Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-20/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom ERL zbog kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom u pokušaju – iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-39/2025-8 od 10. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 08. srpnja. 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnog ERL kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 7. u vezi s člankom 16. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu: ZSM/11) maloljetnom ERL je zbog kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom u pokušaju – iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod.
2. Odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod može trajati 6 (šest) mjeseci, a najdulje 3 (tri) godine.
3. Na temelju članka 66. stavak 4. ZSM/11 vrijeme uhićenja od 05. svibnja 2025. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 06. svibnja 2025. pa nadalje do početka izvršenje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod uzeto je kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere.
4. Na temelju članka 90. stavak 4. ZSM/11 maloljetnik je upućen u odgojni zavod prije pravomoćnosti rješenja kojim mu je izrečena ova odgojna mjera, a žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.
5. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
6. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik putem branitelja Zlatka Sambolića, odvjetnika u Zagrebu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o maloljetničkoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da izrekne blažu odgojnu mjeru.
7. Žalba nije osnovana.
8. Žalitelj u žalbi navodi da uzimajući u obzir iskaz maloljetnika, kao i njegovo cjelokupno držanje tijekom ovog postupka, priznanje djela, izraženo kajanje i obećanje da isto više neće činiti, smatra da sud sve navedene okolnosti iz iskaza maloljetnika nije cijenio adekvatno njihovom stvarnom značenju, te da je u konkretnom slučaju maloljetniku trebao izreći blažu odgojnu mjeru. Posebice, što iz iskaza majke maloljetnika ER proizlazi da prije rujna 2024.g. nije bilo većih problema u ponašanju sina, da su pravodobno zatražili intervenciju Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje u tekstu HZSR) koja nažalost nije dovela do odgovarajućih rezultata jer su ga puštali bez daljnjeg nadzora, da su ona i suprug razgovarali s maloljetnikom pri čemu bi je isti znao poslušati, a koji je i više slušao oca. Pored navedenog maloljetni žalitelj ističe da rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež u predmetu Km-13/2025 od 26. ožujka 2025.g., u kojem mu je izrečena mjera upućivanja u odgojnu ustanovu nije postalo pravomoćno te da se i u tom postupku iščekuje odluka drugostupanjskog suda. Zbog svega navedenog žalitelj smatra da je prvostupanjski sud s jedne strane precijenio značaj izvješća HZSR te iskaz više stručne suradnice suda, dok s druge strane nije adekvatno cijenio sve okolnosti koje proizlaze iz ískaza maloljetnika, te njegovog príznanja djela, kajanja i obećanja da više takvo što neće činiti, zbog čega je izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod prestroga, pa je sud obzirom na težinu počinjenog djela, činjenicu da ništa nije otuđeno, njegovu dob, njegove osobne i obiteljske prilike, te iskaz majke, trebao izreći blažu odgojnu mjeru.
9. Suprotno žalbenim navodima maloljetnog ERL, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice i ispravno zaključio da prema maloljetniku zbog počinjenog kaznenog djela treba izreći odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod, a razlozi za takvu odluku su iscrpno, detaljno i sveobuhvatno izneseni u pobijanom rješenju i nisu dovedeni u sumnju žalbom maloljetnika.
