Poslovni broj: Usž-1769/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mladen Meničanin, odvjetnik u Puli, Flanatička 11/II, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-387/2024-12 od 26. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-387/2024-12 od 26. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-387/2024-12 od 26. veljače 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/2-02/1122, URBROJ: 443-02-04-17-24-03 od 5. veljače 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora (točka II. izreke) dok je rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

1.1. Rješenjem tuženika od 5. veljače 2024. naređeno je BU, ovdje tužiteljici, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni građevine i to građevinu maksimalnih tlocrtnih dimenzija 8,20 m x 6,30 m, visine 3,15 m, katnosti P, s ravnim krovištem, anagrafske oznake Palera 14B i nadozidom na ravnoj ploči visine 0,50 m, ogradni zid na istočnoj međi zemljišta u dužini od cca 22,00 m i visine od 1,60 m i sabirnu jamu za kanalizaciju maksimalnih dimenzija 2,50 m x 2,00 m, nepoznate dubine, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, Općina Ližnjan.

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda pravila postupka. Smatra da se u obrazloženju pobijane presude ne navode sve činjenice koje su stranke iznijele, a niti način na koji ih je sud utvrdio. Ističe da nije bila prisutna prilikom provedbe nadzora, a slijedom čega nije bila u mogućnosti izjasniti se o svim važnim činjenicama i okolnostima. Ukazuje na okolnost da je u konkretnom predmetu bilo potrebno utvrditi predstavlja li predmetna građevina jednostavnu ili drugu građevinu, a koja se činjenica nije mogla utvrditi samo uvidom u osporeno rješenje. Navodi da bi u slučaju uklanjanja nekretnine, a koja bi se eventualno naknadno ozakonila, bila dovedena u izuzetno tešku materijalnu i financijsku situaciju te da bi joj se na taj način nanijela nenadoknadiva šteta, a naročito kraj činjenice da u toj nekretnini živi sa svojom obitelji. Naglašava da je pobijano rješenje manjkavo jer ne sadrži niti sve sastavne dijelove koji proizlaze iz odredbe članka 98. Zakona o općem upravnom postupku, budući da uvodni dio rješenja ne sadržava naziv i osobni identifikacijski broj javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo. Smatra da je trebalo provesti test razmjernosti, odnosno utvrditi činjenice na temelju kojih je moguće odgovoriti na pitanje je li miješanje u pravo tužitelja na dom utemeljeno na zakonu, je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li bilo nužno u demokratskom društvu pri čemu tuženik nije ocijenio služi li predmetna nekretnina za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba tužitelja. Obzirom da je riječ o nekretnini koja služi za stanovanje, provedbom rješenja o uklanjanju bi bilo povrijeđeno pravo na dom iz odredbe članka 34. i članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske kao i odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti na način da se poništi rješenje tuženika te naloži tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove spora i sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24- dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da su osnovani razlozi zbog kojih tužiteljica pobija presudu, niti da postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora ne primijeni ili nepravilno primijeni odredbe ZUS-a, a to utječe na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 126. stavak 2. ZUS-a), a u konkretnom slučaju sud nije postupao na način koji bi utjecao na donošenje pravilne i zakonite odluke.

6.1. Vezano za prigovora tužiteljice o nedostatnom obrazloženju presude treba reći da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

6.2. Prigovor tužiteljice o tome da osporavano rješenje u uvodnom dijelu ne sadrži naziv i osobni identifikacijski broj (OIB) javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, pravilno je otklonio prvostupanjski sud pojasnivši da navedeni propust tuženika nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari jer se radi o formalnom propustu koji se uvijek može ispraviti, a jasno je tko je donositelj rješenja.

7. U konkretnom slučaju je građevinski inspektor donio predmetno rješenje o uklanjanju na temelju odredbi članka 106. stavaka 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18 i 117/21) kojima je propisano da građevinski inspektor donosi rješenje kojim se investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranci određenoj Zakonom, naređuju inspekcijske i druge mjere propisane ZDI-jem.

8. Prema podacima spisa predmeta tužiteljici je naloženo uklanjanje građevine i to građevine maksimalnih tlocrtnih dimenzija 8,20 m x 6,30 m, visine 3,15 m, katnosti P, s ravnim krovištem, anagrafske oznake Palera 14B i nadozidom na ravnoj ploči visine 0,50 m, ogradni zid na istočnoj međi zemljišta u dužini od cca 22,00 m i visine od 1,60 m i sabirnu jamu za kanalizaciju maksimalnih dimenzija 2,50 m x 2,00 m, nepoznate dubine, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, Općina Ližnjan.

9. Tužiteljica tijekom postupka i spora navodi da je pogrešan navod da se gradi objekt bez građevinske dozvole odnosno da nije utvrđeno o kakvom se točno objektu radi (iako spisu prileže fotografije) odnosno je li predmetna građevina zakonito ili nezakonito izgrađena.

10. Uvidom u dokumentaciju nadležnog županijskog ureda za graditeljstvo u Puli, utvrđeno je da za navedenu građevinu nije izdana izvršna građevinska dozvola.

10.1. Odredbom članka 106. stavka 4. ZDI propisana je mogućnost donošenja rješenja bez saslušanja stranke, stoga propust tuženika da pozove tužiteljicu na očevid ne dovodi u konkretnom slučaju do nezakonitosti rješenja tuženika. Dopisom tuženika od 27. listopada 2023. tužiteljici je uz zapisnik s provedenog očevida dostavljen poziv radi izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretnog predmeta, a kojem pozivu tužiteljica nije udovoljila. Osim navedenog, tužiteljici je i za vrijeme upravnog spora, na raspravi održanoj pred prvostupanjskim sudom, a na kojoj je sudjelovala putem opunomoćenika, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZUS-a. Stoga u provedenom upravnom postupku i sporu, nije došlo do procesnih povreda na štetu tužiteljice koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

11. Tužiteljica u ovom sporu, pozivom na načelo pomoći stranci, prigovara propustu javnopravnog tijela da je upozori na posljedice (ne) postupanja po dopisu tuženika od 27. listopada 2023. odnosno smatra da je povrijeđena odredba članka 7. ZUP-a time što prilikom preuzimanja dopisa tuženika uz zapisnik s očevida nije imala kvalificiranog opunomoćenika.

11.1. Odredbom članka 7. ZUP-a propisano je da će službena osoba, kada tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, na to upozoriti stranku, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

11.2. Riječ je o načelu kojim su regulirane obveze službene osobe javnopravnog tijela u tijeku upravnog postupka, tj. postupka koji je već pokrenut (na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti), u odnosu na osobu koja već ima položaj stranke u postupku, a ne u odnosu na osobu koja bi tek mogla postati stranka, npr. možebitnim (budućim) podnošenjem zahtjeva za priznavanje nekog prava.

11.3. Kako je tužiteljica dopisom od 27. listopada 2023. jasno pozvana očitovati se na dostavljeni zapisnik te obavijestiti tuženika tko je investitor građevine na kojoj je upisana kao vlasnik te kada je započeta gradnja a nakon primitka dopisa i zapisnika nije dostavila svoje očitovanje niti je eventualno tražila dodatna pojašnjenja to u konkretnom slučaju nije povrijeđena odredba članka 7. ZUP-a

12. Nadalje, a u vezi s istaknutim prigovorom povrede prava na dom valja reći da kada se provodi test razmjernosti i razumnosti tada se ispituju tri kriterija, odnosno ispituje se je li miješanje tuženika (javne vlasti) utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. Ukoliko je odgovor na sva tri postavljena pitanja pozitivan tada nije povrijeđeno pravo na dom.

12.1. U konkretnom slučaju prema ocjeni Suda tužiteljici nije povrijeđeno pravo na dom. Naime, osim što tužiteljica ničim nije dokazala da je riječ o nekretnini u kojoj stanuje, tuženikovo postupanje, odnosno poduzimanje propisane mjere (uklanjanje građevine) je utemeljeno na zakonu (članka 113. stavka 1. točka 1. ZDI-a). Cilj propisane mjere je suzbijanje nezakonite gradnje budući da je predmetna građevina izgrađena bez valjane dozvole. Takva mjera je nužna u demokratskom društvu jer je tužiteljica predmetnu građevinu izgradila bez pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, a zakonom je propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne građevinske dozvole, odnosno izvršne dozvole. Takvom, nezakonitom gradnjom tužiteljica je dobrovoljno pristala snositi rizik koji nosi takvo njezino postupanje te je morala biti svjesna u što se upušta i takvim svojim postupanjem pristala je na mogućnost da joj nadležni inspektor naloži uklanjanje građevine koja se gradi bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju. Stoga, pozivanje tužiteljice na ustavno pravo nepovredivosti doma u situaciji kad nije ispunila zakonsku obvezu, odnosno nije ishodila odobrenje za gradnju, uslijed čega joj je i naređeno uklanjanje predmetnog objekta, nije osnovano. Odgovarajuće stajalište izloženo je kako u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske (npr. broj U-III/4644/2017 od 18. travnja 2019., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012.), a tako i u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Lalić protiv Hrvatske, zahtjev broj: 63081/14 od 20. rujna 2016.

13. Kako ovaj sud ne nalazi da postoje razlozi zbog koji se presuda pobija jer je osporena presuda utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o upravnim sporovima pa je na temelju odredbi članka 135. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod točkom I. dok je odluka o troškovima sastava žalbe donesena na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 9. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković