REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-958/2022.-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužiteljice/predlagateljice osiguranja: OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Beloš, odvjetnik iz Zagreba, Božidara Adžije 38, protiv tuženika/protivnika osiguranja: FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Heida Santini, odvjetnica iz Zagreba, Vlaška 62/VI, radi diobe bračne stečevine, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom dana 08. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1) Utvrđuje se da su tužiteljica OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici svaki u ½ poslovnih udjela i to:

- jednog poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 6.800,00 kn/902,52 eura uplaćen u cijelosti u novcu, koji se u Knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 2( dva),

-jednog poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 3.400,00 kn/ 451,26 eura uplaćen u cijelosti u novcu, koji se u Knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 4 ( četiri)

u društvu LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Praćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan u sudskom registru trgovačkih društava pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem upisa MBS: [matični broj subjekta] , upisanog kao samovlasništvo tuženika HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2) Temeljem ove Presude tužiteljica je ovlaštena od sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu i uprave trgovačkog društva LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Praćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], zatražiti upis u knjizi poslovnih udjela a je imatelj 1/2 (jedne polovine) 1 (jednog) poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 6.800,00 kn/902,52 eura, uplaćen u cijelosti u novcu, koji se u Knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 2 (dva) te 1 (jednog) poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 3.400,00 kn/451,26 eura, uplaćen u cijelosti u novcu koji se u Knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 4 (četiri) u društvu LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Praćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisanih na tuženika HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

3) Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, do isplate po stopi na stanja koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 2.481,11 eura, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere koji glasi :

"Radi osiguranja tražbine iz ove tužbe određuje se

PRIVREMENA MJERA

1) zabranom otuđenja, opterećenja, korištenja i raspolaganja pravima po osnovi jednog poslovnog udjela nominalne vrijednosti 10.200,00 kn u društvu LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Praćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan u sudskom registru trgovačkih društvava pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem upisa MBS: [matični broj subjekta] u vlasništvu tuženika ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

5) Otuđenje i opterećenje poslovnoga udjela i svako raspolaganje imovinom društva iz točaka a) ovog rješenja koje protivnik osiguranja obavi protivno zabrani su bez pravnog učinka.

6) Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ove parnice ili ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijene tako da mjera više nije potrebna.

7) Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.

8) Nalaže se Sudskom registru Trgovačkog sudu u Zagrebu da provede upis zabilježbe zabrane iz toč. 1. ovog rješenja do pravomoćnog okončanja ove parnice na poslovnom udjelu tuženika društva LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Praćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan u sudskom registru trgovačkih društava pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem upisa MBS: [matični broj subjekta], upisanom u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu."

II. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog tužiteljice /predlagateljice iz točke 2), 3) i 4) privremene mjere, a kojim traži da se opozove FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s mjesta člana uprave – direktora društva LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Praćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan u sudskom registru trgovačkih društvava pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem upisa MBS: [matični broj subjekta] , upisanom u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, kao i DRAGO DOGAN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s mjesta člana uprave – direktora društva LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Praćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan u sudskom registru trgovačkih društvava pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem upisa MBS: [matični broj subjekta], upisanom u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu i da se imenuje se za privremenog člana Uprave - direktora društva LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Praćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan u sudskom registru trgovačkih društava pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem upisa MBS: [matični broj subjekta] , upisanom u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu osoba s popisa stečajnih upravitelja koju odredi sud. Član uprave zastupa društvo samostalno i pojedinačno.

Obrazloženje

1.Tužiteljica/predlagateljica osiguranja podnijela je tužbu u kojoj navodi kako su stranke zaključile brak dana 02. veljače 1980. u Zagrebu te su pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pokrenule postupak radi sporazumnog razvoda braka pod brojem R1 Ob.-866/2021 je brak pravomoćno razveden 07.02.2022. Bračni odnosi stranaka odnedavno su teško i trajno narušeni te je 15. prosinca 2021. faktično prestala njihova bračna zajednica iako stranke i nadalje zajedno žive u stanu u [adresa].

Tužiteljici je poznato da su stranke za vrijeme bračne i ekonomske zajednice radom stekle zajedničku imovinu, a koja se sastoji od jednog poslovnog udjela nominalne vrijednosti 10.200,00 kn u društvu LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Paraćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan u sudskom registru trgovačkih društava pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem upisa MBS: [matični broj subjekta].

Budući tužiteljica tijekom trajanja braka nije imala potpuni uvid u tuženikovo poslovanje, kao ni u raspolaganje s zajedničkom imovinom te imovinom društva, ističe kako imovina navedena u ovoj tužbi predstavlja samo dio bračne stečevine koji je poznat tužiteljici. Posebno problematična je imovina navedenih trgovačkih društva. Tužiteljici je poznato kako društvo koje je tuženik osnovao u svojem vlasništvu ima brojnu pokretnu i nepokretnu imovinu, koja je tužiteljici tek djelomično poznata te je nije u mogućnosti precizirati. Tužiteljica ima saznanja, neposredno od tuženika, da će tuženik rasprodati imovinu društva, odnosno na drugi način obezvrijediti predmetno društvo. Budući je sudu poznato da upravo imovina trgovačkih društava u ovakvoj vrsti sudskog postupka predstavlja najkompleksniji te najosjetljiviji dio za rješavanje pravne stvari, a ujedno postoji velika opasnost da za tužiteljsku stranu nastane ogromna i kasnije gotovo nemoguće nadoknadiva šteta tužiteljica u nastavku predlaže donošenje privremenih mjera. Njima je cilj onemogućiti tuženika da otvori novo trgovačko društvo te na njega jednostavno prenese imovinu sa dosadašnjih društava ili rasproda svu imovinu društva te tako pričini tužiteljici štetu.

2.Tuženik/protutužitelj u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a osobito se protivi prijedlogu za donošenje privremene mjere jer tužiteljica učinila vjerojatnim navode tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva, a niti bi predloženom privremenom mjerom bila otklonjena bilo kakva buduća šteta. Ističe kako tužiteljica odnosno predlagateljica osiguranja posebno nije navela niti jedan valjani razlog kojim bi opravdala točku 2. predložene privremene mjere - zahtjev za opoziv tuženika s funkcije člana uprave-direktora, jer bilo kakvu poslovnu odluku tuženik ne može donijeti sam, s obzirom na činjenicu da nema natpolovičnu većinu, a svakako nema tročetvrtinsku većinu za ozbiljnije odluke, pa je točka 2 predložene privremene mjere totalno neargumentirana, nedokazana, pored činjenice da je potpuno neosnovana.

Također navodi kako je točka 3. koja je usmjerena na treću osobu , je potpuno neosnovana i nezakonita te nije jasno s kojeg osnova tužiteljica predlaže opoziv s funkcije člana uprave - direktora HE koji nije niti stranka ovog postupka te koji niti nije imao prilike se očitovati o navodima tužbe.

Ističe kako je točno da su stranke ovog postupka zaključile brak 02. veljače 1980., ali nije točno da su sada pokrenule postupak za razvod braka već je to bilo prije više od 7 mjeseci te je odavno razveden brak stranaka, a stranke još u travnju 2022. godine uredile imovinskopravne odnose sklapanjem ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine. Stoga očito nema nikakve potrebe za hitnim postupanjem, jer tužiteljica tek sada pokreće ovaj postupak, iako je brak razveden u prosincu 2021. te se od prosinca 2021. raspravlja o diobi imovine bračnih drugova.

