Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-51/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CV, zbog kaznenog djela iz članka 155. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama optuženog CV, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-212/2017-59 od 9. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženog CV, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka na način da troškovi kaznenog postupka u odnosu na odbijajući dio prvostupanjske presude iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) na temelju članka 149. stavka 1. padaju na teret proračunskih sredstava.

II. U ostalom dijelu žalbe optuženog CV odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj K-212/2017-59 od 9. rujna 2024., pod točkom I. izreke presude, optuženi CV proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode – bludnom radnjom iz članka 155. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci presude, pa je na temelju odredbe članka 155. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. veljače 2017. u 12:15 sati do 17. svibnja 2017. te od 8. kolovoza 2024. u 14:10 sati do 9. rujna 2024. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženom CV izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], na udaljenosti od 100 metara u trajanju od 2 (dvije) godine. Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere na temelju stavka 1. ovog članka, sud može na prijedlog optuženika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovog članka. Optuženik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) optuženik se obvezuje snositi troškove prvostupanjskog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 8. ZKP i to paušalne troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP u iznosu od 200,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-21217 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-212/2017) te dostaviti sudu primjerak uplatnice, a dužan je naknaditi i troškove postavljene mu braniteljice po službenoj dužnosti Stanke Matić, odvjetnice iz Dubrovnika, o čemu će biti doneseno posebno rješenje. Pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, na temelju odredbe članka 452. točke 3. ZKP protiv optuženog FV, zvanog C, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca pok. E i majke F, rođene Š, rođenog **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, kuhar, odbijena je optužba da bi počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, djela opisana i kažnjiva po članku 139. stavku 2. KZ/11, a sve u svezi članka 51. KZ/11, činjenično i pravno opisana u točci II. izreke presude. Na temelju odredbe članka 149. stavka 4. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 8. ZKP i to paušalni troškovi u iznosu od 200,00 eura padaju na teret optuženika koji ih je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude i pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-21217 (opis plaćanja: troškovi u predmetu br. K-212/2017) te dostaviti sudu primjerak uplatnice, a dužan je naknaditi i nužne izdatke i nagradu braniteljice, odvjetnice Ane Birimiše.

2. Protiv prvostupanjske presude podnio je žalbu optuženi CV po braniteljici Ani Birimiša, odvjetnici iz Dubrovnika, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, a u žalbi je predložio da ga drugostupanjski sud oslobodi od kaznene odgovornosti ili podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku u kojem je predložilo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Protiv prvostupanjske presude optuženi CV podnio je žalbu i osobno, navodeći da se žali zbog svih žalbenih razloga, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede zakona, a u žalbi je predložio da ga se oslobodi kaznene odgovornosti ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Optuženik je u žalbi ujedno zatražio da ga se obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, kojem je zahtjevu ovaj sud udovoljio.

5. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na temelju čl. 474. ZKP.

6. Na temelju članka 475. ZKP održana je javna sjednica na koju nije pristupio uredno pozvan županijski državni odvjetnik, optuženi CV i njegova braniteljica Ana Birimiša, odvjetnica iz Dubrovnika.

7. Žalbe optuženog CV djelomično su osnovane.

8. Optuženi CV u žalbi podnesenoj po braniteljici, odvjetnici Ani Birimiša, upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude o sadržaju dokaza koji prileže spisu i samih tih isprava, a uz to da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, dok su izloženi razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Nastavno navodi da u postupku nije provedeno apsolutno nikakvo vještačenje kojim bi se eventualno utvrdila optuženikova ubrojivost ili namjera, pa da je u tom dijelu odluka prvostupanjskog suda paušalna.

9. Suprotno stavu žalitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja je utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Ovdje treba istaknuti da sukladno članku 23. KZ/11 sastojci krivnje za kazneno djelo počinitelja su da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

10. Sastojke krivnje shodno članku 23. KZ/11 utvrđuje sud, oblik krivnje – namjera odnosno nehaj, dok eventualno ubrojivost, odnosno neubrojivost, može biti predmet vještačenja, a budući da u konkretnom slučaju nije bilo okolnosti koje bi upućivale na sumnju ubrojivosti optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice, odnosno utvrdio oblik krivnje kojim je optuženik kritične zgode postupao – izravna namjera i ubrojivost čime nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. na koje upire optuženik.

11. Žalitelj ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na njegovu štetu koju nije obrazložio, pa je ovaj sud na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti te nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede Kaznenog zakona na štetu optuženika.

12. Žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obrazlaže optuženik u osobnoj žalbi ponavljajući obranu te navodi da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazima oštećene EV i njene majke ŠV.

13. Naime, žalitelj drži da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na iskazu oštećenice i njezine majke, a da to nisu dokazi na temelju kojih se može temeljiti kaznena odgovornost optuženika. Smatra da nije nedvojbeno utvrđeno da bi on počinio kazneno djelo za koje se tereti, tim više što se u njegovim radnjama nisu stekla obilježja kaznenog djela iz članka 159. KZ/11. Tvrdi da je njegov iskaz suglasan s iskazom svjedokinje AV, pa je posve nejasno iz kojeg razloga prvostupanjski sud smatra da se iskazu svjedokinje AV ne može pokloniti vjera jer da se radi o prijateljici optuženika. Nadalje, optuženik drži da je iskaz oštećene EV kontradiktoran jer da je oštećenica u svom iskazu navela da se radilo o dva različita vozila, a posebno kada se uzme u obzir iskaz njezine majke koji nije suglasan s iskazom oštećenice, pa je stoga činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

14. U suštini žalitelj prigovara, a što proizlazi iz spisa predmeta, da iskaz oštećene EV s obzirom na raspoložive dokaze ima svojstvo tzv. odlučujućeg dokaza. Međutim, žalitelj gubi iz vida iskaz majke oštećenice, ŠV, koji je u suglasju s iskazom oštećenice, a koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio vjerodostojnim. Naime, suprotno navodima žalitelja koji drži da je iskaz oštećenice rezultat ljubomore prema optuženiku i svojevrsne osvete zbog turbulentnog ljubavnog odnosa i da je u odnosu na taj iskaz valjalo ocijeniti s više pažnje iskaz svjedokinje AV, koja je svjedokinja u međuvremenu umrla, a koja je po stavu žalitelja bila upoznata s odnosom optuženika i oštećenice i nazočna kritične zgode u društvu s njima prije samog događaja.

15. Međutim, iskaz oštećene EV pravilno je prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim, kao i iskaz majke oštećenice ŠV koja sva saznanja o kritičnom događaju ima od oštećenice koja je netom poslije događaja došla kući i opisala protupravno ponašanje optuženika govoreći joj da odmah zove policiju jer da ju je optuženik seksualno zlostavljao, a imajući na umu iskaz same oštećenice koja je opisivala događaj, odnosno činjenicu da je optuženik mimo njene volje skinuo njezine hlače i pokušao pokidati gaćice u cilju zadovoljenja svog seksualnog nagona, determinirana je i pravna kvalifikacija kaznenog djela. Budući da je nakon događaja oštećenica odmah rekla majci da pozove policiju, upravo upućuje na zaključak da se navedeni događaj zbio onako kako je to opisala oštećenica, tim više što je za ovakve događaje simptomatično da se odvijaju izvan dosega javnosti, da nisu transparentni, stoga nije za očekivati da ima očevidaca, odnosno da bi svjedokinja AV imala saznanja o konkretnom događaju i ponašanju optuženika prema oštećenici.

16. Slijedom iznijetog, pravilno je prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika te pomno analizirajući dokaznu građu, izveo argumentirane zaključke o krivnji optuženika za kazneno djelo bludnih radnji iz članka 155. stavka 1. KZ/11 te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

17. Žalitelj se žalio i zbog odluke o kazni držeći da je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prestroga.

18. Prilikom odmjeravanja kazne, prvostupanjski sud je utvrdio otegotnu okolnost da je optuženik višestruko osuđivan, dok olakotnih okolnosti nije našao.

19. Imajući u vidu višestruku osuđivanost optuženika i s obzirom da dosadašnje presude nisu u dostatnoj mjeri utjecale na optuženika na način da se kloni kažnjivog ponašanja, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, upravo kaznom zatvora na koju je optuženik osuđen ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te će se utjecati kako na optuženika tako i na druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

20. Žalitelj je naveo da se žali i zbog odluke o troškovima postupka, ali nije obrazložio zbog čega se točno žali, pa je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da je valjalo djelomično prihvatiti žalbu optuženika u odnosu na troškove odbijajućeg dijela presude i to iz razloga jer je državni odvjetnik odustao od kaznenog progona za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 pa shodno članku 149. stavku 1. KZ/11 troškovi kaznenog postupka u odnosu na odbijajući dio pobijane presude iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava.

21. Slijedom iznijetog, na temelju članka 486. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak