Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4055/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri iz Slavonski Broda, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-72/2023-27 od 13. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-72/2023-27 od 13. lipnja 2024. u t. I izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-72/2023-27 od 13. lipnja 2024. u t. II i III izreke i sudi:

1.Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

„II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju CM iz [adresa], na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF i po osnovi promjena kamatnih stopa iznos od 18.327,15 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od: -121,50 eur od 01.05.2009. do isplate, -163,45 eur od 01.06.2009. do isplate, -161,15 eur od 01.07.2009. do isplate, -161,71 eur od 01.08.2009. do isplate, -162,85 eur od 01.09.2009. do isplate, 2 Poslovni broj: P-72/2023-27 -162,70 eur od 01.10.2009. do isplate, -161,45 eur od 01.11.2009. do isplate, -163,19 eur od 01.12.2009. do isplate, -165,41 eur od 01.01.2010. do isplate, -167,93 eur od 01.02.2010. do isplate, -205,98 eur od 01.03.2010. do isplate, -210,22 eur od 01.04.2010. do isplate, -209,35 eur od 01.05.2010. do isplate, -210,88 eur od 01.06.2010. do isplate, -235,28 eur od 01.07.2010. do isplate, -227,44 eur od 01.08.2010. do isplate, -251,37 eur od 01.09.2010. do isplate, -243,10 eur od 01.10.2010. do isplate, -229,81 eur od 01.11.2010. do isplate, -257,87 eur od 01.12.2010. do isplate, -277,80 eur od 01.01.2011. do isplate, -253,10 eur od 01.02.2011. do isplate, -262,60 eur od 01.03.2011. do isplate, -251,58 eur od 01.04.2011. do isplate, -253,58 eur od 01.05.2011. do isplate, -300,25 eur od 01.06.2011. do isplate, -304,81 eur od 01.07.2011. do isplate, -343,79 eur od 01.08.2011. do isplate, -323,76 eur od 01.09.2011. do isplate, -301,83 eur od 01.10.2011. do isplate, -286,86 eur od 01.11.2011. do isplate, -285,21 eur od 01.12.2011. do isplate, -295,47 eur od 01.01.2012. do isplate, -304,41 eur od 01.02.2012. do isplate, -305,62 eur od 01.03.2012. do isplate, -299,42 eur od 01.04.2012. do isplate, -303,61 eur od 01.05.2012. do isplate, -306,46 eur od 01.06.2012. do isplate, -301,66 eur od 01.07.2012. do isplate, -302,92 eur od 01.08.2012. do isplate, -299,31 eur od 01.09.2012. do isplate, -291,62 eur od 01.10.2012. do isplate, -299,94 eur od 01.11.2012. do isplate, -303,92 eur od 01.12.2012. do isplate, -301,01 eur od 01.01.2013. do isplate, -285,34 eur od 01.02.2013. do isplate, -298,65 eur od 01.03.2013. do isplate, -299,82 eur od 01.04.2013. do isplate, -294,60 eur od 01.05.2013. do isplate, -278,37 eur od 01.06.2013. do isplate, -277,96 eur od 01.07.2013. do isplate, -281,94 eur od 01.08.2013. do isplate, -288,34 eur od 01.09.2013. do isplate, -297,19 eur od 01.10.2013. do isplate, -292,62 eur od 01.11.2013. do isplate, 3 Poslovni broj: P-72/2023-27 -295,86 eur od 01.12.2013. do isplate, -299,52 eur od 01.01.2014. do isplate, -169,88 eur od 01.02.2014. do isplate,

-173,73 eur od 01.03.2014. do isplate, -172,43 eur od 01.04.2014. do isplate, -168,07 eur od 01.05.2014. do isplate, -166,65 eur od 01.06.2014. do isplate, -167,24 eur od 01.07.2014. do isplate, -172,08 eur od 01.08.2014. do isplate, -176,17 eur od 01.09.2014. do isplate, -175,27 eur od 01.10.2014. do isplate, -178,78 eur od 01.11.2014. do isplate, -181,17 eur od 01.12.2014. do isplate, -179,69 eur od 01.01.2015. do isplate, -180,04 eur od 01.02.2015. do isplate, -180,00 eur od 01.03.2015. do isplate, -179,95 eur od 01.04.2015. do isplate, -179,90 eur od 01.05.2015. do isplate, -179,86 eur od 01.06.2015. do isplate, -179,81 eur od 01.07.2015. do isplate, -179,76 eur od 01.08.2015. do isplate, -179,71 eur od 01.09.2015. do isplate, -83,57 eur od 01.10.2015. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29.prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, naknaditi tužitelju CM iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 6.357,51 sa zateznom kamatom koja teče od 13.lipnja 2024. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje 4 Poslovni broj: P-72/2023-27 banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

I.Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita]. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od **.**.2006. sklopljenog između Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb, pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, kao kreditora i tužitelja CM iz [adresa], kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 134.600,00 po srednjem tečaju prednika tuženika na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju prednika tuženika na dan plaćanja (u dijelu članka 2. i članka 4. ugovora o kreditu), te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama prednika tuženika kao kreditora (u dijelu članka 6. ugovora o kreditu).

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju CM iz [adresa], na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF i po osnovi promjena kamatnih stopa iznos od 18.327,15 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od: -121,50 eur od 01.05.2009. do isplate, -163,45 eur od 01.06.2009. do isplate, -161,15 eur od 01.07.2009. do isplate, -161,71 eur od 01.08.2009. do isplate, -162,85 eur od 01.09.2009. do isplate, 2 Poslovni broj: P-72/2023-27 -162,70 eur od 01.10.2009. do isplate, -161,45 eur od 01.11.2009. do isplate, -163,19 eur od 01.12.2009. do isplate,

-165,41 eur od 01.01.2010. do isplate, -167,93 eur od 01.02.2010. do isplate, -205,98 eur od 01.03.2010. do isplate, -210,22 eur od 01.04.2010. do isplate, -209,35 eur od 01.05.2010. do isplate, -210,88 eur od 01.06.2010. do isplate, -235,28 eur od 01.07.2010. do isplate, -227,44 eur od 01.08.2010. do isplate, -251,37 eur od 01.09.2010. do isplate, -243,10 eur od 01.10.2010. do isplate, -229,81 eur od 01.11.2010. do isplate, -257,87 eur od 01.12.2010. do isplate, -277,80 eur od 01.01.2011. do isplate, -253,10 eur od 01.02.2011. do isplate, -262,60 eur od 01.03.2011. do isplate, -251,58 eur od 01.04.2011. do isplate, -253,58 eur od 01.05.2011. do isplate, -300,25 eur od 01.06.2011. do isplate, -304,81 eur od 01.07.2011. do isplate, -343,79 eur od 01.08.2011. do isplate, -323,76 eur od 01.09.2011. do isplate, -301,83 eur od 01.10.2011. do isplate, -286,86 eur od 01.11.2011. do isplate, -285,21 eur od 01.12.2011. do isplate, -295,47 eur od 01.01.2012. do isplate, -304,41 eur od 01.02.2012. do isplate, -305,62 eur od 01.03.2012. do isplate, -299,42 eur od 01.04.2012. do isplate, -303,61 eur od 01.05.2012. do isplate, -306,46 eur od 01.06.2012. do isplate, -301,66 eur od 01.07.2012. do isplate, -302,92 eur od 01.08.2012. do isplate, -299,31 eur od 01.09.2012. do isplate, -291,62 eur od 01.10.2012. do isplate, -299,94 eur od 01.11.2012. do isplate, -303,92 eur od 01.12.2012. do isplate, -301,01 eur od 01.01.2013. do isplate, -285,34 eur od 01.02.2013. do isplate, -298,65 eur od 01.03.2013. do isplate, -299,82 eur od 01.04.2013. do isplate, -294,60 eur od 01.05.2013. do isplate, -278,37 eur od 01.06.2013. do isplate, -277,96 eur od 01.07.2013. do isplate, -281,94 eur od 01.08.2013. do isplate, -288,34 eur od 01.09.2013. do isplate, -297,19 eur od 01.10.2013. do isplate, -292,62 eur od 01.11.2013. do isplate, 3 Poslovni broj: P-72/2023-27 -295,86 eur od 01.12.2013. do isplate, -299,52 eur od 01.01.2014. do isplate, -169,88 eur od 01.02.2014. do isplate,

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje upire tuženik te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnima pojedinih odredaba Ugovora o kreditu broj [broj kredita]. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 1. kolovoza 2006. sklopljenog između Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb, pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, kao kreditora i tužitelja CM iz [adresa], kao korisnika kredita, koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, zahtjev za isplatu iznosa od 18.327,15 eura s pripadajućom zateznom kamatom koji se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da je 1. kolovoza 2006. tužitelj kao korisnik kredita sklopio Ugovor o kreditu sa prednikom tuženika kao kreditorom na iznos od 134.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje stana, na rok otplate kredita od 30 godina,

- da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa,

- da je 10. veljače 2016. sklopljen Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija sa danom 30. rujna 2015.,

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno kako je tužitelj više platio zbog promjene kamatne stope iznos od 14.558,33 eura,

- da je tužitelj manje je platio zbog promjene kamatne stope iznos od 838,14 eura,

- da je tužitelj više platio zbog promjene tečaja iznos od 6.473,05 eura,

-da je tužitelj manje platio zbog promjene tečaja iznos od 1.119,86 eura,

- da je prema Aneksu uz ugovoru o kreditu (konverzija) utvrđen iznos pretplate u iznosu od 2.704,22 eura,

- da je tužitelj, kada je postavio konačni tužbeni zahtjev uračunao je pretplatu priznatu konverzijom,

- da je utvrđena pasivna legitimacija tuženika prema odlukama Ustavnog suda u broj U-III-7002/2021, U-III-2558/2022,U-III-1359/2022 i dr.

Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003, dalje ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) kada je utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj [broj kredita]. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 1. kolovoza 2006. sklopljenog između Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb, pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, kao kreditora i tužitelja CM iz [adresa], kao korisnika kredita, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

10. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio kondemnatorne odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u dosuđujućoj odluci iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja.

11. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi prethodno citiranog Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu Chf kao u stavku I izreke osporene presude, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

12. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 10. veljače 2016. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

13. Kao što je navedeno, u predmetnom Ugovoru o kreditu ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti Chf, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, prednik tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik kao slijednik Slavonske banke d.d. i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

14. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03 odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

15. U odnosu na osporene dosuđujuće odluke iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja u kojima je naložena isplata preplaćenog iznosa od 18.327,15 eura, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF, valja reći kako zbog, između stranaka sklopljenog Aneksa od 10. veljače 2016., obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i navedenih zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

16. Naime, iako su stranke suglasnošću volja zaključile Aneks uz ugovor o kreditu u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

17. Kada je naložio isplatu iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Aneksom uz ugovor o kreditu koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

18. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

19. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Aneksa uz ugovor od 8. prosinca 2015. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

20. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

21. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa uz ugovor određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa uz ugovor o kreditu za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

22. Slijedom navedenog Aneksa uz ugovor zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa uz govor. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

23. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa uz ugovor, čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

24. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks uz ugovor o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

25. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks uz ugovor o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

26. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu SM protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

27. U odnosu na zaključenje Aneksa uz ugovor o kreditu s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa uz ugovor o kreditu koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22.).

28. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Aneksu uz ugovor o kreditu takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

29. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa uz ugovor od 10. veljače 2016. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužitelj ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks.

30. Stoga je povodom žalbe tuženika u odnosu na odluke u dosuđujućem dijelu iz stavka II izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II izreke ove presude, primjenom čl. 373. t. 2. i 3 ZPP.

30.1. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u stavku III izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.357,51 euro sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate je s obzirom na polovični uspjeh tužitelja valjalo preinačiti primjenom čl. 154. st. 4. ZPP i odlučiti kao u stavku II izreke.

30.2. Slijedom odluke po kojoj zbog polovičnog uspjeha svaka stranka snosi svoj trošak, valjalo je primjenom čl. 154. st. 4. ZPP odlučiti kao u stavku III izreke.

31. Djelomično je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. Temeljem Tbr. 10. t. 1 i vezi Tbr. 7. t. 1. te Tbr. 48. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23), a obzirom na razmjer uspjeha sa žalbom od oko 50% je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP odmjerena naknada troška sastava žalbe od 312,50 eura, kao u stavku IV izreke.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte