Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-733/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak Premec predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja NM iz [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja KM iz [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Predragu Jovanoviću, odvjetniku u Labinu, protiv 1. tuženice MM, pok. N, [adresa], 415 E – ĐM – PA, 2. tuženice LM, [adresa], Mr 3 Avalon RA Columbus GA, 3. tuženice ĆM, [adresa], ČM - [adresa] ColumbusG.A., 1., 2. i 3. tuženice zastupane po privremenoj zastupnici OM, odvjetnici u [adresa], 4. tuženice Općine Kršan, Kršan, OIB 84077929159, zastupane po punomoćniku DM, odvjetniku u [adresa], 5. tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, 6. tuženice SM, [adresa], 22. [adresa], SAD, 7. tuženice AM, [adresa], 8. tuženika JM, [adresa], 9. tuženice NMD, Pine Co, 14425 ResarveRoad, SAD, 8. i 9. tuženici zastupani po privremenoj zastupnici OM, odvjetnici u [adresa] i 10. tuženika ŽM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu broj P-2240/2019-46 od 28. veljače 2024. godine, na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se djelomično žalba 1. tužitelja NM i 2. tužitelja KM, pa se povodom iste preinačava presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, broj P-2240/2019-46 od 28. veljače 2024. u dijelu pod stavkom I. i II. izreke u odnosu na 10. tuženika ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i sudi:

Utvrđuje se da su 1. tužitelj NM iz [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj KM iz [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici svaki u 68/1344 dijela nekretnina:

- k. č. [katastarska čestica] šuma, površine 10844 m2, k. č. [katastarska čestica] šuma, površine 9808 m2, k. č. [katastarska čestica] pašnjak, površine 5341 m2, k. č. [katastarska čestica] pašnjak, površine 1169 m2, k. č. [katastarska čestica] šuma, površine 1226 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

[katastarska općina]

- k. č. [katastarska čestica] oranica i pašnjak površine 2007 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se upis prava vlasništva za korist 1. tužitelja NM i 2. tužitelja KM, svaki u ½ dijela, na nekretninama upisanim u zl.ul. 5671, 5719, 5717 i 5614 k. o. [katastarska općina] na suvlasničkom dijelu 10. tuženika ŽM (Redni broj:16, suvlasnički dio: 136/1344 dijela).

II. Odbija se žalba 1. tužitelja NM i 2. tužitelja KM kao djelomično neosnovana te se u preostalom dijelu stavka I. izreke, te u dijelu stavka II. izreke, koji se odnosi na 1. – 9. tuženike, kao i dijelu odluke o troškovima postupka sadržane pod stavkom III. izreke, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su tužitelji NM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici nekretnina k. č. [katastarska čestica] šuma, površine 10844 m2, k. č. [katastarska čestica] šuma, površine 9808 m2, k. č. [katastarska čestica] pašnjak, površine 5341 m2, k. č. [katastarska čestica] pašnjak, površine 1169 m2, k. č. [katastarska čestica] šuma, površine 1226 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] šuma, površine 1212 m2 z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] pašnjak, površine 903 m2, z. k. ul. [broj ZK uloška] i k. č. [katastarska čestica] oranica, površine 2007 m2, z. k. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], svaki u ½ suvlasničkog dijela.

2. Nalaže se Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, otpis suvlasničkih dijelova nekretnina iz točke I. ove presude pripadajućih tuženicima koji otpis su tuženici dužni trpjeti uz istovremeni pripis tih suvlasničkih dijelova tužiteljima.

3. Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka, u roku od 15 (petnaest) dana.“

II. Tužitelji su dužni isplatiti, na ime troškova ovog postupka tuženoj Republici Hrvatskoj iznos od 796,32 EUR (sedamsto devedeset šest eura i trideset dva centa) i tuženoj Općini Kršan iznos od 1.244,25 EUR (tisuću dvjesto četrdeset četiri eura i dvadeset pet centi), u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli 1. tužitelj NM i 2. tužitelj KM (dalje: tužitelji), pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP nisu utvrđene povrede na koje je ovaj viši sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

4.2. Međutim, osnovano žalitelji sadržajno ukazuju da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu u odnosu na 10. tuženika. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da iako je 10. tuženik ŽM priznao tužbeni zahtjev tužitelja, sud nije cijenio njegovo priznanje, s obzirom da tužitelji nisu dokazali osnovanost tužbenog zahtjeva, te da tužitelji imaju mogućnost s tuženikom ŽM, ukoliko im isti ne osporava suvlasništvo, u izvansudskom postupku riješiti prijenos suvlasništva. Osnovano tužitelji ukazuju da svaki suvlasnički dio stvari predstavlja zasebnu- samostalnu vlasničku cjelinu i pravni status tog jednog suvlasničkog dijela je zaseban – samostalan, odnosno nije vezan za pravni status ostalih suvlasničkih dijelova (čl. 37. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP).

4.3. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na

na kojim nekretninama su kao suvlasnici upisani 1. tužitelj NM u 324/1344 dijela, 2. tužitelj KM u 324/1344 dijela, 1. tužena MM u 96/1344 dijela, 2. tužena LM u 96/1344 dijela, 3. tužena HM u 96/1344 dijela, 5. tužena Republike Hrvatska u 96/1344 dijela, 6. tužena SM u 17/1344 dijela, 7. tužena AM u 17/1344 dijela, 8. tuženik JM u 17/1344 dijela, 9. tužena NMD u 17/1344 dijela te 10. tuženik ŽM u 136/1344 dijela

- k. č. [katastarska čestica] šuma površine 1212 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj nekretnini su kao suvlasnici upisani 1. tužitelj NM u 324/1344 dijela, 2. tužitelj KM u 324/1344 dijela, 1. tužena MM u 96/1344 dijela, 2. tužena LM u 96/1344 dijela, 3. tužena Gureina Vozila u 96/1344 dijela, 5. tužena Republike Hrvatska u 96/1344 dijela, 6. tužena SM u 17/1344 dijela, 7. tužena AM u 17/1344 dijela, 8. tuženik JM u 17/1344 dijela, 9. tužena NMD u 17/1344 dijela te 10. tuženik ŽM u 136/1344 dijela

- k. č. [katastarska čestica] pašnjak površine 903 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj nekretnini su kao suvlasnici upisani 1. tužitelj NM u 324/1344 dijela, 2. tužitelj KM u 324/1344 dijela, 1. tužena MM u 96/1344 dijela, 2. tužena LM u 96/1344 dijela, 3. tužena Gureina Vozila u 96/1344 dijela, 4. tužena Općina Kršan u 96/1344 dijela, 6. tužena SM u 17/1344 dijela, 7. tužena AM u 17/1344 dijela, 8. tuženik JM u 17/1344 dijela, 9. tužene NMD u 17/1344 dijela te 10. tuženika ŽM u 136/1344 dijela

- k. č. [katastarska čestica] oranica i pašnjak površine 2007 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj nekretnini su kao suvlasnici upisani 1. tužitelj NM u 324/1344 dijela, 2. tužitelj KM u 324/1344 dijela, 1. tužena MM u 96/1344 dijela, 2. tužena LM u 96/1344 dijela, 3. tužena Gureina Vozila u 96/1344 dijela, 4. tužena Općina Kršan u 96/1344 dijela, 6. tužena SM u 17/1344 dijela, 7. tužena AM u 17/1344 dijela, 8. tuženik JM u 17/1344 dijela, 9. tužena NMD u 17/1344 dijela te 10. tuženik ŽM u 136/1344 dijela

4.4. Stoga, nije bilo zapreke da 10. tuženik u odnosu na svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina prizna tužbeni zahtjev jer nije riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP), a što je učinio već u odgovoru na tužbu, te je prvostupanjski sud u smislu čl. 329. st. 3. ZPP trebao bez daljnjeg raspravljanja donijeti djelomičnu presudu kojom u odnosu na 10. tuženika prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). Slijedom navedenog, a pozivom na čl. 373. a ZPP odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

5. U odnosu na suvlasničke dijelove ostalih tuženika na predmetnim nekretninama tužitelji su tvrdili da je vlasnik i posjednik cjeline predmetnih nekretnina bio pok. NMD ŠM (K), a koji je imao petoro djece i to kćerke LM, IM (M) i FM, te sinove N i DM. Još za života danas pok. ŠM (Matteo), njegovi sinovi Đ i DM su emigrirali u [adresa]. Navode da su u kući u [adresa] živjeli danas pok. ŠM (Matteo), kao i njegove kćerke TM, rođ. ŠM i IM, dok kćerka FM nije živjela sa njima nego je živjela u okolici [adresa]. Kako su se za života danas pok. ŠM (Matteo) o njemu brinule njegove kćerke TM i IM, tužitelji tvrde da je isti još za svojega života, prenio vlasništvo predmetnih nekretnina na svoju kćerku TM. Tužitelji navode da je TM (rođena **.**.1907.) bila mlađa od svoje sestre IM (rođena **.**.1895.), a da je IM bila lošeg zdravlja, nepokretna, da se nije udavala i da je TM vodila računa i o svojoj sestri IM sve do njezine smrti **.**.1969. ŠM (Matteo) preminuo je 9. listopada 1944., a od tada prema tvrdnjama tužitelja s posjedovanjem predmetnih nekretnina nastavlja njegova kćerka TM (kasnije udana TM), a moguće je da sa (su)posjedom nastavlja i IM, međutim (ukoliko predaju cjeline posjeda predmetnih nekretnina kćerci TM nije učinio danas pok. ŠM) tada ističu da je IM zasigurno za svojega života, svoje suvlasništvo, odnosno suposjed prenijela svojoj sestri TM. IM ([adresa]) je preminula **.**.1969. te je prema tvrdnjama tužitelja od (najkasnije) toga dana EM (Vickić) u samostalnom posjedu cjeline predmetnih nekretnina. Tvrde da je i njezina sestra FM, po smrti IM ([adresa]), svoj nasljedni dio ustupila TM. Kćerka EM (Vickić) je danas pok. ZM rođena **.**.1941., a umrla **.**.2014., te tužitelji navode da je ista od svoje majke TM, po njezinoj smrti 21. studenog 1993. (vjerojatno i prije) stekla (su) posjed i vlasništvo na cjelini predmetnih nekretnina. Ističu da su o TM, rođ. EM koja je živjela sama u kući u [adresa] do njezine smrti vodili računa roditelji tužitelja CM i PM. Navode da je još za života TM, rođ. EM, usmeno navodila da će nekretnine koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva, na ime primljenog uzdržavanja, prenijeti ocu tužitelja, GM, a iz razloga jer su PM i njegova supruga CM (roditelji tužitelja) vodili računa o BM, rođ. EM, odnosno PM i njegova supruga CM su realno vodili računa – održavali nekretnine (bili u posjedu) koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva i koje same po sebi predstavljaju jednu gospodarsku cjelinu. Kćerka TM, rođ. EM, RM, živjela je u [adresa], povremeno je dolazila u [adresa], kako za života svoje majke, danas pok. TM, rođ. EM, tako i nakon njezine smrti, a također je posjedovanje predmetnih nekretnina prepustila roditeljima tužitelja CM i GM jer je ista respektirala volju svoje majke da vlasništvo predmetnih nekretnina prenese GM, a što je ZM i učinila, sklopivši ugovor o darovanju predmetnih nekretnina s ovdje tužiteljima (djecom GM koji je preminuo početkom 2000. godine). Ističu da su od sklapanja ugovora o darovanju između danas pok. VM i tužitelja, a koji ugovor je sklopljen 14. kolovoza 2009., tužitelji u samostalnom (su)posjedu i vlasništvu predmetnih nekretnina, s tim da tužitelji navode da je danas pok. ZM povremeno dolazila u [adresa], sve do svoje smrti, 3. srpnja 2014. Iz svega navedenog po mišljenju tužitelja proizlazi da su tužitelji (osobno i putem svojih prednika) u posjedu predmetnih nekretnina najkasnije od 1944. godine pa nadalje, pa da su slijedom navedenog tužitelji posjedovanjem stekli cjelinu vlasništva predmetnih nekretnina.

