Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-249/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice DŽMA iz [adresa], zastupane po punomoćnici Andreji Škavić, odvjetnici u Zagrebu, i protustranke DŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. DŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. OŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje mlt. djece zastupani po posebnoj skrbnici VŽM iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Karlovac, radi odluke o zahtjevu predlagateljice za povratak nezakonito zadržane djece, odlučujući o žalbama protustranke i posebne skrbnice mlt. djece stranaka protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-24/2025-83 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-24/2025-83 od 30. travnja 2025.

II Odbija se žalba posebne skrbnice mlt. djece stranaka kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob- 24/2025-83 od 30. travnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke.

III Odbija se zahtjev protustranke za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. R1 Ob-24/2025-83 od 30. travnja 2025. naložen je povratak mlt. djece stranaka DŽM i mlt. OŽM u [adresa], kao u stavku I izreke prvostupanjskog rješenja.

1.2. U stavku II izreke rješenja suda prvog stupnja naloženo je protustranci da predlagateljici naknadi troškove postupka u iznosu od 5.144,55 eura.

2.1. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je protustranka, pozivom na žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže povodom žalbe preinačiti osporeno rješenje i odbiti zahtjev za povratak djece te mu dosuditi naknadu troškova postupka po troškovniku te troška sastava žalbe ili osporeno rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Protiv navedenog rješenja u dijelu iz stavka I izreke žalbu je podnijela i posebna skrbnica mlt. djece stranaka iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje u osporenom dijelu preinači i donese odluka u najboljem interesu djece te odbije prijedlog za povratak mlt. djece u Francusku.

2.3. Protustranka se podupiruće očitovao na žalbu posebne skrbnice, navodeći da to očitovanje predstavlja odgovor na njenu žalbu.

3. Žalbe su neosnovane.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, koji zakon se primjenjuje temeljem čl. 15. st. 3. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece ("Narodne novine" br. 99/18, dalje: Zakon o provedbi Konvencije/80).

4.2. Kada je prihvatio zahtjev i naložio povratak mlt. djece stranaka u Republiku Francusku, prvostupanjski je sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl. 1.a i čl. 12. Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece potpisane 25. listopada 1980. u Hagu ("Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori 7-23/91 i "Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 8/18, dalje: Konvencija/80), utemeljeno zaključujući kako su ostvarene pretpostavke nezakonitog odvođenja i zadržavanja iz čl. 3. st. 1. dok pretpostavke za iznimku iz čl. 13. st. 1.b. i st. 2. Konvencije/80 nisu ostvarene.

5. Dana 5. travnja 2024. predlagateljica je nadležnom središnjem tijelu Republike Francuske podnijela zahtjev za povratak u Republiku Francusku mlt. djece stranaka koju je protustranka - otac nezakonito odveo u Republiku Hrvatsku 26. veljače 2024., koji zahtjev je 27. kolovoza 2024. proslijeđen prvostupanjskom sudu putem središnjeg tijela Republike Hrvatske nadležnog za postupanje po Konvenciji/80 i po Uredbi Vijeća (EU) br. 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (preinaka) (Službeni list EU br. 178; str. 1-115, dalje: Uredba 2019/1111).

6.1. Nije sporno da su mlt. djeca stranaka rođeni **.**.2014. i 24. rujna 2019. u Republici Francuskoj gdje su s oba roditelja – strankama stanovali do rujna 2021. Djeca su s oba roditelja u rujnu 2021. preselili u Republiku Hrvatsku. Nakon dvije godine, u rujnu 2023. djeca su se s majkom – predlagateljicom vratila u Republiku Francusku da bi ih potom 26. veljače 2024. otac – protustranka odveo u Republiku Hrvatsku.

6.2. U prethodnom postupku kojeg je 26. listopada 2023. u Republici Francuskoj pokrenuo otac – protustranka povodom odlaska djece u Republiku Francusku u rujnu 2023. je tužba protiv ovdje predlagateljice, podnesena putem francuskog državnog odvjetnika, odbijena presudom prvostupanjskog redovnog suda u Bourgesu, Republika Francuska posl. br. 24/00080 od 4. ožujka 2024. (ovjereni prijevod list 201-216 spisa predmeta suda prvog stupnja). Navedenom presudom suda u Bourgesu od 4. ožujka 2024. odbijen je zahtjev za povrat djece stranaka u Republiku Hrvatsku.

6.3. Ujedno je presudom suda u Neversu, Republika Francuska posl. br. 23/00644 od 5. srpnja 2024. (ovjereni prijevod list 238-247 spisa predmeta suda prvog stupnja) određeno, između ostalog, da je uobičajeno prebivalište mlt. djece stranaka u Republici Francuskoj, u kući predlagateljice u Almerasu, te je u okolnostima razdvojenog života roditelja odlučeno o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, o održavanju osobnih odnosa djece s ocem i o uzdržavanju.

7.1. Iz presude u postupku pred sudom u Bourgesu, Republika Francuska posl. br. 24/00080 od 4. ožujka 2024. slijedi kako se odvođenje djece od strane predlagateljice u Republiku Francusku u rujnu 2023. ne može smatrati nezakonitim slijedom čega je odbijen zahtjev protustranke za povratak djece u Republiku Hrvatsku. O pravu na skrb o djeci je nadležni sud u Neversu, Republika Francuska odlučio presudom posl. br. 23/00644 od 5. srpnja 2024. utvrđujući uobičajeno prebivalište mlt. djece stranaka u Republici Francuskoj u kući predlagateljice. Prema odredbi čl. 14. Konvencije/80 za te odluke nije potreban poseban postupak priznavanja. Budući da je prvostupanjski sud iz jasnog sadržaja navedenih odluka pravilno utvrdio uobičajeno prebivalište mlt. djece stranaka u Republici Francuskoj u kući predlagateljice, suprotna se žalbena razmatranja otklanjaju kao neosnovana.

7.2. Neprihvatljivi su žalbeni navodi protustranke i posebne skrbnice mlt. djece stranaka kojima se naknadno relativizira postupanje nadležnih pravosudnih tijela Republike Francuske i u pogledu pravilnosti preispituje sadržaj njihovih odluka. Mjerodavne odredbe čl. 1.b Konvencije/80 kao i odredbe čl. 1.d) i e) u vezi čl. 50. - Konvencije od 19. listopada 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece ("Narodne novine, Međunarodni ugovori 5/09., dalje: Konvencija/96) a isto tako i odredbe toč. 2., 3., 21. i 54. uvodnog dijela Uredbe 2019/1111 upućuju na uzajamno povjerenje u pravosuđe država članica Europske unije (EU) u svrhu urednog i ispravnog djelovanja područja pravde EU uz poštivanje pravnih sustava i radi jačanja pravne sigurnosti i učinkovitosti pravosuđa.

7.3. Neosnovano se ponavljaju u žalbi navodi kojima se protivljenje protustranke zahtjevu za povrat djece u državu utvrđenog uobičajenog prebivališta obrazlaže tvrdnjama kako je odvođenju djece s njegove strane u Republiku Hrvatsku prethodilo nezakonito odvođenje djece od strane predlagateljice u Republiku Francusku u rujnu 2023. Ovo stoga što je presudom nadležnog suda u Bourgesu, Republika Francuska posl. br. 24/00080 od 4. ožujka 2024. utvrđeno da se nije radilo o prethodnom nezakonitom odvođenju djece od strane predlagateljice u Republiku Francusku te je zahtjev za povrat djece u Republiku Hrvatsku tom presudom odbijen.

7.4. Kada bi se dozvolilo da se naknadno preispituju i drugačije utvrđuju odlučne činjenice uobičajenog prebivališta od utvrđenja do kojeg je došao nadležni sud u državni članici konvencije kao što to neutemeljeno traže protustranka i posebna skrbnica u svojim žalbama, tada bi se u potpunosti obezvrijedile odredbe čl. 1.b Konvencije/80 kao i odredbe čl. 1.d) i e) u vezi čl. 50. - Konvencije/96 kao i odredbe toč. 2., 3., 21. i 54. uvodnog dijela Uredbe 2019/1111.

7.5. Stoga je, za razliku od neosnovanih žalbenih navoda, sud prvog stupnja pravilno zaključio kako odvođenje mlt. djece stranaka u Republiku Hrvatsku od strane protustranke - oca od 26. veljače 2024. predstavlja povredu prava na skrb o djeci koje predlagateljica ima u Republici Francuskoj prema presudi suda u Neversu posl. br. 23/00644 od 5. srpnja 2024. i koje pravo bi ona izvršavala da nije došlo do odvođenja i zadržavanja djece u Republiku Hrvatsku, čime su ostvarene pretpostavke nezakonitog odvođenja i zadržavanja iz čl. 3. st. 1. Konvencije/80. Budući da je odvođenjem djece od strane protustranke – oca u Republiku Hrvatsku povrijeđeno pravo predlagateljice na skrb o djeci iz presude suda u Neversu posl. br. 23/00644 od 5. srpnja 2024. prema pravu Republike Francuske kao države uobičajenog prebivališta djece, radi se o protupravnom odnosno nezakonitom odvođenju i zadržavanju, sukladno odredbi čl. 7. st. 2. Konvencije/96. U tom je smislu odluka suda prvog stupnja kojom se nalaže povratak djece stranaka u Republiku Francusku odraz pravilne primjene odredbi čl. 1.a i čl. 12. Konvencije/80.

8.1. Pri tom je sud prvog stupnja pravilno zaključio kako pretpostavke za iznimku od obveze žurnog povratka djece iz čl. 13. st. 1.b i st. 2. Konvencije /80 nisu ostvarene jer protustranka i posebna skrbnica nisu dokazali postojanje ozbiljne opasnosti da bi povratak u Republiku Francusku djecu izložio fizičkoj opasnosti ili psihološkoj traumi ili na drugi način djecu doveo u nepovoljniji položaj niti se može utvrditi jasno i zrelo suprotstavljanje djece povratku.

8.2. Po nalogu prvostupanjskog suda a u skladu s čl. 7. st. 2. i čl. 18. st. 2. Zakona o provedbi Konvencije/80 i odredbama Pravilnika o načinu pribavljanja mišljenja djeteta ("Narodne novine" br. 123/2015, dalje: Pravilnik) proveden je razgovor s djecom stranaka po stručnjakinji dr. sc. OŽ, dipl. psih., spec. kliničke psihologije Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Karlovac, sa zaključcima da mlađe dijete stranaka s obzirom na dob i razvojnu fazu nije u stanju oblikovati vjerodostojno i relevantno mišljenje što nije sporno, dok starije dijete stranaka jest no njegovi su doživljaji u mnogome formirani očevim utjecajem čije stavove dijete preuzima. Razvidan je utjecaj oca –protustranke na davanje tog mišljenja negativnim usmjerenjem na majku – predlagateljicu. Zbog izražene emocionalne povezanosti s mlađom sestrom, što mu daje osjećaj sigurnosti i stabilnosti, starije se dijete jasno protivi razdvajanju od sestre. Kao što je stručnjakinja navela, vidljiv je utjecaj očevih stavova odnosno stavova protustranke na djetetovo mišljenje jer je starije dijete stranka u razvojnoj fazi u kojoj često preuzima stavove bliskih autoriteta.

8.3. Suprotno žalbenim navodima, odredba toč. 39. uvodnog dijela Uredbe 2019/1111 u kojoj se navodi kako cilj te uredbe nije da odredi načine i sredstva pribavljanja djetetovog mišljenja, nije moguće tumačiti suprotno uspostavljenim nacionalnim pravilima na koje ta odredba Uredbe 2019/1111 upravo i upućuje. U tom smislu su bez utjecaja žalbena pozivanja na sadržaj razmatranja i razmišljanja posebne skrbnice djece, koja je po struci pravnica dok za podrednu iznimku iz čl. 4. Pravilnika nisu pruženi dokazi, obzirom da mjerodavna odredba st. 4. u vezi st. 3. Pravilnika za pribavljanje djetetovog mišljenja predviđa psihologa kao stručnu osobu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je pribavljanje mišljenja djece povjerio stručnjakinji te ih razmotrio u skladu s njihovom dobi i zrelosti, sukladno čl. 21. Uredbe 2019/1111.

8.4. Budući da iz na pravilan način pribavljenog mišljenja starijeg djeteta stranaka ne proizlazi ozbiljna opasnost psihičke traume a ni zrelost za samostalno mišljenje u onoj snazi koja bi opravdavala primjenu čl. 13. st. 1.b i st. 2. Konvencije/80, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako se ne radi o ostvarenju pretpostavki za iznimku od primjene čl. 12. st. 1. Konvencije/80.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio odlučne činjenice prikladnog tretmana koji jamči zaštitu djece pri povratku u Republiku Francusku o čemu je dao obrazložene razloge kao u toč. 17.2. i 17.3. obrazloženja prvostupanjske odluke. Time su ostvarene pretpostavke iz čl. 27. st. 3. Uredbe 2019/1111 po kojima sud pri razmatranju protivljenja povratku pozivanjem na čl. 13. st. 1b Konvencije/80, taj povratak ne može odbiti.

