Poslovni br.: Ref 13 P: Pr-3080/2020-16

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužiteljice M. M., O.: …, iz K. L.,
zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S., protiv
tuženika ZZHM DNŽ, O.:
…, D., D.. zastupanog po ravnatelju L. L.,
radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 7. studenog 2023. u prisustvu
zamjenice punomoćnice tužiteljice M. D., odvjetničke vježbenice, objavljene

27. studenog 2023.,

p r e s u d i o j e

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015.g. do
siječnja 2017.g. u ukupnom iznosu od 1.917,93 € / 14.450,67 kuna zajedno s
pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 122,32 € teče od 18. siječanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 126,47 € teče od 15. veljača 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 113,26 € teče od 15. ožujak 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 125,03 € teče od 18. travanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 113,42 € teče od 13. svibanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 132,08 € teče od 15. lipanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 138,08 € teče od 15. srpanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 156,54 € teče od 16. kolovoz 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 145,80 € teče od 14. rujan 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 136,65 € teče od 13. listopad 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 145,83 € teče od 15. studeni 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 157,72 € teče od 15. prosinac 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 154,40 € teče od 16. siječanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 150,34 € teče od 14. veljača 2017.
do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu

2 Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak ovog
postupka u iznosu od 995,42 EUR / 7.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom
koja na taj trošak teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23.12.2020. podnio tužbu u kojoj navodi da je u razdoblju od prosinca
20165 do zaključno sa siječnjem 2017. bio zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu
službu u smislu odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01,
39/09). Nadalje, navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade R. H. i
S. javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a
kojim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim
službama i to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije Vlada
R. H. i Sindikati sklopili su Dodatak Sporazumu 13. svibnja 2009.
(dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz

2008. za iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009.
odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka
Sporazumu ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u
javnim službama s prosječnim plaćama u R. H.. Nadalje navodi da su
dana 26. listopada 2011. su također između Vlade R. H. i Sindikata
javnih službi sklopljeni i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće
(dalje: IDDS), usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, a koji
dokument predstavlja osnovu predmetne tužbe. Prema čl. XI. st. 4. IDDS-a
ugovoreno je trajanje istog pet godina, a sukladno pravilima o produženoj primjeni
kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka
Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Također ističe kako su Vlada R.
H. i S. javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno tumačenje
Izmjena, a radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih. Tužitelj
navodi da je odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno da osnovica za obračun plaća u
javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji
DZS RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene
prema ovim Izmjenama. Tužitelj navodi da je 28. kolovoza 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo
tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju

2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4.

3 Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog
BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u
trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i
procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., te obzirom da aritmetička
sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen
je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni
relevantni podaci DZS-a. Tužitelj napominje, da će nakon što se pribavi dokazna
dokumentacija tuženika i provede vještačenje određeno postaviti tužbeni zahtjev (čl.

186.b. ZPP).

2. U odgovoru na tužbu podnesenom 15.3.2021. tuženik ističe prigovor promašene
pasivne legitimacije. Tuženik uloženim prigovorom promašene pasivne legitimacije
ukazuje na činjenicu da Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika nema za
posljedicu odgovornost tuženika za utvrđivanje visine osnovice za izračun plaće u
javnim službama već samo obvezu tuženika na isplatu plaće sukladno potpisanom
Ugovoru o radu. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim
službama (NN 84/2007) kao i Dodatke TKU i Sporazume o osnovici za
plaće u javnim službama potpisala je Vlada R. H. kao poslodavac i
Sindikati javnih službi. Ističe da je HZZ javna ustanova u
vlasništvu R. H. temeljem tada važećeg članka 56. Zakona o
posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (''NN'' 80/2008), te se financira sredstvima iz proračuna temeljem članka 51.
Statuta HZZ (NN 109/12 i 12/14).
Nesporno je da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik tuženika te da tuženik
predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim
službama („NN“ broj, 27/01. i 39/09.). Tuženik je obvezan izračunati i
isplatiti plaću svim radnicima u skladu s donesenim odlukama o osnovici plaće u
javnim službama, a kako je propisano odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u
javnim službama („NN“ broj: 39/09. i 124/09.).Tuženik je pravna osoba s
javnim ovlastima, koji je obvezan pridržavati se Statuta HZZ i drugih zakonskih i pod zakonskih propisa. Sve ovlasti da su tuženika
definirane i utvrđene gore navedenim Statutom, a što je posebno naznačeno u
odredbama članka 32. Statuta gdje je ograničenje utvrđeno visinom novčanog iznosa
do kojeg tuženik može samostalno raspolagati. Tuženik je obvezan pridržavati se i
Zakona o fiskalnoj odgovornosti („NN“ broj: 139/2010. i 19/2014.).
Navedenim Zakonom da se određuju pravila kojima se ograničava visina rashoda i
manjka općeg proračuna i javnog duga te namjensko i svrhovito korištenje
proračunskih sredstava. U vezi navedenog Zakona posebno se ističe jačanje kontrole
i nadzora nad trošenjem proračunskih sredstava, odnosno osiguravanje fiskalne
odgovornosti tuženika. Izvještavanje o namjenskom trošenju sredstava se objavljuje
na mrežnim stranicama Ministarstva financija, a sve osnovom sastavljene Izjave o
fiskalnoj odgovornosti koju potpisuje čelnik tuženika. Prema tome navodi da je
tuženik obvezan svake godine za prethodnu proračunsku godinu za razdoblje u
kojem je obnašao dužnost, odnosno obavljao poslove čelnika, sastaviti Izjavu o
fiskalnog odgovornosti, a kako bi se detaljno mogla kontrolirati učinkovitost i
djelotvornost namjenskog trošenja sredstava državnog proračuna, u koja sredstva
spada i isplata plaća radnicima tuženika. Nepridržavanje i nepoštivanje važećih
zakonskih propisa svih do sada navedenih i priloženih, za sobom povlači prekršajnu i
kaznenu odgovornost čelnika tuženika. Iz svega gore navedenog proizlazi da tuženik

4 Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

nema ovlast, a niti mogućnost samostalnog određivanja visine osnovice za izračun
plaće jer je to prvenstveno uređeno Zakonom o osnovici plaće u javnim službama,
odnosno odlukama o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama koje donosi
Vlada R. H.. Tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbe i visinu
postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je u cijelosti ispravno obračunao i isplatio
plaću tužiteljici, za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu, poštujući sve važeće
zakonske propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama.
Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim
službama(„NN“ broj 124/09.), koji je na snazi od 24. listopada 2009.
godine, propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim
ugovorom zaključenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi, a
ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R.
H. za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada
R. H. posebnom odlukom. Odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog
kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 141/2012.) utvrđeno je da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama sklopljenim između Vlade R. H. i sindikata javnih
službi 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi
koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju
na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. S obzirom na činjenicu da
je navedenim Temeljnim kolektivnim ugovorom utvrđeno da Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove
izmjene i dopune su važeći dokumenti, ali nisu sastavni dio kolektivnog ugovora,
stoga se niti ne mogu smatrati kolektivnim ugovorom, a kako je to bilo utvrđeno
odredbom članka 49. stavka 4. ranije važećeg Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj, 84/2007.).
Stoga da je tuženik prilikom obračuna plaće primijenio jedini mogući važeći
dokument, odluku Vlade R. H. od 1. travnja 2009. godine i od

30.prosinca 2016. godine, budući da osnovica plaće u javnim službama nije bila
utvrđena kolektivnim ugovorom. Tuženik također ističe da je odredbama članka 3.
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano da se do
utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. navedenog
Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade
R. H. i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Iako
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.
listopada 2011. godine predstavljaju osnovu ove tužbe, tuženik navodi da navedene
Izmjene i dopune nisu dio važećeg Zakona o osnovici plaće u javnim službama te
kao takve ne proizvode nikakve pravne učinke i nemaju utjecaj na važeći zakonski
propis kojim se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama. Kada bi naslovni Sud i
zauzeo pravno stajalište da je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine sastavni dio
kolektivnog ugovora, što tuženik oštro opovrgava iz gore navedenih razloga, niti
Dodatak Sporazumu, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nije moguće
primijeniti jer Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu dio zakonskog teksta.
Dodatno, navedenim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu utvrđena je
osnovica za izračun plaće od 5.108,84 kn, koja osnovica je identična osnovici za
izračun plaće utvrđena Odlukom Vlade R. H. od 1. travnja 2009.
godine, dok osnovica za izračun plaće od 5.415,37 kn ne predstavlja utvrđenu

5 Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

osnovicu za obračun plaće nego samo možebitnu osnovicu koja bi se možebitno
utvrdila važećim i zakonitim aktom, kolektivnim ugovorom, odnosno odlukom Vlade
R. H., a što ovdje nije slučaj. Tuženik osporava pravnu valjanost
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2019. godine, Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javim službama od 26.11.2011.
godine kao i pravnu valjanost Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine. Naime na
strani Sindikata je bilo nedostataka budući da navedene akte nije potpisao Sindikat
državnih i lokalnih službenika i namještenika R. H. koji na strani
sindikata zastupa radnike HZZ te su stoga navedeni
akti ništetni. Tuženik nadalje ističe da je jedino zakonski i opravdano bilo isplatiti
plaću u skladu s važećim odlukama Vlade R. H. o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama, odnosno važećim propisima u kojima je upravo
ova visina osnovica bila utvrđena. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da je
poštujući navedene zakonske propise vršio obračun i isplatu plaće tužitelju za
razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu na zakonit način, a koji je jedini ispravan za
obračun i isplatu plaće u javnim službama.

3. Tuženik u podnesku od 10.3.2022. navodi da u spis dostavlja obračunske liste
tužitelja za utuženo razdoblje i obračun razlike plaće, a nakon čega tužitelj u
podnesku od 23.3.2022. navodi da tužbeni zahtjev postavlja u skladu s obračunom
razlike plaće koji je tuženik dostavio pa za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno
sa siječnjem 2017. traži isplatu ukupnog bruto iznosa od 14.450,67 kn. Podneskom
od 26.4.2023. tužitelj zatražene mjesečne iznose i ukupan iznos potraživanja dvojno
iskazao u valuti eura i u valuti kune. Navedeni podnesi s određeno postavljenim
tužbenim zahtjevom dostavljeni su tuženiku koji se nije očitovao, odnosno nije
osporio visinu tužbenog zahtjeva.

3.1. Nadalje, po prijedlogu tuženika iz odgovora o na tužbu, sud je u skladu s
odredbom čl. 206. ZPP-a dopisom od 6.5.2021. obavijestio nadležno državno
odvjetništvo kao zakonskog zastupnika R. H. o otpočetoj parnici,
međutim RH nije prijavilo miješanje u parnicu.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma
o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od

7. prosinca 2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.
studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., Vjerodostojnog
tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-
a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja
za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a
za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.prosinca 2015., a koji su
javno dostupni dokumenti na internetu, pročitane su obračunske isprave za isplatu
plaće i druga dokazna dokumentacija priložena spisu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama

6 Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

sklopljenog 26. listopada 2011. i to za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa
siječnjem 2017. u ukupnom iznosu od 1.917,93 € / 14.450,67 kuna.

7. Među strankama je sporno je li tužitelj aktivno, a tuženik pasivno legitimiran u
ovom postupku. Naime, tuženik ističe da tužitelj nije dostavio ugovor o radu kao
dokaz da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika.
Međutim, iz spisu priloženih obračunskih isprava za isplatu plaće jasno proizlazi da je
tuženik kao poslodavac u cijelom utuženom razdoblju isplaćivao tužitelju kao radniku
plaću po osnovi radnog odnosa pa proizlazi da prigovor nedostatka aktivne i pasivne
legitimacije nije osnovan.

8. Među strankama nije sporno da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe
članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama i da je tuženik u utuženom razdoblju
obračunavao plaću tužitelju prema osnovici od 5.108,84 kn. Nije sporna visina
tužbenog zahtjeva, s obzirom je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom
razlike plaće koji je izradio tuženik.

9. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga te potom i način tumačenja
pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim
službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti
tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od

5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a.

10. Prigovor zastare nije osnovan. Potraživanje tužitelja za svibanj 2016. dospijeva

15.6.2016. u smislu odredbe čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("NN" br. 93/14,
dalje ZR/14). Kako je odredbom čl. 139. ZR/14 propisano da potraživanja iz radnog
odnosa zastarijevaju za 5 godina i kako je tužitelj podnio tužbu 11.6.2021. proizlazi
da je tužba podnesena unutar zakonom propisanog roka od 5 godina i da nije
nastupila zastara potraživanja tužitelja, kako za svibanj 2016., tako i za mjesece koji
slijede.

11. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14., 127/17.,
98/19., 151/22., dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen
kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih
ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca
od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka., dok je odredbom st. 2. citiranog članka propisano kako se iznimno od
stavka 1. istog članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje
produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

12. Iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja, N.
sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i
visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H.,
S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat,
H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H.
sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za

7 Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i

2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća
u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se
primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti S. javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o
zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te
izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata
parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama
između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način
usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba,
dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim
čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28.
prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne
službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl.

1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj
Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.
listopada 2011.

13. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u
javnim službama ("NN" broj: 39/09.), te je izmijenjenom odredbom čl. 2.
Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09.) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata
javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna
Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje
Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u
javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o

8 Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova
osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim
službama.

13.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun
plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica
utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017.,
počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu
veljači 2017. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi
sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.

13.2. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju
ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj:
141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te
sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz
njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.
studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“

14. Kada govorimo o pravnoj valjanosti i pravnoj snazi Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD
Sporazuma, treba reći, da iz tih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da
su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u
javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše,
Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu
valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje
njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila
utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci
Vrhovnog suda R. H. broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda
R. H. broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog
nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz
postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD
Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori
niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može
pozivati na ništetnost istih.

9 Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

14.1. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju
valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU-
a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće
u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje
osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na
snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na
određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno
citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a. Vezano za primjenu čl. III IDD Sporazuma, treba
naglasiti, da odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD
Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD
Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način
povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R.
H. broj: Rev-1111/2020-2.

14.2. Budući su nesporni podaci DZS, prema kojima je
zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom
tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje
aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4.
prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u
javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac

2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s
plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

15. Dakle, tuženik je u razdoblju od svibnja 2016. do zaključno sa siječnjem 2017.
tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a trebao je primijeniti
osnovicu od 5.415,37 kn pa je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici
za navedeno razdoblje.

16. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno
i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. ZPP-a te primjenjujući pravne izvore i odredbe
mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu
razlike bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa siječnjem 2017. u
ukupnom bruto iznosu od 1.917,93 € / 14.450,67 kuna.

16.1. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane
obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, a pojedine mjesečne iznose u eurima-
službenoj valuti RH od 1.1.2023., a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s
čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H.
("NN" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u
R. H. ("NN" br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije kune u
euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

17. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u skladu s
odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05.,
41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje ZOO), odredbom čl. 92. st. 3.
ZR-a i čl. 52. st. 1. TKU /12. Navedenom odredbom TKU /12 bilo je propisano da se
plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s time da razmak između
dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana, iz čega proizlazi da dospijeće plaće ovisi o

10 Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

datumu isplate izvršene u prethodnom mjesecu. Tužbeni zahtjev, odnosno početak
tijeka zakonske zatezne kamate u tom dijelu usklađen je s dokumentacijom odnosno
obračunskim ispravama priloženim u spis pa je tužitelju priznata zatezna kamata s
datumom dospijeća kako je je to zatraženo, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne
kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu
plaće, koji dospijevaju tek s isplatom pa se na te iznose zatezne kamate ne
obračunavaju.

18. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1.
Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91., 91/92., 58/93.,
112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.,
25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a
pripadaju troškovi parničnog postupka, s obzirom tužitelj nije uspio u razmjerno
neznatnom djelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je prema
popisanom trošku i VPS-u u vrijeme poduzimanja svake radnje, primjenjujući Tarifu o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 142/12.,
103/14., 118/14.,107/15., 37/22., 126/22., dalje Tarifa) određen slijedeći parnični
trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 17.2.2022. i

7.11.2023.-za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od

23.3.2022. i 26.4.2023.- za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za objavu presude-
50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno daje 400 bodova, a pomnoženo s
vrijednošću boda od 15,00 kn (Tbr. 50. Tarife) daje 6.000,00 kn, a uvećano za 25%
PDV-a (Tbr. 42. Tarife) daje iznos od 995,42 EUR / 7.500,00 kn koliko je naloženo
tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

18.2. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe
članka 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate
temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 27. studenog 2023.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana
od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog
suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja
- tuženiku
- u spis