6. Međutim, iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da tužitelji nisu u ovom postupku dokazali da je TM, bila u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina, kao ni putem posrednika (oca i djeda tužitelja), te da nisu dokazali da su pok. TM njezine sestre FM i L, ustupile svoje nasljedničke, kao ni suposjedovne dijelove, iza smrti pok. oca UM. Naime, iz povijesnog zemljišnog knjižnog izvatka, proizlazi da su pok. ŠM naslijedili i djeca njegovih sinova iz [adresa] i Kolumbije i time stekli nasljednički suposjed, pa slijedom toga, po mišljenju ovog suda, ni njezina kćerka ZM, nije mogla samostalni posjed predmetnih nekretnina ustupiti tužiteljima. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji i bez obzira na darovni ugovor kojeg su sklopili 2009. sa VM, nisu ni ušli u posjed, a niti u suposjed predmetnih nekretnina, a što sami i iskazuju. Dakle, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji, kao ni VM, a ni njezina majka TM, nisu bile u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina, već eventualno u suposjedu, te da je VM, mogla darovati tužiteljima samo svoj suvlasnički dio, a što je i realizirano. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelji nisu bili u samostalnom i kontinuiranom posjedu predmetnih nekretnina, u skladu s odredbom čl. 159. st. 3. ZVDSP, odnosno da nisu ispunili pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, to je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za stjecanjem vlasništva po tom osnovu. Iz provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud nije utvrdio da bi tužitelji stekli vlasništvo ni po kojem drugom pravnom osnovu, s obzirom da sud nije vezan za pravnom osnovom, odnosno konkretno u ovom postupku institutom dosjelosti. Dakle, prvostupanjski sud nije utvrdio da bi tužitelji stekli vlasništvo u skladu s odredbom čl. 114. ZVDSP.

7. U žalbi tužitelji ističu da isti svoj tužbeni zahtjev nisu postavili na način da bi isti dosjelošću stekli suvlasnički dio predmetnih nekretnina, već navode da su isti cjelinu predmetnih nekretnina stekli darovanjem od NB koja je bila stvarni vlasnik cjeline predmetnih nekretnina, a koje vlasništvo (i posjed) cjeline tih nekretnina je stekla nasljeđivanjem od svoje majke TM. Dodatno tužitelji ukazuju da je TM, cjelinu vlasništva predmetnih nekretnina stekla na način da joj je dio tih nekretnina, pripao oporučnim nasljeđivanjem iza njezina oca, pok. KB, odnosno moguće je da je MB dio predmetnih nekretnina pripadajućih njegovim sinovima Đ i DM (moguće i kćerke FM) još za svojega života prenio TM (i KMD), odnosno moguće je da je TM dosjelošću stekla (su)vlasništvo na dijelu nekretnina svoje braće, odnosno dio predmetnih nekretnina da je TM stekla nasljeđivanjem od svoje sestre KMD, pa i od svoje sestre FM, odnosno tužitelji ukazuju da se sve naprijed navedeno (stjecanje posjeda i vlasništva) postupno događalo u periodu od gotovo sedamdeset godina, računajući od dana smrti pok. KB, umrlog **.**.1944., pa do smrti VM, koja je umrla **.**.2014., odnosno do 14. kolovoza 2009., kada je ZM, svoje vlasništvo (i posjed) darovala ovdje tužiteljima.

8. Međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima dakle RM je mogla na tužitelje prenijeti samo one suvlasničke dijelove kojih je i sama bila suvlasnica, a tako je i stipulirano u ugovoru o darovanju od 14. kolovoza 2009. (list 8 spisa) i provedeno u zemljišnim knjigama. Što se tiče tvrdnji da je ZM nasljeđivanjem stekla predmetne nekretnine u cijelosti od svoje majke, a ona od svog oca pok. UM, iste tvrdnje su u samim činjeničnim navodima tužitelja stipulirane na razini vjerojatnosti, što je suprotno sa osnovnim postulatima parničnog postupka o teretu dokazivanja (čl. 219. i 221. a ZPP), a i stanjem u zemljišnim knjigama gdje se vidljivo da su pok. ŠM naslijedili svi potomci. Naime za pravni status nekretnina relevantno je stanje u zemljišnim knjigama, te stoga je neosnovano pozivanje tužitelja na posjedovne listove u kojima se isti ne spominju.

9. Naime, iz povijesnog z.k. izvatka na stranici 88-89 spisa, proizlazi da je ŠM upisan je kao prvi vlasnik u zemljišnoj knjizi 1895. Isto tako proizlazi da su nasljeđivanjem iza smrti pok. oca UM (po rješenju o nasljeđivanju O-36/52-9 od 1953., a upis je proveden u zemljišnoj knjizi 20. travnja 1961. pod brojem Z-191/61), TM rođ. UM i IM dobile svaka po 9/28 dijela imovine, dok je ostatak imovine raspoređen na sve nasljednike pa tako i na kćer FM, koja se odrekla prava vlasništva u korist bivše Općine Labin (sada Općine Kršan), a upis vlasništva proveden je 23. svibnja 1972. pod brojem Z-396/72. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali niti da bi sestre FM i L (IM) ustupile svoje suvlasničke, odnosno suposjedovne dijelove sestri TM.

10. Pri tome su neodlučni navodi tužitelja kako iz iskaza svjedoka proizlazi da su TM i njena kći VM svima govorile kako su predmetne nekretnine u cijelosti njihove jer im je s obzirom na ostavinske postupke i upise u zemljišne knjige moralo biti poznato da nisu jedine nasljednice.

11. Dakle, TM niti njena kći VM nisu nasljeđivanjem stekle ostale suvlasničke dijelove predmetnih nekretnina koje pripadaju dakle drugim nasljednicima/pravim slijednicima, a niti su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer čak i da su imale samostalan posjed, morale su znati odnosno s obzirom na okolnosti imale su dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina u cijelosti (čl. 18. st. 3. ZVDSP).

12. Prema shvaćanju ovog suda, za stjecanje prava vlasništva nekretnine na jedan od originarnih načina, po samom zakonu - dosjelošću, u svakom je slučaju, neovisno je li riječ o redovnoj dosjelosti ili izvanrednoj, potreban samostalan posjed određene kvalitete, i to barem pošten ili savjestan posjed jer nepošten odnosno nesavjestan posjed ne može biti osnova za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, kako prema pravnim pravilima par. 1460. Austrijskog Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/1811., dalje: OGZ) tako i u smislu odredbi čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 159. ZVDSP, pa i u okolnostima kada taj posjed ima sve druge kvalitete potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Dakle, stjecanje prava vlasništva dosjelošću, neovisno o dugotrajnosti posjeda, ne može se utvrditi bez prethodnog utvrđenja postojanja posjeda potrebne kvalitete u smislu propisa koji su se primjenjivali u trenutku tog stjecanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 257/2024- 2 od 5. ožujka 2024.).

13. Posljedično, TM niti njena kćer VM nisu mogle raspolagati suvlasničkim dijelovima 1.-9. tuženika, niti ih darovanjem prenijeti na tužitelje.

14. Dakle, obzirom je prvostupanjski sud u odnosu na 1. – 9 . tuženike pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, te je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je naložio tužitelju da naknadi troškove postupka 4. i 5. tuženoj u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj138/23.), a koju tužitelj osporava samo za slučaj drugačijeg uspjeha u sporu.

16. U odnosu na prijedlog privremene zastupnice 1. -3., 8. i 9. tuženika za donošenje dopunske odluke u odnosu na troškove postupka, treba reći da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj P-2240/2019-56 od 2. siječnja 2025. naložio tužiteljima da privremenoj zastupnici tuženika naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 139,36 eura (sto trideset devet eura i trideset šest centi) u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za naknadom troškova postupka. Na navedeno rješenje stranke se nisu žalile.

U Varaždinu 9. srpnja 2025. godine

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte