REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2950/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. LV i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2025., broj: Pp-3229/2025, u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnim sankcijama na način da se okr. LV izriče novčana kazna 500,00 EUR (petsto eura), u koju se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona uračunava lišenje slobode od 14. do 15. ožujka 2025. kao 79,36 eura, pa je okrivljenici preostala novčana kazna 420,64 eura, koju je dužna platiti u roku 30 dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine preostalog dijela novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti, te se okr. LV izriče zaštitna mjera zabrane približavanja LVS, gdje god se on nalazio, na udaljenost manju od 100 (sto) metara te zabrana uznemiravanja ili uhođenja istog, u trajanju 6 (šest) mjeseci, dok se okr. ČVS izriče kazna zatvora u trajanju 30 (trideset) dana, u koju se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunava lišenje slobode od 14. do 15. ožujka 2025. kao 2 (dva) dana zatvora, pa je okrivljeniku preostala kazna zatvora u trajanju 28 (dvadeset osam) dana, te se okr. ČVS izriče zaštitna mjera zabrane približavanja LV, gdje god se ona nalazila, na udaljenost manju od 100 (sto) metara te zabrana uznemiravanja ili uhođenja iste, u trajanju 6 (šest) mjeseci.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2025., broj: Pp-3229/2025, proglašeni su krivima okr. LV i okr. ČVS da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Okr. LV je izrečena novčana kazna 300,00 eura, u koju se uračunava lišenje slobode od 27. do 28. travnja 2024. kao 79,36 eura, pa je okrivljenici preostala novčana kazna 220,36 eura, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne. Okr. ČVS je izrečena kazna zatvora 30 dana, u koju je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona uračunato lišenje slobode od 14. do 15. ožujka 2025. kao dva dana zatvora, te mu je, temeljem čl. 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda, pa se kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je svaki okrivljenik obvezan naknaditi paušalnu svotu 30,00 eura.
1.1. Istom presudom, okrivljenicima je izrečena zaštitna mjera obostrane zabrane uznemiravanja, približavanja i uhođenja i to LV prema LVS te LVS prema LV, u trajanju 6 mjeseci. U tom vremenskom periodu okrivljenici se ne smiju približiti jedno drugome na udaljenost manju od 10 metara.
2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sanmcijama, s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Osnovano tužitelj ističe da je okr. LV i okr. LVS, cijeneći protupravnu količinu za koju su proglašeni krivima te ostale relevantne okolnosti u vezi inkriminiranog prekršaja, izrečena preblaga kazna.
5.1. Za predmetni prekršaj zakonom je, osim novčane kazne od najmanje 300,00 eura, propisana i kazna zatvora u trajanju do 90 dana.
5.2. U odnosu na okr. LV osnovano tužitelj smatra da je izrečena preblaga kazna. Radi se o većoj protupravnoj količini prekršaja (psihičko i ekonomsko nasilje), pa novčana kazna u visini kako je izrečena (u propisanom minimumu novčane kazne), nije primjerena pogibeljnosti djela, stupnju krivnje okrivljenice te svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Iako tužitelj predlaže izricanje zatvorske kazne, uzimajući u obzir da okrivljenica nije ranije osuđivana, ovaj sud smatra da je primjereno izreći novčanu kaznu u iznosu od 500,00 eura, u koju je novčanu kaznu, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme lišenje slobode.
5.3. U odnosu na okr. ZVS, osnovano tužitelj smatra da je trebalo izreći kaznu zatvora, a ne mjeru upozorenja – uvjetnu osudu. Radi se o većoj protupravnoj količini prekršaja (fizičko, psihičko i ekonomsko nasilje). Nadalje, okrivljenik je ranije prekršajno osuđivan za prekršaj koji je predmet i ovog postupka, a prethodno primijenjena uvjetna osuda u toj odluci nije postigla svrhu specijalne prevencije. Stoga je ocjena ovog suda da je prvostupanjski sud premalo cijenio otegotne okolnosti te da je mjera upozorenja – uvjetna osuda koju je izrekao prvostupanjski sud, preblaga i nije primjerena pogibeljnosti djela, stupnju krivnje okrivljenika te svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Stoga je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju 30 dana, smatrajući je primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. U izrečenu kaznu zatvora, valjalo je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunati vrijeme okrivljenikovog lišenja slobode.
6. Nadalje, osnovano tužitelj navodi da je, u odnosu na zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve koja je izrečena okrivljenicima, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo u korist okrivljenika. Naime, odredbom članka 16. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da se u odluci kojom sud izriče zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, između ostalog, mora navesti udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji, a koja ne može biti manja od 100 metara. Budući da je prvostupanjskom presudom određeno da takva udaljenost ne može biti manja od 10 metara, valjalo je preinačiti takvu udaljenost, kako to tužitelj osnovano i predlaže, na udaljenost od 100 metara.
7. Stoga je, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 9. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.
