REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6562/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene VS, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti („Narodne novine“ broj: 61/11. i 66/19.), odlučujući o molbi za povrat u prijašnje stanje i žalbi okrivljene VS, podnesenoj putem braniteljice Zorane Živković, odvjetnice u Zagrebu, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-6241/2023 od 16. travnja 2025. i presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-6241/2023 od 18. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbacuje se kao nedopuštena molba za povrat u prijašnje stanje okrivljene VS.
II. Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljene VS te se preinačuje pobijano rješenje Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-6241/2023 od 16. travnja 2025., tako da se žalba okrivljene VS, podnesena protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-6241/2023 od 18. veljače 2025., smatra pravodobnom.
III. Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljene VS, te se preinačuje prvostupanjska presuda na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljena VS (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađa od optužbe
da bi 29. kolovoza 2023. godine u 12.55 sati i nastavkom zapisnika dana 2. rujna 2023. godine u 10.30 sati bilo utvrđeno da je ista obavljala ugostiteljsku djelatnost pružanja usluga smještaja, odnosno da obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima, čime bi počinila prekršaj iz članka 1. stavak 1. podstavak 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti kažnjiv po članku 10. stavak 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti.
IV. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem broj: Pp-6241/2023 od 16. travnja 2025. odbačena je kao nepravodobna žalba okrivljene VS, podnesena protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-6241/2023 od 18. veljače 2025., s obrazloženjem da je okrivljenici pobijana presuda uručena 3. ožujka 2025., a žalbu je podnijela 18. ožujka 2025., nakon proteka zakonskog roka od 8 dana za podnošenje žalbe.
2. Protiv navedenog rješenja okrivljenica je podnijela molbu za povrat u prijašnje stanje i žalbu ističući kako nikada nije osobno primila presudu niti je potpisala dostavnicu te su je novi stanari o istoj obavijestili 10. ožujka 2024., čime joj je onemogućeno podnošenje žalbe protiv pobijane presude.
3. Žalba okrivljenice podnesena protiv rješenja o odbačaju žalbe kao nepravodobne je osnovana, a molba za povrat je nedopuštena.
4. Naime, u pogledu molbe za povrat u prijašnje stanje ovaj sud je utvrdio da je ta molba nedopuštena jer odredba članka 125. stavka 3. točke 4. Prekršajnog zakona propisuje da će Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odbaciti kao nedopuštenu molbu za povrat u prijašnje stanje ako je ista podnesena nakon odbacivanja žalbe.
5. Međutim, prema stanju spisa dostava prvostupanjske presude okrivljenici nije bila uredno izvršena te se žalba okrivljenice podnesena protiv iste smatra pravodobnom.
6. Kako je, dakle, prvostupanjski sud neosnovano odbacio žalbu okrivljenice kao nepravodobnu, valjalo je pobijano rješenje o odbačaju žalbe preinačiti, na način da se njezina žalba smatra pravodobnom.
7. Pobijanom presudom okrivljena VS proglašena je krivom i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjena je novčanom kaznom u iznosu od 450,00 (četiristopedeset) eura, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, opisanog u izreci.
8. Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura.
9. Istom presudom, okrivljenici je, na temelju članka 10. stavka 9. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti i članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, oduzeta protupravno stečena imovinska korist u iznosu od 7.500,00 (sedamtisućapetsto) eura.
10. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu iz svih žalbenih osnova. Okrivljenica u žalbi ističe kako se u izreci pobijane presude ne navodi niti mjesto niti vrijeme počinjenja prekršaja, odnosno gdje je smještaj pružan i kada, te predlaže da je se oslobodi od odgovornosti i kazne.
11. Žalba okrivljenice je osnovana.
12. Odlučujući o žalbi okrivljenice i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenice povrijedio odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.
13. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenicu je proglasio krivom i kaznio novčanom kaznom, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, počinjenog na način da je okrivljenica obavljala ugostiteljsku djelatnost pružanja smještaja, koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima.
14. Međutim, činjenični opis djela prekršaja, sadržan u izreci pobijane presude, koji se žaliteljici stavlja na teret, nije konkretiziran odlučnim činjenicama, odnosno točno određenim načinom postupanja okrivljenice, kome, kada i gdje je okrivljenica pružala smještaj i kakvu vrstu smještaja je pružala. Stoga, budući da činjeničnom opisu prekršaja iz optužnog akta nedostaje konkretizacija inkriminiranog prekršaja, u čemu je u konkretnom slučaju bio propust okrivljenice, odnosno način na koji je prekršaj počinjen, dakle ne sadržava odlučne činjenice, djelo, kako je činjenično opisano, nema obilježja djela prekršaja te time ne predstavlja predmetni prekršaj. Naime, prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja pa nije dostatan opis djela prekršaja, kako je konkretno žaliteljici stavljeno na teret.
15. Budući da iz činjeničnog opisa djela, u izreci pobijane presude, ne proizlazi konkretan način na koji je taj prekršaj počinjen, djelo okrivljenice, na način kako je činjenično opisano, po propisu nije prekršaj.
16. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
- 17. S obzirom na činjenicu da, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, prvostupanjski sud ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, budući da izreka pobijane presude, a ni optužni prijedlog, ne sadrže činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, ovaj Sud je, postupajući u povodu žalbi okrivljenice te prihvaćajući njezinu žalbu kako osnovanu, i pravilno primjenjujući zakon, prvostupanjsku presudu, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio i okrivljenicu, zbog prekršaja za koji se optužuje, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.
18. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 9. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.
