REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-78/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika HOK-osiguranje d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž- 1403/22-3 od 11. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-37/22-14 od 2. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1403/22-3 od 11. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-37/22-14 od 2. rujna 2022.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja tužitelja, a prema razlozima koji su izneseni u nižestupanjskim odlukama, nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP- a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Ovo stoga što iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da nisu ponovno pozivani vještaci, niti saslušavani i usuglašavani jer: - je na raspravi održanoj 27. travnja 2017., kada je vještak Ante Dževlan usmeno obrazlagao svoj nalaz, punomoćnik tužitelja iskazao da ne stavlja daljnja pitanja vještaku, sve tim prije što nije isticao prigovore tome vještaku; - je na raspravi od 6. prosinca 2018. zapisnički evidentirano da se vještaci Ante Dževlan i Neven Ereš nisu usuglasili u svojim nalazima, da punomoćnica tužitelja i punomoćnik tuženika ne koriste pravo postavljanja pitanja, čak ni onih koje su u svojim pismenim podnescima do sada istakli te da punomoćnica tužitelja predlaže provesti vještačenje po trećem vještaku; - nastavno stoji da punomoćnica tužitelja u očitovanju na prednje ostaje kod stajališta da neće postavljati pitanja niti jednom vještaku, smatra da su i jedan i drugi nalaz rađeni po pravilima struke i očito da su vještaci kod njih ostali, smatra neosnovanim davati prednost nalazu vještaka Ereša, kako to predlaže punomoćnik tuženika, a sa svoje strane ostaje kod istaknutih prigovora nalazu vještaka Ereša, dok ne prigovara nalazu vještaka Dževlana; - je tužitelj podneskom istaknuo da nema prigovora na nalaz vještaka Ivana Bedenikovića; - rasprava od 15. listopada 2019. završava napomenom da vještaku nema daljnjih pitanja niti prigovora.
5. Drugostupanjski sud je prihvatio navedene razloge prvostupanjskog suda, cijeneći da su sva tri nalaza i mišljenja praktički neupotrebljiva i prihvaćanje bilo kojeg od njih i temeljenje odluke na bilo kojem od tih nalaza i mišljenja predstavljalo bi arbitriranje. Navedeno obrazlaže time da su tri vještaka jedino suglasni da ne postoje parametri da bi se izradio nalaz i mišljenje u skladu s pravilima struke jer nakon štetnog događaja nije proveden očevid policije, odnosno da nije moguće vještačenjem na jednoznačni način odrediti kakve su bile pozicije vozila u trenutku sudara, nema elemenata za izračun brzina vozila prije sudara, nema elemenata za utvrđivanje točnog mjesta sudara ni u odnosu na uzdužnu os kolnika, niti u odnosu na širinu kolnika te nije moguće utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja pa se sva tri mišljenja vještaka temelje na pretpostavkama. Ujedno dodaje da, čak i kada bi zanemarili prethodno, mišljenje je vještaka Dževlana da su oba sudionika nezgode mogla izbjeći nezgodu, mišljenje je vještaka Ereša da je za štetni događaj isključiva krivnja vozačice tužiteljeva vozila, odnosno da nema krivnje osiguranika tuženika, dok je prvobitno vještak Bedeniković bio mišljenja kao i vještak Dževlan, da bi prilikom saslušanja iskazao da je to sve puno kompleksnije i da uzroci nezgode ovise o brzini kretanja vozila osiguranika tuženika koju nije moguće utvrditi, pa proizlazi da niti jedan vještak koji je vještačio o predmetnom štetnom događaju nije smatrao da na strani vozačice tužiteljeva vozila nema krivnje za utuženi štetni događaj, a što je i ona prihvatila smanjivši tužbeni zahtjev u omjeru svoje suodgovornosti.
6. Uz navedeno, drugo, treće i četvrto pitanje u bitnom se iscrpljuje u isticanju bitnih povredi odredaba postupka, međutim, a čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelj se prvo postavljenim pitanjem kao i sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na pravično suđenje odnosno pravo na mirno uživanje vlasništva). Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, slijedom čega je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