10. Naime, odluka prvostupanjskog suda utemeljena je na podacima prikupljenim od stručnih službi, a posebno izvješća HZSR, Područni ured Sveti Ivan Zelina od 04. prosinca 2024. te izvješća više stručne savjetnice specijalistice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 03. lipnja 2025. iz kojih proizlazi da se radi o maloljetniku starom 17 godina koji živi uz oba roditelja koji mu nisu autoritet i ne znaju se nositi s njegovim teškoćama koje se povećavaju, te da maloljetnik ima teškoće u obitelji i teškoće u školovanju, druži se s upadljivim osobama, učestalo konzumira marihuanu, u dva navrata je prekršajno kažnjavan, poduzimane mjere ne utječu pozitivno na njega i promjene u njegovom ponašanju, a imajući u vidu ponašanje maloljetnika i činjenje kaznenih djela, posebno njegovo agresivno ponašanje u obitelji prvenstveno prema majci, kao i druga rizična ponašanja te osobito uzimajući u obzir činjenicu kako je maloljetniku rješenjem suda broj Km- 13/2025 od 26. ožujka 2025. izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu uz posebnu obvezu podvrgavanja stručnom medicinskom postupku, nakon čega je maloljetnik počinio kazneno djelo za koje se tereti prijedlogom u ovom postupku, da je nadležno državno odvjetništvo predložilo maloljetniku izreći najstrožu odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod jer bi maloljetnik u ustanovi otvorenog tipa, s obzirom na dosadašnja iskustva s njim, mogao kršiti pravila i bježati iz ustanove čime bi bio onemogućen bilo kakav utjecaj na njega, a u odnosu na kojega dosadašnje mjere nisu imale nikakav utjecaj.
11. Pobijana odluka temelji se i na iskazu više stručne suradnice suda RR o osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika i mišljenju o odgojnoj mjeri koja bi najbolje ostvarila svrhu odgojnih mjera iz kojeg u bitnom proizlazi da i dalje postoji nemogućnost oba roditelja u odgoju maloljetnika, da je maloljetnik ranije bio nasilan prema majci, da ranije institucionalne i sudske mjere nisu utjecale na njegovo buduće ponašanje, da isti konzumira opojna sredstva, da su kod istog utvrđeni poremećaji u ponašanju radi čega je u najboljem interesu maloljetnika da mu se barem na jedno vrijeme odredi odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod kako bi se prije svega maloljetnika zaštitilo od samog sebe te kako bi se isti nastavio obrazovati i uključiti u odgovarajuće tretmane i radionice za prevenciju ovisnosti, te na iskazu majke maloljetnika ER o učestalim bjegovima maloljetnika od kuće i iz privremenog smještaja u Dugavama, učestalom konzumiranju droge marihuana zbog čega su ona i suprug tražili intervenciju HZSR, Područni ured Sveti Ivan Zelina.
12. Zbog istaknutih okolnosti, suprotno tvrdnjama žalbe, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je prema maloljetniku ERL potrebno izreći zavodsku odgojnu mjeru kao primjerenu i svrsishodnu, te u njegovom najboljem interesu jer se radi o maloljetniku koji je već ranije činio prekršaje i kaznena djela te postoji visoki rizik za činjenje novih kaznenih djela, pa je izdvajanje iz njegove životne sredine nužno radi primijene pojačanih mjera odgoja, a neuspješnost dosadašnjih mjera i ponavljanje kaznenih djela maloljetnika ukazuje na izražene poremećaje u ponašanju i nedovoljnu spremnost maloljetnika da prihvati ranije odgojne utjecaje kroz blaže odgojne mjere kao i druge mjere koje su određene od nadležnog HZSR u odnosu na prevenciju od ovisnosti, pri čemu je maloljetnik odgojno i obrazovno dostupan, ali se nalazi izvan sustava redovnog školovanja, pa je ispravno prvostupanjski sud zaključio da će se kroz izvršavanje zavodske odgojne mjere unutar čvršće strukturiranih uvjeta odgojnog zavoda multidisciplinarnim pristupom stručnjaka pomoći maloljetniku u njegovom daljnjem odgoju i školovanju.
13. U odgojnom zavodu maloljetnik će ostati najmanje 6 (šest) mjeseci, a najdulje 3 (tri) godine, time da će sud sukladno odredbi članka 16. stavak 2. ZSM/11 svakih šest mjeseci u sjednici vijeća ispitati ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom. (članak 18. stavak 2. ZSM/11.).
14. Slijedom navedenog, kako žalbom maloljetnika nisu osporena utvrđenja prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud našao povred na koje, u smislu odredbe članka 494. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP ZKP) pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 08. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jasna Smiljanić
