Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-257/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljene MRV, zbog kaznenog djela iz članka 305. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljene MRV, izjavljene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1946/2020-36 od 2. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljene MRV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1946/2020-36 od 2. travnja 2025., odbijen je prijedlog okrivljene MRV za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitog dokaza zapisnika o ispitivanju svjedoka (žrtve) MR od 17. rujna 2020. ispitane u prostorijama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (listovi 122-124 spisa) kao neosnovan.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja podnijela je žalbu okrivljena MRV po braniteljici Željki Rajković, odvjetnici iz Zagreba, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i donese rješenje kojim se zapisnik o ispitivanju svjedokinje MR od 17. rujna 2020. ispitane u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu (listovi 122 – 124 spisa) izdvoji iz spisa kao nezakoniti dokaz.
3. Spis je u smislu članka 474. stavka 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
4. Žalba okrivljene MRV nije osnovana.
5. Okrivljenica se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je zapisnik o ispitivanju svjedokinje (žrtve) MR od 17. rujna 2020. nezakoniti dokaz jer se radi o nekonfrontiranom iskazu svjedokinje koja je u međuvremenu preminula.
6. Žaliteljica problematizira i održavanje dokazne radnje ispitivanja svjedokinje MR od 17. rujna 2020., kao i dostavu obavijesti po članku 213. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) zato jer iz obavijesti optužbe po članku 213. stavku 2. ZKP od 31. kolovoza 2020. jasno proizlazi da državni odvjetnik nije postupio sukladno citiranom članku ZKP jer da je obavijest sačinjena 31. kolovoza 2020., znači 44 dana nakon izvršenja prve dokazne radnje saslušanja okrivljenice 17. srpnja 2020., a da je istu obavijest obrana primila 3. rujna 2020. Nadalje, navodi da se u navedenoj obavijesti ne navodi koje dokazne radnje državni odvjetnik ima namjeru provoditi, a da je intencija zakonodavca upravo obavijest o točno određenim dokaznim radnjama i da u suprotnom ova odredba zakona ne bi egzistirala. Stoga drži da je državni odvjetnik svojim nezakonitim postupanjem prekoračio prekluzivni rok iz članka 213. stavka 2. ZKP jer nije odredio koje dokazne radnje ima namjeru provesti jer da je 17. rujna 2020. proveo saslušanje svjedokinje bez da je o istom izvijestio obranu te nakon toga 15. listopada 2020. državni odvjetnik podiže optužnicu koja sadrži kazneni nalog kako bi se anulirala mogućnost da bude prisutna dokaznoj radnji ispitivanja svjedokinje MR koja ima status žrtve u ovom postupku.
7. Suprotno stavu žaliteljice, prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog okrivljene MRV za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitog dokaza zapisnika o ispitivanju MR **.**.2020. u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu kao neosnovan.
8. U konkretnom slučaju, uvidom u zapisnik o ispitivanju svjedokinje MR od 17. rujna 2020. proizlazi da je svjedokinja propisno upozorena i da navedenom ispitivanju, što je nesporno, nije bila prisutna obrana te da je nakon podizanja optužnice svjedokinja preminula.
9. Međutim, sukladno članku 431. stavku 1. točci 2. ZKP, zapisnik od 17. rujna 2020. kada je navedena svjedokinja ispitana pred zamjenicom općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu, može se pročitati iako se radi o nekonfrontiranom dokazu, ali samo na tim zapisnicima se ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.
10. Okrivljenica ističe da je postupano i suprotno odredbi članka 213. stavka 2. ZKP jer da ona nije obaviještena u roku od 3 dana o provođenju dokaznih radnji državnog odvjetnika od kada je proveo prvu dokaznu radnju.
11. Međutim, žaliteljica gubi iz vida odredbu članka 213. stavka 3. ZKP koja određuje da postupanje nakon dostave obavijesti stavka 2. ovog članka je nejavno, a tijelo koje provodi istraživanje može odrediti tajnost istraživanja ili nekog njegovog dijela iz razloga navedenih u članku 388. ZKP, ako bi javno objavljivanje podataka štetilo probicima istraživanja.
12. Slijedom iznijetog, valja istaknuti da prekoračenje roka iz članka 213. stavka 2. ZKP, odnosno rok u kojem državni odvjetnik dostavlja okrivljeniku obavijest u roku od 3 dana od kada je proveo prvu dokaznu radnju iz stavka ovog članka nema za posljedicu nezakonitost tog dokaza, suprotno stavu žaliteljice ne radi se o prekluzivnom roku, a sam zapisnik o ispitivanju svjedokinje pred Općinskim kaznenim državnim odvjetništvom u Zagrebu je doista nekonfrontirani iskaz koji se sukladno članku 431. stavku 2. ZKP može pročitati, ali kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud samo na tom dokazu ne može se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.
13. Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP valjalo odbiti žalbu okrivljenice, a na temelju članka 494. stavka 4. ZKP ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP te da nije povrijeđen Kazneni zakon na štetu okrivljenice.
14. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 8. srpnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
