REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6444/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PERKI UGOSTITELJSTVO j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe CZ, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Karlovcu, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-9181/2024 od 22. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Karlovcu, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se na temelju istog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi PERKI UGOSTITELJSTVO j.d.o.o. za djelo opisano u izreci pobijane presude, izriče novčana kazna u iznosu od 330,00 (tristotrideset) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi CZ se, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, za djelo opisano u izreci pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 70,00 (sedamdeset) eura.

II. Izrečene kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba PERKI UGOSTITELJSTVO j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba CZ proglašeni su krivima i oslobođeni su od kazne, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, uz primjenu članka 38. Prekršajnog zakona, s obrazloženjem da su nakon počinjenja prekršaja otklonili propuste, odnosno ispunili obveze zbog čijeg je neispunjenja i pokrenut prekršajni postupak, a navedenim propustima nisu prouzročene nikakve štetne posljedice.

2. Istom presudom, okrivljenici su oslobođeni od plaćanja naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu navodeći da je podnosi iz svih žalbenih osnova, no iz sadržaja iste proizlazi da se žali oslobađanja okrivljenika od kazni navodeći da je okrivljenicima za počinjeni prekršaj trebalo izreći zakonom propisane kazne.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazni, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj.

6. Iz stanja spisa proizlazi da okolnosti, kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku nisu, u konkretnom predmetu, opravdani i dostatni razlozi zbog kojih okrivljenike treba osloboditi od kazne. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo na strani okrivljenika, nisu okolnosti koje bi za posljedicu mogle imati primjenu članka 38. Prekršajnog zakona i oslobađanje okrivljenika od kazni te time nije ostvarena svrha kažnjavanja, već okolnosti zbog kojih se okrivljenicima mogu izreći ublažene novčane kazne, s obzirom na to da poslodavac nije neznatno zakasnio s prijavom radnica nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja, već je za obje radnice prijava na obvezno mirovinsko osiguranje izvršena sa znatnim zakašnjenjem, od 7, odnosno od 8 dana. Stoga, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne pa je prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja te je okrivljenicima za djelo opisano u izreci izrekao kazne kao u izreci ove presude, znatno ispod najnižih iznosa zakonom propisanih novčanih kazni za tu vrstu prekršaja te unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčanih kazni. Naime, za navedeni prekršaj zakonom je propisana kazna u rasponu od 660,00 eura do 6.630,00 eura za poslodavaca i u rasponu od 130,00 eura do 1.320,00 eura za odgovornu osobu.

7. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici u roku koji je određen za plaćanje kazni plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

U Zagrebu 9. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.