Poslovni broj: Usž-1213/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članova vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu u tužiteljice FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1598/23-8 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1598/23-8 od 10. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužiteljice za poništenjem točke II. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23- 014/19, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 15. ožujka 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/433, URBROJ: 251-09-22-1/006-22-02 od 9. studenoga 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke) te je naloženo je Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbijen (točka II. izreke)
2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka na način da nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i Zakona o općem upravnom postupku a što je, po njezinom mišljenju, utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude: Smatra da je sud pogrešno i/ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje u sporu na način da je sud odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio i/ili ju nije utvrdio i/ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak, te pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti i/ili takvu odredbu nije pravilno primijenio. Smatra da je bilo nužno održati raspravu. Pojašnjava da pobijani upravni akt nije osporavala u osnovi dosude troškova upravnog postupka te dosuđenom iznosu već isključivo u odnosu na nedosuđenu visinu troškova. Nastavno navedenome, sud nije bio ovlašten preispitivati pravomoćno, konačno i izvršno odlučivanje upravnog tijela o postojanju osnove iz koje proizlazi obveza upravnog tijela na isplatu troškova upravnog postupka, a čime je sud povrijedio zakon na štetu tužiteljice. Predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu. Potražuje troškove sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu ZUS) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Prema ocjeni ovoga suda pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.
6.1. Vezano za navode tužiteljice da prvostupanjski sud nije cijenio sve dokaze koje je predložila valja reći da je člankom 49. stavcima 2. i 3. ZUS-a propisano da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio te da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.
6.2. Sud nalazi da nije osnovan prigovor tužiteljice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka jer nije održao ročište za glavnu raspravu. Naime, prema odredbi članka 36. točka 4. ZUS-a, sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave. Budući da tužiteljica nije izričito u tužbi predložila održavanje rasprave, već je to učinila kasnije tijekom spora, a predmet spora je ocjena (ne)opravdanosti odluke o troškovima upravnog postupka (ne odluka o meritumu), dakle, primjena prava, to nije počinjena bitna povreda sudskog postupka time što nije održano ročište za glavnu raspravu.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je u postupku bilo sporno je li novčana pomoć za roditelja odgojitelja procjenjiv ili neprocjenjiv predmet upravnog postupka o čemu ovisi visina naknade troškova za zastupanje u upravnom postupku.
7.1. Naime, tužiteljica smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeti odredbu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojom je propisano da se u svim procjenjivim predmetima, u upravnim postupcima, određuje naknada po Tbr. 7.t.1. Tarife po kojoj je osnovica za obračun ukupan prihod, odnosno vrijednost imovine, smatrajući da je predmet upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, mjesečna novčana pomoć koja joj se u točno određenom iznosu isplaćivala pa da je to vrijednost predmeta spora, koji je zato evidentno procjenjiv.
8. Prvostupanjski sud je zaključio da je pogrešno osporenim rješenjem naloženo tuženiku da nadoknadi trošak upravnog postupka budući da je poništeno rješenje Grada Zagreba i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.
8.1. Prema ocjeni Suda prvostupanjski sud je ispravno zaključio kako u konkretnom slučaju nije postojao razlog da tuženik u trenutku donošenja osporenog rješenja odluči o troškovima postupka koje će se i nastavno provoditi budući da je predmet vraćen na ponovni postupak te troškovi u tom trenutku i nisu bili poznati, a nije bilo niti poznato da li će taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan. Međutim, iako nije bilo potrebno priznavati troškove postupka sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu podnositelja tužbe poništiti navedenu točku osporenog rješenja kojom je tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova postupka zastupanja tužiteljice. Stoga nije točno da je sud preispitivao upravni akt u dijelu koji ni osporen upravnom tužbom budući nije poništio točku II. izreke rješenja Grada Zagreba, gradonačelnika od 15. ožujka 2023. već je odbio tužbeni zahtjev za poništavanje točke II. iako je sasvim vidljivo da tužiteljici nije trebalo priznati troškove postupka.
9. Podredno treba reći da je narav upravne stvari koja je predmet upravnog postupka neprocjenjiva. Riječ je o donesenom rješenju o novčanoj pomoći po službenoj dužnosti, kojim se novčana pomoć za roditelje odgojitelje usklađuje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, a ne o zahtjevu tužiteljice za isplatu određenog iznosa po bilo kojoj osnovi pa se takav predmet upravnog postupka ne može smatrati procjenjivim (Tbr. 20. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).
10. Odluka o trošku tužiteljice u upravnom sporu također je zakonita jer tužiteljica u sporu nije uspjela, sukladno odredbi članka 147. ZUS-a, na osnovu koje odredbe je valjano odbijen njezin zahtjev.
11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. izreke.
12. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom upravnom sporu, zbog čega nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je, na temelju odredbe članka 147. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu, 9. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