10.1. Žalbeni navodi kojima se osporava pravilnost zaključka suda prvog stupnja o neispunjenju pretpostavki za primjenu čl. 12. st. 1.b. i st. 2. Konvencije/80 su bez temelja, u okolnostima predmetnog slučaja u kojem žalitelji – protustranka i posebna skrbnica djece nisu iznijeli odgovarajuće dokaze za opasnost od izlaganja djece ozbiljnoj psihičkoj traumi ili na dugi način dovođenja djece u nepovoljni položaj dok je žalbeno tumačenje sadržaja očitovanja starijeg djeteta u suprotnosti sa samim sadržajem tog očitovanja. Navedeni je zaključak suda prvog stupnja rezultat pravilnog restriktivnog tumačenja odredbe o iznimki iz čl. 13. st. 1.b. i st. 2. Konvencije/80 po kojem protustranka i skrbnica djece nisu iznijeli teret dokazivanja za utvrđenje postojanja pretpostavki za tu iznimku.

10.2. Negativno atribuiranje drugog roditelja, koje bitno umanjuje zrelost očitovanja starijeg djeteta stranaka, ponovljeno je i nastavljeno i u žalbama. Žalbeno nastojanje da se opravda primjena čl. 13. st. 1.b i st. 2. Konvencije/80 time što se u žalbi ponavlja negativno atribuiranje drugog roditelja odnosno predlagateljice je neprihvatljivo i potvrđuje neprimjeren utjecaj drugog roditelja odnosno protustranke. Umjesto da u nastalim okolnostima postupa u najboljem interesu vlastite djece, ovakvim ponovljenim negativnim očitovanjima o drugom roditelju, od kojeg dijete također stječe svoje karakteristike i osobine, dijete se dovodi u stvarni rizik da razvije negativnu sliku o samom sebi. Tu je sadržana veća opasnost za pravilan razvoj djetetove osobnosti od toga da bude vraćeno u državu uobičajenog prebivališta u kojoj je rođeno kao i njegova majka te čiji je državljanin i u kojoj je živjelo do protupravnog odvođenja u veljači 2024.

10.3. Kada se žalbama osporava prvostupanjska odluka pozivanjem na "najbolji interes djece", gubi se iz vida da se pri odlučivanju suda o zahtjevu za povratak djece na temelju Konvencije/80 najbolji interes djece ne tumači na isti način kao i u predmetnima u kojima se odlučuje o izvršavanju roditeljske skrbi. Naime, Konvencija/80 najbolji interes djece veže uz povratak u državu njihovog uobičajenog boravišta odnosno ovdje sudskom odlukom utvrđenog uobičajenog prebivališta mlt. djece stranaka u Republici Francuskoj u kući predlagateljice, uz zajedničku roditeljsku skrb te uz održavanje osobnih odnosa djece s ocem. Primjena mjerodavnih odredbi Konvencije/80 sprječava da roditelj koji je djecu oteo tu jednostranu i nezakonitu radnju ozakoni u državi odvođenja. Cilj je da se pravo na skrb o djeci prema pravu jedne države ugovornice, ovdje Republike Francuske iz presuda suda u Bourgesu, Republika Francuska posl. br. 24/00080 od 4. ožujka 2024. i suda u Neversu posl. br. 23/00644 od 5. srpnja 2024. koje se žalbama neutemeljeno osporavaju, dosljedno poštuje i u ostalim državama ugovornicama Konvencije/80.

10.4. Neosnovano žalbeno pozivanje na primjenu odredbe čl. 12. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17 i 67/23). Ne radi se o ugrozi javnog poretka Republike Hrvatske obzirom da se osporena odluka temelji na presudama nadležnih sudova i na posljedičnoj pravilnoj primjeni konvencijskih odredbi čl. 1., čl. 3. i čl. 12. Konvencije/80 te čl. 1.d) i e) u vezi čl. 50. Konvencije/96 kao i odredbi čl. 21.-27. Uredbe 2019/1111 a prema odredbama čl. 134. i čl. 141.c Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) navedeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske dok je ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije izjednačeno s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom.

10.5. Budući da postupanje i odlučivanje suda povodom zahtjeva za povratak djece temeljem Konvencije/80 ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, u žalbama citirani pojedini dijelovi odluka Suda Europske Unije br. C-211/10 i C-497/10 te Europskog suda za ljudska prava po zahtjevu br. 41615/07 nemaju poseban značaj za ocjenu pravilnosti pobijanog rješenja.

11. Slijedom navedenog i primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP u vezi čl. 15. st. 3. Zakona o provedbi Konvencije/80 odlučeno je kao u stavku I i II izreke.

12. U stavku III izreke odlučeno je o zahtjevu protustranke za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 15. st. 3. Zakona o provedbi Konvencije/80.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej