REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-163/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Goran Srebačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženica: 1. LS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. GSS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Leu Pliško, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2911/2021-2 od 3. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2615/2021-41 od 23. srpnja 2021., u sjednici održanoj 9. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja se prihvaća i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2911/2021-2 od 3. svibnja 2022. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalbe tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog 4. travnja 2012. godine između tužitelja kao darovatelja i 1. tužene kao daroprimatelja na kojem je ovjeren potpis tužitelja po javnom bilježniku Vlasti Zajec iz Zagreba pod brojem Ov-4009/12 i ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 4. travnja 2012. godine između 1. tužene kao darovatelja i 2. tužene kao daroprimatelja na kojem je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku Vlasti Zajec iz Zagreba pod brojem Ov-4011/12, zatim za utvrđenjem ništavim sporazuma o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenog između 1. tužene kao vjerovnika i 2. tužene kao dužnika na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni 3. prosinca 2013. godine po javnom bilježniku Petru Barbariću iz [adresa] pod brojem Ov-903/13, te zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bio prije provedbe ovih ugovora u zemljišnim knjigama (toč. I. izreke prvostupanjske presude). Nadalje, odbijen je podredni zahtjev tužitelja za poništenjem prethodno citiranih ugovora, kao i zahtjev za utvrđenjem ništetnosti sporazuma o zasnivanju založnog prava te zahtjev za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ovih ugovora i sporazuma u zemljišnim knjigama, (toč. II. izreke), dok je toč. III. izreke naloženo tužitelju da tuženicama naknadi parnične troškove od 37.984,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2021. pa do isplate.
2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 4310/2022-2 od 19. travnja 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Kad tuženice iskazuju, suprotno sadržaju ugovora o darovanju, da nisu bile u posjedu nekretnine u vrijeme darovanja niti im je nekretnina predana u posjed, mora li tada ugovor o darovanju, da bi bio valjan, biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave?“
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog stupnja ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se pobijana drugostupanjska presuda preinači.
4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju. Ujedno navodi da tužitelj sve do podnošenja žalbe protiv prve presude suda prvog stupnja donijete u ovom postupku nije kao razlog ništetnosti isticao pomanjkanje propisane forme.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju kojeg je sklopio sa 1. tuženom, zatim ugovora o darovanju sklopljenog između 1. tužene i 2. tužene, te sporazuma o osiguranju novčane tražbine sklopljenog između 1. i 2. tužene, a s time vezan zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te po eventualno kumuliranom zahtjevu poništenje prethodno navedenih pravnih poslova i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
8. Pravno pitanje u odnosu na koje je dopušteno podnošenje revizije u bitnome se svodi na ocjenu pravne valjanosti ugovora o darovanju u okolnostima kada taj ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta a kada je u ugovoru navedeno da je daroprimatelj u posjedu darovane nekretnine, iako prema navodima ugovornih stranaka proizlazi da predaja darovane nekretnine nije izvršena.
9. Pobijana drugostupanjska presuda polazi od slijedećih činjeničnih utvrđenja:
- 4. travnja 2012. tužitelj i 1. tužena sklopili ugovor o darovanju kojim tužitelj daruje 1. tuženoj stan opisan u petitu tužbenog zahtjeva uz navođenje da je obdarenik (1. tužena) u posjedu te nekretnine i da ju darovatelj ovlašćuje da bez ikakvih daljnjih odobrenja ili ograničenja izvrši uknjižbu prava vlasništva na darovanoj nekretnini u zemljišnim knjigama, a potpis darovatelja je ovjeren od strane javnog bilježnika
- istoga dana je sklopljen ugovor kojim 1. tužena istu nekretninu daruje 2. tuženoj u kojem je također navedeno da je obdarenik (2. tužena) u posjedu darovane nekretnine i na kojem je izvršena ovjera potpisa darovatelja.
- oba ugovora o darovanju je na zahtjev tužitelja sastavio odvjetnik Saša Auguštin kojem je 2. tužena izdala bjanko punomoć radi provedbe ugovora o darovanju u zemljišnim knjigama i prijave poreza na promet nekretninama a prema kojoj punomoći nije postupio
- nakon što je 2. tužena na poziv nadležnog ureda Porezne uprave u Rijeci od 2. kolovoza 2012. izvršila prijavu poreza na promet nekretninama podnijela je i zahtjev za upisom prava vlasništva temeljem ugovora o darovanju na svoje ime u zemljišnim knjigama (4. rujna 2012.)
- 4. prosinca 2013. 1. i 2. tužene su sklopile sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na istoj nekretnini temeljem kojeg je 9. prosinca 2013. upisano založno pravo u korist 1. tužene za osiguranje tražbine od 110.000,00 € sa kamatama i troškovima, a koje založno pravo je brisano 14. svibnja 2015.
- prema iskazima stranaka proizlazi da tužene nisu bile u posjedu nekretnine koja je bila predmetom darovanja jer su tu nekretninu (u naravi stan) koristili podstanari temeljem ugovora o najmu kojeg su sklopili sa tužiteljem
- da tužitelj u tužbi niti kasnijim preinakama nije kao razlog ništetnosti isticao nedostatak propisane forme ugovora o darovanju, već je u žalbi protiv prve presude donijete tijekom postupka naveo da je sud dužan ništetnost oba ugovora o darovanju utvrditi po službenoj dužnosti
10. Sud drugog stupnja odbija tužbeni zahtjev polazeći od pravnog shvaćanja prema kojem je odredba čl. 482. st. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) o obveznom obliku sklapanja ugovora o darovanju prisilne naravi i ima zaštitnu funkciju da prilikom sklapanja ugovora o darovanju polazeći od interesa ugovornih stranaka, prvenstveno štiti samog darovatelja od brzog i nedovoljno promišljenog besplatnog raspolaganja vlastitom imovinom. Polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, dakle da je tužitelj bio ugovorna strana koja je inicirala sklapanje oba ugovora, dogovorio njihov sadržaj i formu sa odvjetnikom kao stručnom osobom i pritom svjesno izbjegao sklapanje ugovora u propisanom obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave, ocjenjuje da bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora zbog nedostatka njegove forme koju je sam izbjegao bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa koje propisuje čl. 4. ZOO, kao i načelu zabrane zlouporabe prava u smislu čl. 6. ZOO.
11. Tužitelj u reviziji ponavlja navode koje je iznio tijekom postupka pred sudom prvog stupnja a koji se odnose na pobude za sklapanje ugovora o darovanju sa 1. tuženom (da je prava namjera bila sklopiti ugovor kojim će se samo formalno do opoziva prenijeti pravo vlasništva darovane nekretnine – stana na treće osobe jer je kao jedan od članova uprave trgovačkog društva Modus operandi d.o.o. bio primoran davati osobna sredstva za obveze tog trgovačkog društva, a koje je faktično prestalo poslovati, te je odlučio sklopiti ugovor o darovanju da bi zaštitio svoje vlasništvo nekretnine koja je bila predmetom darovanja od potraživanja trećih osoba prema njemu. Nadalje navodi da tuženice nisu stupile u posjed darovanih nekretnina i da je stoga ugovor o darovanju ništetan jer nije sklopljen u formi propisanoj čl. 482. st. 2. ZOO.
12. Odgovorom na reviziju tužene osporavaju ove navode tužitelja pritom ističući da je tužitelj kao razlog ništetnosti ugovora o darovanju zbog nedostatka propisane forme iznio tek u žalbi protiv prve presude donijete u ovom postupku.
13. U odnosu na postavljeno pravno pitanje:
14. Prema čl. 482. st. 2. ZOO ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.
15. Ovaj sud je u više odluka iznio pravno shvaćanje prema kojem je odredba čl. 482. st. 2. ZOO prisilne naravi i ne trpi nikakve iznimke zbog čega je ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed, a koji nije sklopljen u obliku propisnim čl. 482. st. 2. ZOO ništetan (Rev 3196/2019-3 od 21. ožujka 2024., Rev 412/2017-2 od 4. ožujka 2020. i dr.)
16. Stoga se i u ovoj odluci reafirmira pravno shvaćanje iznijeto u prethodno citiranim odlukama tako da odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Propuštanje sklapanja ugovora o darovanju bez prave predaje u posjed u obliku propisanom čl. 482. st. 2. ZPP za posljedicu ima ništetnost tog ugovora.
Pritom će se u okolnostima svakog konkretnog slučaja ocjenom svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) utvrđivati je li prilikom sklapanja ugovora o darovanju izvršena predaja u posjed darovanih nekretnina.
17. Kako pobijana presuda nije u skladu sa prethodno iznijetim pravnim shvaćanjem temeljem čl. 395. st. 2. ZPP pobijana presuda je ukinuta i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje o žalbi protiv prvostupanjske presude, a u ponovljenom postupku sud će prilikom odlučivanja o žalbi iznijeti pravno shvaćanje od kojeg je utjecaja okolnost što tužitelj ove razloge ništetnosti nije isticao prije zaključenja prethodnog postupka pred sudom prvog stupnja.
18. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 9. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
