Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2708/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravne sljednice DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mikuličić-Lončarić- Bahun-Topić u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi povrata stvari ili isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5416/2024-68 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5416/2024-68 od 13. ožujka 2025. u pobijanom dijelu kojim je tuženoj naloženo da vrati tužiteljici:
- 15500 kutija cigareta "Walter Wolf"
- 10500 kutija cigareta "Blue Ronhil"
- 500 kutija cigareta "T 57"
- 1164 flaša od 1 l likera "Amaro"
- 1260 flaša od 1 l žestokog pića "Vecchio Romagna"
- 84 flaše od 0,7 l likera "Scotch Cream"
- 24 flaše od 1 l likera "Cherry"
- 120 flaša od 1 l likera "Hruška"
- 60 flaša od 0,7 l likera "Belle de Jour"
- 60 flaša od 1 l likera "Belle de Jour"
- 84 flaše od 1 l žestokog pića "Stock 84"
- 160 flaša od 1 l pića "Pelinkovac"
- 46 flaša od 1 l likera "Kivi"
- 96 flaša od 1 l pića "Encijan"
- 24 flaše od 1 l pića "Coctail Cream"
- 6 flaša od 0,75 l "Wiski-Grand"
- 12 flaša od 1 l pića "Viliamovka"
- 2 flaše od 1 l pića "Rum"
sve u roku od 15 dana.
ili da joj isplati iznos od 36.281, 84 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 27. lipnja 2003. do isplate te u dijelu kojim joj je naloženo da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 30.199,08 eura sa zateznom kamatom od 13. ožujka 2025. do isplate.
II. Preinačava se djelomično prvostupanjska presuda na način da se odbija kao neosnovan zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 36.281,84 eura za razdoblje od 28. veljače 1994. do 27. lipnja 2003.
III. Preinačava se djelomično prvostupanjska presuda u odluci o naknadi parničnoga troška na način da se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu naknade troška od 875,00 eura sa zateznom kamatom od 13. ožujka 2025. do isplate.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
"I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj vratiti tužiteljici ŽV, iz [adresa]:
- 15500 kutija cigareta "Walter Wolf"
- 10500 kutija cigareta "Blue Ronhil"
- 500 kutija cigareta "T 57"
- 1164 flaša od 1 l likera "Amaro"
- 1260 flaša od 1 l žestokog pića "Vecchio Romagna"
- 84 flaše od 0,7 l likera "Scotch Cream"
- 24 flaše od 1 l likera "Cherry"
- 120 flaša od 1 l likera "Hruška"
- 60 flaša od 0,7 l likera "Belle de Jour"
- 60 flaša od 1 l likera "Belle de Jour"
- 84 flaše od 1 l žestokog pića "Stock 84"
- 160 flaša od 1 l pića "Pelinkovac"
- 46 flaša od 1 l likera "Kivi"
- 96 flaša od 1 l pića "Encijan"
- 24 flaše od 1 l pića "Coctail Cream"
- 6 flaša od 0,75 l "Wiski-Grand"
- 12 flaša od 1 l pića "Viliamovka"
- 2 flaše od 1 l pića "Rum"
sve u roku od 15 dana.
ili
da tužiteljici ŽV, iz [adresa], isplati iznos od 36.281,84 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 1994. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi tužiteljici ŽV, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 31.074,08 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena navodeći da pobija u cijelosti dio kojim joj je naložena isplata iznosa od 36.281,84 eura sa zateznom kamatom od 24. veljače 1994. do isplate i odluku o naknadi parničnoga troška pod točkom II. izreke zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnoga troška, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Prije svega, iako tužena uvodno navodi da pobija smo dio presude kojim joj je naložena isplata novčanog iznosa i naknada parničnoga troška, iz sadržaja navoda proizlazi da osporava i osnov zahtjeva za predaju stvari pa je ovom presudom odlučeno o presudi u cijelosti. No valja reći da zahtjev za predaju stvari ili isplatu predstavljaju jedan te isti zahtjev kojim tužiteljica ostavlja mogućnost tuženoj da ga ispuni na jedan od ova dva načina.
5. U obrazloženju prvostupanjske presude doista su navedena dva različita datuma donošenja presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-476/94 koja je nesporno donesena 23. travnja 2002. pa je stoga očitom omaškom u pisanju pod točkom 13. obrazloženja u datumu njenog donošenja pogrešno navedena godina 2022.
6. Suprotno žalbenim navodima, u obrazloženju presude navedeni su dostatni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje ikakve proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.
7. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, stranke su učinile nespornim količinu i vrstu oduzetih predmeta, tako i utvrđeni iznos isplate jer je tužena na ročištu 8. prosinca 2006. izričito navela da nije sporna visina iznosa (list 62. spisa), žalbenim navodom kojim prigovara visini dosuđene naknade stoga ukazuje na nove činjenice koje u žalbi nije dopušteno iznositi (čl. 352. st. 1. ZPP).
8. Nije sporno da je protiv pravnog prednika tužiteljice DV vođen kazneni postupak radi počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i osiguranja izbjegavanjem carinskog nadzora ali je on presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-476/94-355 od 23. travnja 2002. oslobođen optužbe da bi s ostalim okrivljenicima organizirao grupu za prenošenje veće količine robe preko carinske crte izbjegavajući carinski nadzor, te je po čl. 205. Zakona o krivičnom postupku odlučeno da se vraćaju DV predmeti koji su privremeno oduzeti prema potvrdama broj 458133 od 24. veljače 1994., potvrdi broj 458134 od 24. veljače 1994., potvrdi broj 458135 od 24. veljače 1994., potvrdi broj 458136 od 24. veljače 1994. i potvrdi broj 288980 od 24. veljače 1994.
9. Također nije sporno da je pravomoćnim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave Carinarnice Koprivnica broj P-710/94 od 20. listopada 1999. (list 17. spisa) obustavljen prekršajni postupak pokrenut, između ostalih, i protiv pravnog prednika ovdje tužiteljice DV i to u odnosu na 177 kartona cigareta Walter Wolf, 21 karton cigareta Ronhil Blue, 57 kartona cigareta Filter 57, 1164 komada Amara, 1260 komada Vecchia Romagna, 84 komada likera Shotch, 24 komada Cherry, 120 komada Hruške likera, 60 komada Bella, 60 komada Džina, 84 komada Stocka, 160 komada Pelinkovca, 45 komada Kivi likera, 96 komada Encijana, 24 komada Chocolada likera, 6 komada Wiski Granda, 11 komada Vilijamovke i 8 komada Ruma. U obrazloženju citiranog rješenja Carinske uprave, Carinarnica Koprivnica navedeno je da se po osnovi čl. 357. st. 1. Carinskog zakona trajno oduzimaju predmeti koji su predmet ovog spora od pravnog prednika tužiteljice DV kojemu je izdana potvrda o privremenom oduzimanju predmeta jer da nije dokaz vlasništva izjava već je za to potrebna određena faktura ili neki drugi dokument, nesporno je da su oduzete cigarete uništene, a pića prodana na javnoj dražbi.
10. Tužiteljica zahtijeva povrat stvari sukladno čl. 205. Zakona o krivičnom postupku temeljem kojeg je naloženo vraćanje privremeno oduzetih predmeta DV, a u svezi s čl. 210. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (stjecanje bez osnove).
11. Tuženica je u postupku tvrdila da tužitelj nije vlasnik oduzete robe te se poziva i na citirano rješenje Carinarnice Koprivnica.
12. Suprotno stavu tužene, za osnovanost tužbenog zahtjeva nije odlučno pitanje vlasništva stvari,na to je ukazao i Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-2626/2019 od 8. svibnja 2024. donesenim u ovom sporu. Po navedenom pravnom shvaćanju prednik tužiteljice (odnosno sada tužiteljica) kao osoba od koje je izvršeno privremeno oduzimanje predmeta u svezi vođenja krivičnog postupka protiv njega, budući da je u tom postupku oslobođen optužbe pravomoćnom sudskom presudom i naloženo vraćanje predmeta, te imajući u vidu odredbu tada važećeg čl. 205. Zakona o krivičnom postupku (Narodne novine br. 91/92) koja se primjenjuje i u slučaju oslobađajuće presude, prema kojoj se privremeno oduzeti predmeti vraćaju vlasniku ili držaocu stvari, ovlašten je isticati tužbeni zahtjev prema tuženoj kojoj su predmeti predani.
13. Citirano rješenje Carinarnice Koprivnica P-740/94 od 20. listopada 1999. ne predstavlja odluku o oduzimanju predmeta predniku tužiteljice već samo odluku o obustavi prekršajnog postupka, obrazloženje rješenja nema pravni učinak pravomoćne odluke.
14. Iz izloženog proizlazi da je donošenjem oslobađajuće presude u kaznenom postupku kojom je tuženoj naloženo vraćanje oduzetih predmeta predniku tužiteljice, kraj činjenice da ne postoji ikakva druga pravomoćna odluka nadležnog tijela tužene za njihovo oduzimanje, tužena izgubila pravni osnov za zadržavanje privremeno oduzetih predmeta te je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 210. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, 143/12 - dalje: ZOO/91) odlučio da je dužna vratiti imovinu tj. privremeno oduzete predmete tužiteljici ili joj naknaditi njihovu vrijednost. Kako je rečeno, nesporna je vrsta i količina predmeta i iznos naknade.
15. Međutim, djelomično je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade. Naime, prema odredbi čl. 214. ZOO/91 kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, nesavjesni stjecalac plaća zateznu kamatu od dana stjecanja a savjesni od dana podnošenja zahtjeva.
16. Budući da je tužena u ovom slučaju predmete privremeno oduzela temeljem zakonskog ovlaštenja, vezano za vođenje kaznenog postupka, ona je savjesni stjecalac pa je zateznu kamatu dužna platiti od dana podnošenja tužbe (tužiteljica nije navela niti je utvrđen datum podnošenja zahtjeva tuženoj) dok je zahtjev za isplatu zatezne kamate od dana oduzimanja predmeta do podnošenja tužbe neosnovan. Obzirom na jasnu formulaciju ove zakonske odredbe nije prihvaćen stav tužene da bi obveza plaćanja zatezne kamate tekla od donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovom sporu tj. od 8. svibnja 2024.
17. Tijekom postupka tužena nije isticala prigovor zastare pa kako tim žalbenim navodom u biti ističe nove činjenice, koje u žalbi nije dopušteno iznositi (čl. 352. st. 1. ZPP) on nije razmatran.
18. Djelomično je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava i u odluci o naknadi parničnoga troška. Prema Tbr. 8. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 - dalje: Tarifa) za sastave podnesaka od 1. prosinca 2004. i 7. studenoga 2006. nagrada iznosi po 25 umjesto po 100 bodova jer je njima specificiran tužbeni zahtjev dok su ostali navodi već izneseni ili su neodlučni. Trošak sastava podneska od 28. lipnja 2005. od 100 bodova kojim je dostavljena uplatnica predujma za vještačenje nije bio potreban za vođenje postupka a podnesak od 28. lipnja 2005. za koji je nagrada utvrđena u iznosu od 100 bodova nije priložen u spisu.
19. Stoga je odluku o parničnom trošku valjalo preinačiti i zahtjev za naknadu parničnoga troška odbiti za iznos od 875,00 eura. U preostalom dijelu odluke o parničnom trošku, za iznos od 30.199,08 eura, nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti dok žaliteljica druge žalbene razloge ne iznosi.
20. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.
21. Kako tužena nije uspjela sa žalbom u pogledu glavnog zahtjeva, neosnovan je njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 35. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
