjednačuje s odlukom suda Republike Hrvatske i da ima pravni učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske. Stranom sudskom odlukom, prema stavku 1. ovoga članka, da se smatra i nagodba sklopljena pred sudom (sudska nagodba). Stranom sudskom odlukom smatra se i odluka drugog tijela koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno sudskom nagodbom, ako su njezin predmet odnosi iz članka 1. ovoga Zakona. Priznatom stranom sudskom odlukom da je utvrđeno da je poništen Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 12. lipnja 2019. i naloženo primjenjivanje posljedice ništetnosti na način da se vrati Melnikovoj ČN u vlasništvo 100% poslovnog udjela u „Vila Premantura d.o.o.“ te oduzme pravo vlasništva Melnikovoj ZN u „Vila Premantura d.o.o.“, a da se radi o Ugovoru na temelju kojeg je 20. lipnja 2019. proveden upis promjene člana društva te je umjesto Melnikovoj Ljubov ČN upisana CN ZN. Slijedom navedenog, da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je na temelju strane sudske odluke koja je sukladno čl. 66. Zakona o međunarodnom privatnom pravu izjednačena s odlukom suda Republike Hrvatske, utvrdio da su ispunjene pretpostavke za osnovanost prijave i zahtjeva za upis (čl. 43. ZSR-a).

31. Dakle, navedeni upis promjene člana društva i promjene člana uprave u društvu VILA PREMANTURA d.o.o. je proveden na temelju presude Zelenogradskog okružnog suda grada Moskve, Ruska Federacija, poslovni broj 3-1183/20 od 19. kolovoza 2020., koja je priznata rješenjem Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Rovinju poslovni broj R1-145/21 od 5. srpnja 2021., koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Gž- 466/23 od 6. veljače 2024.

32. Člankom 72.c Zakona o sudskom registru (Narodne novine br. 1/1995, 57/1996, 1/1998, 30/1999, 45/1999, 54/2005, 40/2007, 91/2010, 90/2011, 148/2013, 93/2014, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 123/2023, dalje: Zakon o sudskom registru), je propisano da se tužbom može tražiti utvrđenje ništetnosti upisa, ako je upis obavljen na temelju lažne isprave, ako su u ispravi na temelju koje je obavljen upis navedeni neistiniti podaci ili isprava ne sadrži podatke potrebne za upis, ako je isprava potvrđena ili izdana u nezakonito provedenom postupku, ako je nezakonito provedena radnja o kojoj se podaci upisuju u registar, ili ako postoje drugi zakonom propisani razlozi (st. 1.). Tužbu može podnijeti osoba koja ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti upisa (st. 2.). Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za razloge ništetnosti, ali se ne može podnijeti nakon proteka roka od tri godine od dana upisa (st. 3.).

33. U pogledu pravodobnosti tužbe, uvidom u Tt-2024/2656-16 je utvrđeno da je drugostupanjska odluka posl. br. Pž-2029/2024-2 od 29. svibnja 2024. dostavljena tužiteljici putem njezine punomoćnice 25. lipnja 2024., a kako je tužba podnijeta 24. travnja 2024., dakle dva mjeseca prije no što je postupak pravomoćno okončan, tužba je podnijeta u roku od 30 dana. Kada bi se uzelo da rok za podnošenje tužbe teče od dostave prvostupanjskog rješenja, tužba bi također bila podnijeta u roku od 30 dana, jer je tužiteljica prvostupanjsko rješenje posl. br. Tt-24/2656-2 od 22. ožujka 2024. primila 2. travnja 2024., što znači da rok za podnošenje tužbe nije bio protekao od primitka rješenja o upisu do podnošenja tužbe u ovom postupku.

34. Da bi tužiteljica uspjela s tužbenim zahtjevom u ovome postupku, mora dokazati da je upis promjene član društva i člana uprave društva u sudskom registru u društvu VILA PREMANTURA d.o.o. proveden na temelju lažne isprave, ako su u ispravi na temelju koje je obavljen upis navedeni neistiniti podaci ili isprava ne sadrži podatke potrebne za upis, ako je isprava potvrđena ili izdana u nezakonito provedenom postupku, ako je nezakonito provedena radnja o kojoj se podaci upisuju u registar, ili ako postoje drugi zakonom propisani razlozi.

35. Tužiteljica smatra da sud u Ruskog Federaciji koji je donio odluku u pogledu ništetnosti Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 12. lipnja 2019., nije bio nadležan za donošenje odluke, te da za odlučivanje o tome postoji isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske na temelju odredbe čl. 24. st. 1. toč. 3. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, pa da stoga, predmetnom stranom sudskom odlukom, neovisno o činjenici njezinog priznanja, o tome nije niti moglo biti odlučeno.

36. Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012., dalje: Uredba Bruxelles I, na koju se tužiteljica poziva, se primjenjuje na građanske i trgovačke stvari, osim područja prihoda, carine ili upravnih pitanja, ali se ne primjenjuje niti na određena područja građanskog prava, kao što su položaj ili pravna sposobnost fizičkih osoba, bračna pitanja, oporuke i nasljeđivanje ili stečaj.

37. Člankom 24. Uredbe Bruxelles I , propisano je da slijedeći sudovi države članice imaju isključivu nadležnost, neovisno o domicilu stranaka:

1.) u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama ili najam/zakup nekretnina, sudovi države članice u kojoj se nekretnina nalazi. Međutim, u postupcima čiji je predmet najam/zakup nekretnine zaključeni radi privremene privatne uporabe na najduže šest uzastopnih mjeseci, sudovi države članice u kojoj tuženik ima domicil također imaju nadležnost, ako je najmoprimac/zakupnik fizička osoba, te da najmodavac/zakupodavac i najmoprimac/zakupnik imaju domicil u istoj državi članici; 2.) u postupcima čiji je predmet valjanost osnivanja, ništavost ili prestanak trgovačkih društava ili drugih pravnih osoba ili udruženja fizičkih ili pravnih osoba ili valjanost odluka njihovih tijela, sudovi države članice u kojoj trgovačko društvo, pravna osoba ili udruženje imaju svoje sjedište. Radi utvrđivanja sjedišta, sud primjenjuje svoja pravila međunarodnog privatnog prava;

3.) u postupcima čiji je predmet valjanost upisa u javne registre, sudovi države članice u kojoj se vodi registar;

4.) u postupcima u vezi registracije ili valjanosti patenata, žigova, dizajna ili drugih sličnih prava koje je potrebno deponirati ili registrirati, neovisno o tome je li pitanje pokrenuto na temelju tužbe ili prigovora, sudovi države članice kojima je podnesen zahtjev za deponiranje ili registraciju, u kojoj je deponiranje ili registracija izvršena ili se pod uvjetima iz instrumenta Unije ili međunarodne konvencije smatra da su izvršeni.

Ne dovodeći u pitanje nadležnost Europskog ureda za patente prema Konvenciji o dodjeli europskih patenata koja je potpisana 5. listopada 1973. u Münchenu, sudovi svake države članice imaju isključivu nadležnost u postupcima za registraciju ili valjanost svakog europskog patenta koji je dodijeljen za tu državu članicu;

5.) u postupcima koji se odnose na izvršenje sudskih odluka, sudovi države članice u kojoj je sudska odluka izvršena ili treba biti izvršena.

38. Postupak koji je vođen u Ruskoj Federaciji je postupak radi poništenja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, a ne postupak čiji je predmet valjanost osnivanja, ništavost ili prestanak trgovačkih društava ili drugih pravnih osoba ili udruženja fizičkih ili pravnih osoba ili valjanost odluka njihovih tijela, sudovi države članice u kojoj trgovačko društvo, pravna osoba ili udruženje imaju svoje sjedište, za koji je propisana isključiva nadležnost određenog suda, niti je to bio postupak čiji je predmet bio ocjena valjanosti upisa u javne registra suda države članice u kojoj se vodi registar, tako da prema stavu ovoga suda, navod tužiteljice o isključivoj nadležnosti suda Republike Hrvatske u postupku vođenom radi poništenja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela između stranaka ovoga postupka nije osnovan.

39. Nadalje, navod tužiteljice da u postupku, pravomoćnom sudskom odlukom nadležnog suda, nije utvrđeno da je upis tužiteljice kao članice društva i kao članice uprave društva prvotuženika ništavan, niti da je takvom odlukom naloženo brisanje takvog upisa izvršenog u korist tužiteljice, na temelju predmetne strane sudske odluke da nije mogao biti dopušten upis novog člana društva, ovdje drugotužene i novog člana uprave ŠN, također nije osnovan.

40. Iz izjave tužiteljice IN proizlazi da od 2019. neprekidno s maloljetnom kćeri M živi u [adresa], u kojoj obje imaju reguliran boravak s ciljem trajnog nastanjenja. Navela je da smatra da sud Ruske Federacije nije bio nadležan odlučivati o ništetnosti ugovora o prijenosu poslovnih udjela društava UNDINA d.o.o. i VILA PREMANTURA d.o.o., kao ni o upisu u sudski registar za ista društva koja imaju sjedište u [adresa], a koja su osnovana i posluju po pravu Republike Hrvatske. Drugotuženica i ona da su sklopile predmetne ugovore o prijenosu poslovnih udjela u Republici Hrvatskoj i prema pravu Republike Hrvatske, kojom prilikom da je drugotuženica znala za njezinu namjeru da se u Republici Hrvatskoj sa kćeri trajno nastani. Stoga ni sudovi Ruske Federacije, ni pravo Ruske Federacije da nemaju nikakve veze ni s njihovim ugovomim odnosima koji se odnose na prijenos poslovnih udjela, ni s osnivanjem, ni s poslovanjem tih trgovačkih društava. Pored toga, u postupku koji je prethodnio donošenju predmetne odluke da joj nije bilo omogućeno da osobno sudjeluje, odnosno da joj je onemogućen pristup sudu koji je, zbog toga, i u vrlo kratkom roku donio predmetnu odluku. Predmetna odluka suda Ruske Federacije da je donesena u postupku koji je započeo tijekom 2020., da bi već u 19. kolovoza 2020. bila donesena prvostupanjska odluka Zelenogradskog okruužnog suda Grada Moskve, br. 2-1183-2020, a već 26. studenog 2020. i drugostupanjska presuda Moskovskog građanskog suda, broj: 33-418085/2020. U samom jeku pandemije koja je doslovno zaustavila cijeli svijet, drugotuženica da je pred sudovima Ruske Federacije u roku od godine dana uspijela ishodovati, ne samo drugostupanjsku odluku, već i odluku kasacijskog suda. Istovremeno, ona da nije bila u mogućnosti doputovati u Rusku Federaciju radi sudjelovanja u postupku i to zbog proglašene pandemije te nepostojanja bilo kakve mogućnosti prijevoza u Rusku Federaciju u vrijeme trajanja postupka. Iako je opunomoćila odvjetnika za zastupanje, smatra da time nije ispunjen zahtjev za sudjelovanjem u postupku jer zbog objektivnih razloga, u tom postupku nije mogla osobno sudjelovati ni na jednom ročištu, niti dati iskaz, niti iznijeti tom sudu svoju stranu priče i objasniti sve okolnosti koje su dovele do sklapanja predmetnih ugovora. Čak i pod pretpostavkom da je mogla ući u Rusku Federaciju, postojala je opasnost da neće biti u mogućnosti vratiti se u Republiku Hrvatsku, što bi bilo neprihvatljivo jer je njezina maloljetna kćer M u [adresa] pohađala osnovnu školu i u to je vrijeme, kao i danas, bila u Republici Hrvatskoj. Takav rizik, s obzirom na sve okolnosti, objektivno da nije mogla preuzeti. Tek da je tijekom srpnja 2020. Ruska Federacije započela s otvaranjem granica i uspostavom međunarodnih letova, dok je prije tog datuma ruskim državljanima bilo onemogućeno putovanje u inozemstvo, pa bi joj u tom slučaju bio onemogućen povratak u Republiku Hrvatsku. Čak i pod pretpostavkom da se tada uputila u Rusku Federaciju, predmetni prvostupanjski postupak da je bio pred završetkom te da ni na koji način na isti nije mogla utjecati. Smatra neprihvatljivim da na temelju takvih odluka nenadležnog suda bude dopušten upis u sudski registar, te predlaže da naslovni sud usvoji njezin tužbeni zahtjev u ovom postupku.

41. Zakonski zastupnik prvotuženika VILE PREMANTURE d.o.o., ŠN, je u svojoj izjavi naveo da je Trgovački sud u Pazinu rješenjem, posl. br. Tt-24/2656- 5 od 22. ožujka 2024. na zakonit i pravilan način proveo pravomoćno Rješenje Općinskog Suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, posl. br. R1-145/21-3 od 5. srpnja 2021. Ovdje tužiteljica da je protiv te provedbe izjavila žalbu 4. travnja 2024., koja žalba da je odbijena Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-2029/24-2 od 29. svibnja 2024. U postupku priznanja strane sudske odluke (Posl.br.: R1-145/21) domaći sud da je proveo sudski postupak u skladu s pravnim pravilima iz članka 65. - 73. Zakona o međunarodnom privatnom pravu i da je provedba u sudskom registru ovoga suda temeljem Rješenja Trgovačkog suda u Pazinu, posl.br.: Tt-24/2656-5 od 22. ožujka 2024. bila sasvim u skladu s pravnim pravilima Zakona o sudskom registru. Tužiteljica CN da uopće ne dokazuje u čemu je predmetni upis sporan u smislu članka 72.c ZSR-a, da sam drugostupanjski sud da je u svom Rješenju posl.br. Pž-2029/24-2 od 29. svibnja 2024. „ utvrdio da su ispunjene pretpostavke za osnovanost prijave i zahtjeva za upis (čl. 43. ZSR-a)" (točka 8. obrazloženja) u odnosu na predmetni upis.

42. Drugotuženica ANH, je u svojoj izjavi navela da je sud grada Zelenograda, Rusija donio zakonitu odluku, poslovnog broja 2-1183/2929, 19. kolovoza 2020. U tom sudskom predmetu ŠNH da je zastupao odvjetnik i da tada, niti jednom nije osporavao nadležnost ruskoga suda. Njezin odvjetnik da je podnio čak dvije žalbe, apelacijskom i kasacijskom sudu, ali svaki put da je njegova žalba bila odbijena. Zakonitost i provedivost te pravomoćne ruske odluke u Hrvatskoj da je potom potvrdio sud u Rovinju (poslovnog broja R1-145/2021), a zatim i drugostupanjski sud u Varaždinu (poslovnog broja Gž-466/23). Ponovno da je zakonitost i provedivost potvrdio ovaj sud rješenjem pod poslovnim brojem Tt- 24/2656 i onda ponovno drugostupanjski sud, poslovnog broja Pž-2029/2024, pa da joj je stvarno nejasno, zašto se ponovno pred sudom raspravlja o onome o čemu je već toliko puta presuđeno. Smisao u svim sudskim odlukama da je krajnje jasan – da trgovačka društva Vila Premantura d.o.o. i Undina d.o.o. više ne budu u vlasništvu MNH već u njezinom vlasništvu. To da je sada tako provedeno i to da tako mora biti jer je to odluka suda.

43. Ovaj sud nije prihvatio navode tužiteljice u dijelu u kojem navodi da joj je bio onemogućen pristup sudu, da nije mogla sudjelovati u postupku i izražava sumnju u donijete odluke zbog brzine rješavanja spora, iz razloga što je tužiteljica u postupku koji je vođen u Ruskog Federaciji imala punomoćnika odvjetnika koji je pristupao sudu, te putem istoga sudjelovala u postupku i davala izjave i očitovanja. Isto tako je podnosila pravne lijekove na donijete odluke, što znači da je sudjelovala u postupku. Tužiteljica ni u ovom postupku koji se vodi pred sudom u Republici Hrvatskoj nije pristupila na niti jedno ročište, no to ne znači da nije sudjelovala u postupku, niti da joj ne onemogućen pristup sudu. Isto tako brzina postupka pred sudom u Ruskoj Federaciji ne ukazuje da bi tužiteljici bila uskraćena prava u pogledu pristupa sudu.

44. Odlukom suda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno, posl. br. R1-145/2021-3 od 05. srpnja 2021. je priznata presuda Zelenogradskog okružnog suda grada Moskve, Ruska Federacija, poslovni broj 3- 1183/20 od 19. kolovoza 2020. kojom presudom je poništen Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 12. lipnja 2019. i naloženo primjenjivanje posljedice ništetnosti na način da se vrati Melnikovoj ČN u vlasništvo 100% poslovnog udjela u „Vila Premantura d.o.o.“, te oduzme pravo vlasništva Melnikovoj ZN u „Vila Premantura d.o.o.“, a radi se o Ugovoru na temelju kojeg je 20. lipnja 2019. proveden upis promjene člana društva te je umjesto Melnikovoj ČN upisana ŠNH ZN.

45. Odredbom čl. 66. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17 i 67/23) je propisano da se strana sudska odluka izjednačuje s odlukom suda Republike Hrvatske i ima pravni učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske. Stranom sudskom odlukom, prema stavku 1. ovoga članka, smatra se i nagodba sklopljena pred sudom (sudska nagodba).

46. Stranom sudskom odlukom smatra se i odluka drugog tijela koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno sudskom nagodbom, ako su njezin predmet odnosi iz članka 1. ovoga Zakona.

47. Dakle, na temelju priznate strane sudske odluke, koja je priznanjem, na temelju čl. 66. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, izjednačena sa sudskom odlukom suda Republike Hrvatske, registarski sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za osnovanost prijave i zahtjeva za upis na temelju čl. 43. ZSR-a, uslijed čega se navodi tužiteljice ukazuju neosnovanim.

48. Na temelju čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost također iznijeti sudu činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih ovisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno neistinitosti njezine tvrdnje. Predlaganjem dokaza stranka ostvaruje povoljnije uvjete za svoj uspjeh u parnici. Slijedi da je pravilo da je svaka stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji, a ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti.

49. S obzirom da tužiteljica, nije dokazala osnovanost svojih tvrdnji iz tužbe, odnosno nije dokazala da je upis obavljen na temelju lažne isprave, da su u ispravi na temelju koje je obavljen upis navedeni neistiniti podaci ili da ne sadrži podatke potrebne za upis, da je isprava potvrđena ili izdana u nezakonito provedenom postupku, da je nezakonito provedena radnja o kojoj se podaci upisuju u registar ili da postoje drugi zakonom propisani razlozi koji bi ukazivali na nevaljanost provedenog upisa, po pravilu o teretu dokazivanja proizlazi da nije dokazala osnovanost činjenica na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, te je sud, tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti upisa na temelju odredbe čl. 72. c Zakona o sudskom registru, ocijenio neosnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u t. I. izreke.

50. U tijeku postupka je, pored obrazloženih primjedbi, bilo istaknuto više primjedbi od strane stranaka, no sud iste nije pojedinačno obrazlagao, već su obrazložene odlučne činjenice za donošenje odluke. Također je sud razmatrao sve isprave dostavljene u spis, no nije ih pojedinačno obrazlagao, već samo one na kojima je temeljio odluku.

51. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

52. Tuženici su uspjeli u sporu, pa je sud, s obzirom na to, prvotuženiku, koji je zatražio trošak, priznato pravo na naknadu troškova na vrijednost predmeta spora od 1.327,22 eur, kako je ona utvrđena na pripremnom ročištu održanom 12. ožujka 2025.

53. Na ime troškova postupka prvotuženiku je priznat trošak u iznosu od 500,00 eur i to za sastav odgovora na tužba i pristup na raspravu 12. ožujka 2025., za svaku radnju po 200,00 eur uvećano za PDV 25% u iznosu od 100,00 eur, na temelju Tbr. 8.1., 9.1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023).

54. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u izreci odluke.

U Pazinu 9. srpnja 2025.

Sudac

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. prvotuženika i drugotuženice.