REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-218/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 2., OIB: 85709856921, kojeg zastupa punomoćnica Tina Poropat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika SINDIKALNA ŠTEDNO-KREDITNA UNIJA u stečaju, Zagreb, Božidarevićeva ulica 7, OIB: 03204517450, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja tražbine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2193/24-2 od 3. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3318/23 od 4. travnja 2024., u sjednici održanoj 9. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2193/24-2 od 3. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3318/23 od 4. travnja 2024.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Naime, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje postojanja i osnovanosti tražbine tužitelja u iznosu od 742.201,02 €, kao tražbine petog višeg isplatnog reda prijavljene po osnovi Ugovora o poslovnoj suradnji od 30. ožujka 2012. te Ugovora o pokriću gubitaka od 30. ožujka 2012. gu stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, pod poslovnim brojem St-2042/22 cijeneći u bitnom da tužiteljeva tražbina nije isplata depozita kojeg ima na računu tuženika, već da je tužiteljeva tražbina povrat iznos s kojim je pokrio gubitke tuženika, a koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08) i koja je već zastarjela prije nego što je tužitelj podnio prijavu tražbine u stečajnom postupku. Drugostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 270. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) koja propisuje da se u parnici utvrđenje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono označeno u prijavi ili na ispitnom ročištu, potvrdio prvostupanjsku presudu prihvativši utvrđenja i razloge prvostupanjskog suda, navodeći da iz sadržaja prijave tražbine proizlazi da to nije povrat depozita nego su to: Ugovor o poslovnoj suradnji od 30. ožujka 2012., Odluka o pokriću gubitaka od 30. ožujka 2012. i kartica analitičkog konta 614110.
3.2. Prijava tražbine u stečajnom postupku obavlja se na obrascu pri čemu, ako posebno nije nešto obrazloženo naznaka pravne osnove ujedno definira i činjeničnu osnovu tražbine. Imajući u vidu prethodna utvrđenja i razloge sudova, pitanja kojima tužitelj u bitnom problematizira (ne) primjenu odredbe čl. 1110. ZOO-a u konkretnom predmetu, kao i utvrđivanje prave volje stranaka prilikom sklapanja ugovora, pozivajući se, između ostalog, i na odluke koje su donesene u parničnom postupku, a ne u stečajnom postupku, u kojem parničnom postupku se u tužbi izlaže činjenična osnova tužbe, i koje nisu donesene u istovjetnoj postupovnoj situaciji (pa time nisu dani odgovarajući razlozi važnosti postavljenih pitanja, a koji bi opravdavali zaključak o neujednačenosti sudske prakse), nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. U odluci Revt-192/15-2 od 9. ožujka 2021. na koju se tužitelj također poziva je izraženo pravno shvaćanje da je sukladno odredbi čl. 180. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99 i 129/00) sud u parničnom postupku vezan rješenjem donesenim u stečajnom postupku kojim je stečajni vjerovnik upućen u parnicu radi utvrđenja osnovanom takve osporene tražbine i da stečajni vjerovnik ne može svoju tražbinu tužbenim zahtjevom stavljati u različiti isplatni red od onoga navedenog u rješenju stečajnog vijeća kojim je upućen u parnicu. Navedeno nije u protivnosti sa prethodno navedenim shvaćanjem iz pobijane odluke. Niti pozivanjem na pravno shvaćanje sa sjednice sudaca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 6. srpnja 2006., prema kojem „Stečajni sudac nije vezan nazivom podneska, ni tamo navedenom pravnom osnovom (analogna primjena čl. 186. st. 3. ZPP-a), već njegovim sadržajem, pa će s podneskom postupiti prema njegovom sadržaju.“ tužitelj nije dao odgovarajuće razloge važnosti navedenih pitanja.
4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
5. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
