Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-13166/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice TP, zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 29. studenoga 2022., broj: 9. Pp-1313/2022, na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe okrivljenice TP, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni tako da se okrivljenici TP, za prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura) a koju je okrivljenica dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena..
II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice TP i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenica je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 eura (četrnaest eura), u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da je ispravan, registriran i osiguran automobil predala bratu, koji je dalje sve obveze preuzeo na sebe. Automobil je također i razbijen, te je u tom stanju stajao par godina. U međuvremenu se udala i odselila, te bratu ostavila izjavu kojom je oslobođena svih obveza i odgovornosti prema automobilu. Otišli su javnom bilježniku koji je rekao da to nema svrhe potpisivati, jer je automobil razbijen. Kada ga je brat osposobio za vožnju ne zna. Do tada na nikakav način nije mogla skinuti automobil sa svoga imena.
4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Đakovu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenice, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenice u kritičnom razdoblju stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
8. Navodi žaliteljice da da je ispravan, registriran i osiguran automobil predala bratu, koji je dalje sve obveze preuzeo na sebe, te se u međuvremenu udala i odselila, a bratu ostavila izjavu kojoj je oslobođena svih obveza i odgovornosti prema automobilu, nisu razlozi isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenice, budući ista nekim pravnim poslom prodajom ili darovanjem nije prenijela vlasništvo vozila na drugu osobu, pa kao vlasnica vozila odgovara za uporabu vozila u prometu za koji nije sklopljen ugovor o osiguranju.
9. Međutim, nakon počinjenja prekršaja 30. prosinca 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 155/23), kojim je za prekršaj koji se okrivljenici stavlja na teret, propisana sada novčana kazna u rasponu od 660,00 do 6.630,00 eura (što prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kn predstavlja raspon od 4.972,77 do 49.953,74 kune), a kako je dosadašnjim Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), važećim u vrijeme počinjenja prekršaja, za navedeni prekršaj bila propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kn, to su navedene izmjene Zakona blaži propis za počinitelja, pa je stoga u konkretnom slučaju u odnosu na navedeni prekršaj primijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 155/23), u smislu odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, kojima je propisano da prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, te ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.
10. Slijedom navedenoga, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku i odluku o kazni, u skladu s primijenjenim blažim propisom Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 155/23), pa okrivljenici izrekao novčanu kaznu u minimumu propisanom navedenim izmjenama Zakona, te ovaj sud nije našao naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenice koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne za navedeni prekršaj.
11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
12. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.