Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-367/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene RU, zbog kaznenog djela protiv krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave – iz članka 279. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11 i 144/12, - u daljnjem tekstu: KZ/11) u svezi članka 52. KZ/11, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj:
K-161/2021-106 od 3. travnja 2024. podnijela optužena RU, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optužene RU kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Čakovcu proglasio je krivom optuženu RU zbog počinjenja kaznenog djela protiv krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave – iz članka 279. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude, te ju je, na temelju članka 279. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11 optuženoj RU izrečena je uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđena neće biti izvršena ako optuženica u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP), optužena RU u cijelosti je oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP i ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena RU osobno, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi je od optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalba optužene RU nije osnovana.
4. Optuženica se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali tu žalbenu osnovu u žalbi ne obrazlaže već iz sadržaja žalbe proizlazi da analizira i ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to čini prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke iz čega proizlazi da se u stvari žali samo iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Takvom svojom analizom i ocjenom provedenih dokaza optuženica nije s uspjehom osporila pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.
4.1. Naime, u odnosu na izdavanje inkriminirane joj Potvrde o radnom iskustvu od 11. prosinca 2012., za koju nije sporno da ju je optuženica u dva navrata uporabila na način da ju je priložila uz prijave za posao, iz iskaza svjedoka FU, načelnika [adresa], proizlazi da on tu potvrdu optuženici nije izdao te također ističe da mu je optuženica u par navrata pokušala podmetnuti da joj potpiše rješenje kojim se imenuje na radno mjesto pročelnice, što u svom iskazu potvrđuje i svjedokinja GU koja je navela da je navedenu potvrdu našla na fotokopirnom aparatu i pitala je načelnika je li optuženica imenovana na radno mjesto pročelnice što je on negirao. Oboje ističu da su pečati općine bili dostupni uz njih dvoje i optuženici. Optuženica ističe da je početkom 2012. godine počela upozoravati načelnika na nepravilnosti u radu u općini te da je od tada s načelnikom R i računovođom GU u lošim odnosima, da ju se počinje uznemiravati i maltretirati, zbog čega vodi sudski spor, što nakon imenovanja načelnicom 2013. godine nastavlja i OU. Nadalje ističe da je krajem 2012. godine, zbog neutemeljenih prijava koje su protiv nje podnijeli FU i potom OU, odlučila tražiti novi posao te je zatražila od načelnika FU da joj izda potvrdu o radnom iskustvu. Vidjela je da u potvrdi, koja ju je dočekala na stolu, piše da joj je izdana za radno mjesto Pročelnik jedinstvenog upravnog odjela, Vršitelja dužnosti, međutim smatra da u tome nema ništa sporno jer ju je načelnik kao takvu predstavljao i radila je dio poslova pročelnika. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da načelnik FU optuženici nije izdao inkriminiranu potvrdu, barem ne svjesno je potpisujući, što proizlazi iz njegovog iskaza i iskaza svjedokinje GU. Optuženica je svjesna da joj nije izdano rješenje o rasporedu na radno mjesto v.d. pročelnice već za radno mjesto višeg referenta, bez obzira koje poslove je obavljala i kako ju je načelnik predstavljao. Nelogično i neživotno je da je načelnik FU optuženici izdao potvrdu za radno mjesto na koje optuženica nije bila formalno raspoređena, to tim više ako se ima na umu, kako tvrdi sama optuženica, da su bili u narušenim međuljudskim odnosima i da ga optuženica nije pitala kako to da joj je izdao potvrdu za radno mjesto na koje nije imenovana, bez obzira koje je poslove obavljala. Iz svega navedenog proizlazi da je optuženica, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, uporabila neistinitu službenu ispravu za koju je u trenutku uporabe, iz naprijed navedenih razloga, bila svjesna da je neistinita i time je počinila inkriminirano joj kazneno djelo iz članka 279. stavak 1. i 2. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka te optuženice detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženice u tom dijelu nije osnovana.
4.2. Treba istaknuti da optuženica u žalbi, sadržajno ne obrazlažući, ističe odredbe članka 30. KZ/11 i članka 33. KZ/11. Sud je već prethodno obrazložio iz čega proizlazi da je optuženica bila svjesna da uporabljuje neistinitu službenu ispravu i da iz naprijed navedenih okolnosti proizlazi da nije bila u zabludi o biću djela. U konkretnom slučaju ne radi se niti o beznačajnom djelu jer je optuženica kazneno djelo počinila s izravnom namjerom te s obzirom na činjenicu da je inkriminiranu ispravu uporabila u dva navrata.
5. S obzirom na činjenicu da se optuženica nije žalila zbog odluke o kazni, međutim, žalila se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je imajući na umu odredbu članka 478. ZKP razmotrio i odluku o kazni. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te je optuženici izrekao uvjetnu osudu na način da je osuđena na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci uz vrijeme provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženicu tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
6. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
7. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 8. srpnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidjia Vidjak
