Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6456/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika DiS UGOSTITELJSTVO d.o.o., Rijeka, kao pravne osobe i II. okrivljenice EV, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), te čl. 150. st. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-5228/2021 od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom II. okrivljena EV, proglašena je krivom zbog prekršajnog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu i prekršajnog djela iz čl. 150. st. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, za koja djela su istoj uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, utvrđene novčane kazne u iznosu od po 300,00 eura, te joj je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 600,00 eura, dok je u odnosu na prekršajno djelo iz čl. čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, na temelju čl. 181. toč. 4. Prekršajnog zakona, protiv iste optužba odbijena, a prekršajni postupak protiv I. okrivljenika obustavljen na temelju čl. 155. st. 1. Prekršajnog zakona.

2. Istom presudom II. okrivljenica EV obvezana je naknaditi paušalni trošak postupka u iznosu od 50,00 eura, dok je u odnosu na I. okrivljenika sukladno čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, odlučeno da će se troškovi prekršajnog postupka isplatiti na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, u dijelu u kojem je u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, optužba protiv II. okrivljenice odbijena, i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prava.

4. Žalitelj u žalbi, ne osporavajući činjenicu da je prije pokretanja prekršajnog postupka poslodavcu usmenim rješenjem od strane inspektora bilo zabranjeno obavljanje djelatnosti zbog utvrđenog prekršaja neprijavljivanja radnika na mirovinsko osiguranje, te da se ova zabrana obavljanja djelatnosti neće provesti ukoliko poslodavac u ostavljenom roku uplati novčani iznos od 20.000,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike [adresa], a što je isti i učinio, međutim ističe da je zakonodavac predvidio i upravnu mjeru mogućeg plaćanja iznosa od 20,000,00 kuna po radniku i vođenje prekršajnog postupka s utvrđivanjem prekršajne odgovornosti okrivljenika. S obzirom na navedeno, smatra da nije bilo osnova za donošenje odluke kojom se optužba protiv II. okrivljenice odbija, vodeći se načelom „ne bis in idem“, jer da ista u postupku koji se prethodno vodio pri Državnom inspektoratu nije pravomoćno osuđena, niti oslobođena a niti je protiv nje postupak bio obustavljen, slijedom čega predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je neosnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i zakonito protiv II. okrivljenice, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, odbio optužbu, za koju odluku je dao valjane i argumentirane razloge, sa kojima se slaže i ovaj sud.

8. Naime, protiv II. okrivljenice je pobijanom odlukom primjenom čl. 181. toč.4. Prekršajnog zakona, odbijena optužba u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a prema kojoj optužbi je za radnicu MV čiji je rad koristila, propustila u zakonskom roku podnijeti prijavu na mirovinsko osiguranje. Prvostupanjski je sud za takvu odluku dao valjane razloge navodeći da je u tijeku provođenja inspekcijskog nadzora a prije pokretanja prekršajnog postupka, u odnosu na ovo isto djelo, od strane Državnog inspektorata bilo doneseno usmeno rješenje kojim je poslodavcu zabranjeno obavljanje registrirane djelatnosti do uklanjanja utvrđenih nedostataka, te da se izdana mjera zabrane obavljanja djelatnosti neće izvršiti ukoliko poslodavac u ostavljenom roku za imenovanu radnicu uplati iznos od 20.000,00 kuna, sukladno čl. 171. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, što je isti i učinio odnosno uplatio je navedeni novčani iznos u korist Državnog proračuna za radnicu MV i time otklonio utvrđene nedostatke, te o učinjenom dostavio valjani dokaz. Prvostupanjski sud ističe da je zbog naprijed navedenog, pozivajući se na načelo „ne bis inidem“ postupio u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, i odbio optužbu protiv okrivljenice u prekršajnom postupku, zbog toga jer je naprijed navedena administrativna mjera protiv okrivljenice, koja je u međuvremenu izvršena, bila primijenjena zbog propuštanja prijave radnice na mirovinsko osiguranje, dok je naknadno pokrenut i prekršajni postupak radi istovjetnog ponašanja koje čini biće prekršajnog djela iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, pa se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari.

9. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u odnosu na prekršaj iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, budući da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru nedvojbeno proizlazi da je poslodavcu DiS Ugostiteljstvo d.o.o., Rijeka, u kojem je II. okrivljenica bila predstavnik pravne osobe i odgovorna osoba za radno pravni status radnika, usmenim rješenjem bilo zabranjeno obavljanje registrirane djelatnosti, a koja mjera se neće izvršiti ako poslodavac u roku od tri dana dostavi dokaz da je otklonio utvrđene nedostatke i izvršio uplatu novčanog iznosa od 20.000,00 kuna za radnicu MV, iz čl. 171. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, u korist Državnog proračuna, što je i učinjeno, uslijed čega je naprijed navedeno usmeno rješenje Državnog inspektorata ukinuto.

10. Dakle, slijedom iznesenog, naprijed navedena upravna mjera se, i prema ocjeni ovog suda, odnosi na činjenični opis radnje prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, naveden u optužnom prijedlogu, zbog čega se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, a koje stajalište je u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju E (E v. [adresa] App. no 55759/07) u kojoj je potvrđeno stajalište Suda iznijeto u slučaju M (Zolotukhnin v. Rusija, App. No 14939/03) u kojoj se također odlučivalo o povredi načela „ne bis in idem“.

11. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je protiv II. okrivljenice odbijena optužba u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravnost odluke prvostupanjskog suda.

12. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. srpnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, II. okrivljenicu i tužitelja.