Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-413/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog EU, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: K-31/2023-44 od 6. lipnja 2024. podnio optuženi EU, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog EU kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Čakovcu proglasio je krivim optuženog EU zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 i kaznenog djela protiv imovine – krađa – iz članka 228. stavka 1. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženom EU utvrđena je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i primjenom članka 51. KZ/11 optuženi EU osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi EU dužan je naknaditi štetu oštećenom NU isplatom iznosa 3.500,00 kuna / 464,53 eura[1] u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP optuženi EU oslobođen je naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP te troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, koji padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi EU po branitelju Goranu Ružiću, odvjetniku iz Čakovca, a žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalba optuženog EU nije osnovana.
4. Iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik polemizira s utvrđenjima prvostupanjskog suda na način da na drugačiji način analizira i ocjenjuje provedene dokaze, međutim, time nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. Naime, u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz iskaza oštećenice proizlazi da ju je optuženik, koji joj je bivši izvanbračni suprug, inkriminirane večeri s nepoznatog broja telefona više puta nazvao, da ju je tražio da mu se vrati i da joj je uputio inkriminirane prijetnje. Iz podataka o ostvarenim telefonskim kontaktima za broj telefona kojim se u to vrijeme koristila oštećenica proizlazi da je inkriminirane večeri zaprimila više telefonskih poziva s broja telefona kojim se koristio GU i to sa lokacije koja se nalazi blizu mjesta prebivališta optuženika. Optuženik poriče da je oštećenici prijetio i tvrdi da je još tijekom 2014. ili 2015. rekao oštećenoj da s njom ne želi živjeti, dok iz iskaza svjedoka ĐU proizlazi da je jedan od upućenih poziva čuo jer ga je oštećenica stavila na razglas i da je oštećenicu nazvao optuženik koji je u tom pozivu tražio da mu se oštećenica vrati. Kada se sve navedeno u svom zbiru ima na umu onda je prvostupanjski sud pravilno analizirao i ocijenio provedene dokaze jer je utvrđeno da je oštećenicu inkriminirane večeri nazvao upravo optuženik, oštećenica s njime nije htjela razgovarati jer ju je, kako je navela, vrijeđao govoreći da je kurva i zato je prekinula poziv, međutim, optuženik ju je ponovno zvao i uputio joj je inkriminirane prijetnje. Kada se ima na umu da je optuženik tražio da mu se „oštećenica vrati“, dakle da ponovno zajedno žive, što je oštećenica odbijala, a što je očito kod optuženika izazvalo ljutnju koju je manifestirao na način da je oštećenici uputio inkriminiranu prijetnju. Uz navedeno treba imati na umu da oštećenica nije imala nikakvog objektivnog razloga optuženika neosnovano teretiti. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 za koje ga je i proglasio krivim.
4.1. U odnosu na kazneno djelo krađe, optuženik ne osporava da je od JU, a što ovaj i potvrđuje, zatražio da inkriminirani automobil odveze kamionom, jer nije bio u voznom stanju, na otpad, međutim, tvrdi da je taj automobil kupio od LU na način da mu je dao svoj mobitel, a što FU u svom iskazu osporava. Treba imati na umu da je optuženik, da je doista na način kako tvrdi, kupio automobil od LU i bez obzira u kakvom je stanju bio automobil, morao biti svjestan da za inkriminirani automobil nije sklopio nikakav kupoprodajni ugovor, a kako proizlazi iz njegovog iskaza, bio je svjestan da je automobil registriran pa se posljedično ne radi o napuštenoj stvari. Slijedom navedenog očito je da je na inkriminirani način optuženik automobil otuđio kako bi prodajom istog na otpadu stekao korist, a time je i počinio inkriminirano mu kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 za koje ga je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim.
4.2. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, međutim, navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže, odnosno ne navodi razloge zašto smatra da kazna na koju je osuđen po prvostupanjskom sudu, po svojoj vrsti i mjeri, nije primjerena njegovoj kaznenoj odgovornosti za inkriminirano mu kazneno djelo. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovise kako pojedinačno utvrđene, tako i jedinstvena kazna zatvora te je optuženika pravilno osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne ) godine i 6 (šest) mjeseci. Naime, treba imati na umu da je prema izvatku iz kaznene evidencije optuženik do sada u osam navrat osuđivan zbog različitih kaznenih djela, od toga u šest navrata zbog istih ili istovrsnih, imovinskih, kaznenih djela i da je osuđivan i na bezuvjetne kazne zatvora koje očito nisu polučile svrhu kažnjavanja, odnosno nisu utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim društvenim normama ponašanja. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na koju je optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu, primjerena svim navedenim okolnostima i da će se kaznom zatvora u tom trajanju ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno da će ta kazna u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 8. srpnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