Nadalje navodi kako je u cijelosti netočno da bi poslovni udjel u trgovačkom društvu predstavljali bračnu stečevinu i suvlasništvo stranaka u cijelosti, a tužiteljica s tog osnova imala pravo suvlasništva na polovini te imovine, zato što je društvo LIBRA TEHNIČAR d.o.o. osnovano 1993. godine, kada je i stečen inicijalni poslovni udjel. Zakonom o braku i porodičnim odnosima je bilo propisano da se zajednička imovina stječe na temelju rada bračnih drugova, dakle predstavlja zajedničko vlasništvo te da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (članak 281. st. 1. i 2.). Dakle, do 1. srpnja 1999. imovina bračnih drugova stečena u bračnoj zajednici ima status zajedničkog vlasništva, a tek od toga datuma status suvlasništva u jednakim dijelovima te više nije važno u kojem je omjeru bračni drug doprinio stjecanju zajedničke imovine. Tužiteljica ničime nije dokazala da ispunjava uvjete propisane zakonom za utvrđenje da je ova imovina stečena radom bračnih drugova, a onda niti da bi njen udio bio pola. Baš suprotno tome stranke ovog postupka u vrijeme osnivanja predmetnog trgovačkog društva, nisu raspolagale nikakvim zajedničkim novčanim sredstvima stečenim od rada ,jer su prvenstveno od stupanja u brak živjele u podstanarstvu te ostvarivali iznimno male plaće koju je tužiteljica ostvarivala kao djelatnica Hrvatske pošte sa SSS u iznosu od oko tadašnjih 100 DEM a tuženik kao serviser u društvu TEHNIČAR s.p.o. sa SSS od oko tadašnjih 100 DEM, koje plaće su većinom trošili na zajednički život. Eventualni viškovi kapitala nisu postojali, već su bračni drugovi zajedničke bračne investicije financirali kreditima. Stranke su kao bračnu stečevinu stjecali isključivo nekretnine, tako da bi kupili manje derutne nekretnine koje bi potom adaptirali te se kupovali dodatni kvadrati, nakon čega su stranke ovog postupka prodale adaptiranu nekretninu-staru kuću te konačno kupile zemljište nasuprot stare kuće na kojem su zajedničkim sredstvima izgradile svoju obiteljsku kuću koja je u konačnici darovana kćeri. Prvi takav kredit stranke su digle već 1981., drugi 1983., rata kojeg kredita je bila veća od plaće tužiteljice. Ističe kako je tuženik svoju djedovinu (nekretninu u Lici koju mu je darovala majka te koju je prodao braći) utrošio u kupovinu obiteljske kuće kao vlastitu imovinu stečenu darovanjem. Stoga je sva bračna stečevina već podijeljena između bračnih drugova ili darovana kćeri.

Predmetno trgovačko društvo je isključivo osnovano po povratku tuženika s ratišta na kojem je bio negdje od 05.09.1990. do ožujka 1993., tijekom Domovinskog rata te zbog činjenice da je ostao bez dotadašnjeg radnog mjesta jer je poslodavac TEHNIČAR s.p.o. bio u krizi i konačno se raspao na veliki broj manjih društava, kada stranke nisu imale nikakvog novca. Tuženik je tada bio prisiljen zajedno s drugih 5 kolega servisera, koji su kao i tuženik ostali bez posla, u maniri „trbuhom za kruhom“ zajednički i uz uzajamnu pomoć osnovati novo trgovačko društvo, što je bila isključivo odluka tuženika na vlastiti rizik, u koji nije htio uvlačiti obitelj te temeljem darovanih mu novčanih sredstava i kao vlastiti pothvat, a nikada nije bila odluka bračnih drugova, niti je stečeno radom bračnih drugova. Tuženiku je za osnivanje trgovačkog društva novce dao prijatelj UE te njegov tast BE, s kojima je bio u iznimno korektnim i prijateljskim odnosima i koji su ga kao sudionika Domovinskog rata i nezaposlenu osobu htjeli podržati/subvencionirati te za to raspolagali viškom vlastitih novčanih sredstava, jer je BE imao već uspješno poslovanje te su mu oni darovali inicijalni kapital za koji je bio dogovor da će mu ga bespovratno darovati no tuženik je inzistirao da će im to jednog dana vratiti od dobiti novonastalog društva. Stoga smatra da se u predmetnom slučaju radi isključivo o vlastitoj imovini tuženika koju je on osnovao vlastitim sredstvima koja su mu darovana, jer zajedničkih sredstava stranke niti nisu imale. Kasniju dodatnu kupovinu poslovnog udjela ostalih suosnivača, tuženik je financirao iz dobiti ovog društva, dakle iz svoje vlastite imovine. Kako u predmetnom slučaju imovina koja je predmet ovog spora nije stečena radom, a niti je tužiteljica, na kojoj je teret dokazivanja tužbenih navoda, to dokazala, predlaže se odbiti tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

Tuženik-protivnik osiguranja se u cijelosti protivi prijedlogu radi donošenja privremene mjere jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 344 Ovršnog zakona za njeno donošenje odnosno tužiteljica-predlagateljica osiguranja nije dokazala vjerojatnost postojanja tražbine (kako je u odgovoru na tužbu detaljno navedeno) kao niti činjenicu da će bez donošenja te mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine.

3.Sud je izvršio u uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je proveden dokaz saslušanjem stranaka u ovom postupku.

4.Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

5.Predmet ovog spora zahtjev je tužiteljice za utvrđenje da su tužiteljica i tuženik suovlaštenici na poslovnim udjelima u društvu LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Paraćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan u sudskom registru trgovačkih društava pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem upisa MBS: [matični broj subjekta].

6.Između stranaka nije sporno (navedeno proizlazi i iz dokumentacije sadržane u spisu) da su 30.12.1999. tužiteljica i prvotuženik sklopili brak 02. 02.1980. te da je isti pravomoćno razveden 07.02.2022. i da je društvo LIBRA TEHNIČAR d.o.o. osnovano 1993. i da su osnivači bili: HE, FE (ovdje tuženik), KE, ŽE, LE, VE (Rješenje Okružnog Privrednog suda u Zagrebu (list 29. do 45. spisa) i da je tuženik stekao poslovni udjel nominalnog iznosa od 6.800,00 kn koji u navedenom društvu predstavlja 33,33% glasačkih prava i temeljnog kapitala te se u knjizi poslovnih udjela vodi pod brojem 3, temeljem Ugovora o kupoprodaji i prijenosu poslovnog udjela od prodavatelja VE sklopljenog 23.07.2018. te da je za stjecanje navedenog poslovnog udjela isplatio 500.000,00 kn (list 120. do 130. spisa).

Među strankama je sporno čine li navedeni poslovni udjeli bračnu stečevinu stranaka u ovom postupku pa stoga je li tužiteljica ovlaštenik na poslovnim udjelima navedenog društva.

Na ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavno je pravo koje je bilo na snazi u vrijeme stjecanja imovine. Tako se u odnosu na imovinu stečenu prije 1. srpnja 1999. primjenjuju propisi Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90, 25/94, 162/98, dalje: ZBPO) i institut zajedničke imovine dok se u odnosu na imovinu stečenu nakon navedenog datuma primjenjuje Obz i institut bračne stečevine. Ako je imovine tijekom bračne zajednice stečena u oba pravna režima tada je zadatak suda prvo utvrditi točno kada je imovine stečena kao i ostale pretpostavke. Na tako utvrđeno činjenično stanje potrebno je primijeniti materijalno pravo ili institut zajedničke imovine li institut bračne stečevine te s tim u vezi provesti dokaze koje su predložile stranke.

7.Dakle, tuženik je poslovni udjel stekao 1993. za vrijeme važenja ZBPO, dok drugi poslovni udjel je stekao 2018. za vrijeme važenja Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 103/15,98/19, dalje: OBZ). Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja imovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-57/2005-2).

8.Načelo bračne stečevine je da se sva imovina, pa tako i poslovni udjeli u trgovačkim društvima, stečena radom za vrijeme bračne zajednice ili potječe iz te imovine, smatra zajedničkom imovinom bračnih drugova, dakle skupnim vlasništvom neodređenih suvlasničkih razmjera, ako je stečena do 30. lipnja 1999., a ukoliko je stečena nakon toga, njihovom bračnom stečevinom u suvlasništvu supružnika na jednake dijelove, ako nije drugačije među njima ugovoreno.

9.Člankom 253. stavcima 1. i 2. OBZ/08 kao i člankom 39. stavcima 1. i 2. OBZ/15 je propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina (stavak 1.) i da je vlastita imovina imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.) (stavak 2.).

10.U konkretnom slučaju nije sporno da stranke svoje odnose glede bračne stečevine posebno ugovorile (Ugovor o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova nakon prestanka braka i diobi bračne stečevine, Ugovor o darovanju nekretnina, list 45. do 56. spisa) osim u odnosu na poslovne udjele u društvu LIBRA TEHNIČAR d.o.o.

11.Na ročištu održanom 20. veljače 2025. saslušana je tužiteljica OE koja u iskazu navodi kako je brak je zaključen 1980., a razveden je 08.02.2022. Društvo Libra tehničar osnovano je 1993. te su tada bili suvlasnici gornjeg kata obiteljske kuće odnosno imali su riješeno stambeno pitanje i bili su vlasnici automobila. Navodi kako su bili zaposleni i nisu imali kredit, stoga nije bilo potrebe za posudbom novčanog iznosa za osnivanje društva. Nadalje navodi kako se 1993. osniva društvo Libra tehničar d.o.o. i 2018. partneri koji su osnovali društvo se razilaze i ostaje ih troje. Poznato joj je kako je 2018. imatelj poslovnih udjela VE odlučio prodati svoj udio te je sklopljen ugovor o prijenosu poslovnih udjela sa njezinim bivšim suprugom ovdje tuženikom. Također joj je poznato da je tuženik za navedene poslovne udjele isplatio iznos od 500.000,00 hrk sa njihovog zajedničkog računa odnosno da je navedeni iznos prikupio sa svih njihovih računa za koje je ona imala punomoć. Ističe kako posuđeni novac nije vlastita imovina. Također navodi kako tuženik različito tijekom postupka ističe najprije da se radi o posuđenom novcu od strane trećih osoba UE i BE te onda da je navedeni iznos darovan također od navedenih osoba.

12.Na ročištu održanom 22. svibnja 2025. saslušan je tuženik FE koji navodi da je društvo Libra tehničar d.o.o. osnovano 1993., društvo je osnovalo 5 ili 6 članova. Društvo u kojem je prije bio zaposlen se raspalo pa je odlučio sa drugim osnivačima osnovati novo društvo koje bi se bavilo servisom mjernih uređaja – vaga. Osnivački ulog u društvo je, odnosno svatko je trebao uložiti sve zajedno sa troškovima za odvjetnika iznosilo otprilike po osobi 176 DEM-a. On nije imao navedeni novčani iznos te je tada u razgovoru sa, sada pokojnim BE i njegovim zetom UE razgovarao te je od njih dobio novac za osnivanje društva. Gospodin O je umro i novac nikada nije vraćen niti je on to tražio, oni su bili prijatelji o svemu može posvjedočiti njegov zet. Kolege iz bivšeg društva GE on je naslijedio od svoje mame 1/4 kuće, ta 1/4 kuće sastojala se od jedne sobe i odvojene kuhinje i zajedničkog WC-a na prvom katu. Radi se o kući gdje smo živjeli bivša supruga i ja. Navodi da je kupio dio kuće od kolege iz bivšeg društva gdje bio zaposlen od EE, sa sredstvima od društva Libera tehničar ta sredstva su automatski sjela na njegov račun. Drugi dio sredstava je dobio od svoje mame, jer je prodao zemlju braći i taj iznos uložio u taj dio kuće. Tijekom godina vlasnička struktura društva se promijenila mislim da su trojica osnivača izašla iz društva negdje 1993. ili 1994. tako da su u društvu ostali trojica, do 2025. kada je jedan od kolega preminuo. I njegov sin SE mu je tad predložio da bi on poslovni udio od oca ustupio njima kolegama što su oni navedeno prihvatili. Ne sjeća se točno koji su mu iznos isplatili. On je djelomično platio sinu od SE, a dio iznosa je kolega HE njemu dao u gotovini i taj novac je uložio u kuću koju su poklonili kćeri. Nakon toga je na zahtjev njegove bivše supruge uslijedio zahtjev za rastavom braka. On je taj zahtjev za rastavom braka potpisao i njegova bivša supruga je potraživala određenu imovinu i novac. Društvo postoji, ali posluje na "klimavim nogama", stari su i bolesni.

13.Međutim, iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za društvo LIBRA TEHNIČAR d.o.o. za proizvodnju i servis proizvoda precizne mehanike i elektronike, unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb, II Paraćanska 6A, OIB: [osobni identifikacijski broj] razvidno je kako je kao jedini član društva upisan HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odnosno da tuženik više nije član navedenog društva. Također je razvidno da je navedena promjena upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu rješenjem Tt- 22/22513-2 od 17.05.2022. (Ugovor o prijenosu udjela na HE nije sadržan u spisu).

14.Tužiteljica je podnijela podnesak 07.travnja 2023. kojim je traži da tužba bude proširena i na drugog tuženika imatelja poslovnih udjela društva LIBRA TEHNIČAR d.o.o. Dragu HE obzirom na činjenicu da je tuženik prenio svoje poslovne udjele na istog. Istim podneskom preinačava tužbeni zahtjev na način da traži da se utvrdi da su tužiteljica i tuženik FE suovlaštenici na dva poslovna udjela u društvu LIBRA TEHNIČAR d.o.o..

15.Ovaj sud je rješenjem od 11.srpnja 2023. pozvao HE da u roku od 8 dana od primitka rješenja na očitovanje je li pristaje da se tužba u ovoj pravnoj svari bude proširena na njega, a sve sukladno članku 196. stavak 2. ZPP- a.

16. HE se očitovao podneskom od 08. rujna 2023. te naveo da ne pristaje da se tužba u ovoj pravnoj stvari proširi na njega, stoga se tužba nije mogla proširiti odnosno obuhvatiti i HE kao drugotuženika imatelja poslovnog udjela.

17.Ovaj sud je na ročištu 18. prosinca dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno podnesku tužiteljice od 07. travnja 2023. sukladno članku 190. stavak 2. i 3. ZPP-a.

18.Valja istaknuti kako tužbeni zahtjev u postupcima utvrđivanja bračne stečevine bi trebao ponajprije obuhvatiti utvrđenje da je točno određeni poslovni udjel bračna stečevine bračnih drugova, tužitelja i tuženika (deklaratorni dio) kao i utvrđenje da je bračni drug ovlaštenik na poslovnom udjelu u točno određenom dijelu. Uz to tužbenim zahtjevom potrebno je tražiti kondemnatornu pravnu zaštitu kojom se nalaže bračnom drugu koji je upisan kao član društva, ali i imatelj poslovnog udjela da bračnom drugu koji nije upisan kao član društva i imatelj poslovnog ujela a stekao je poslovni udjel na temelju zakona da izda ispravu podobnu za upis u knjigu poslovnih udjela trgovačkog društva kao i ispravu podobnu za upis kod nadležnog suda kao ovlaštenika na tom poslovnom udjelu u točno određenom dijelu ili će u protivnom navedeno zamijeniti presuda. Stoga bi sadržajno dio tužbenog zahtjeva mogao biti i ugovor o prijenosu poslovnog udjela.

19.Aktivno legitimirana stranka je jedan bračni drug koji tvrdi da je poslovni udjel u nekom društvu predmet bračne stečevine. Pasivno legitimirana stranka je drugi bračni drug koji je upisan kao imatelj poslovnog udjela. Društvo čiji su poslovni udjeli predmet rasprave u parničnom postupku nije stranka u postupku ni na aktivnoj ni na pasivnoj strani.

20.Dakle, najprije valja istaknuti kako u ovom postupku obzirom na činjenicu kako je postavljen tužbeni zahtjev (utvrđenje da su bivši supružnici suovlaštenici na određenim poslovnim udjelima) tuženik FE nije pasivno legitimiran, jer on više nije imatelj poslovnih udjela u društvu LIBRA TEHNIČAR d.o.o. ,a tužba se nije mogla proširiti i na novog tuženika obzirom na to da isti nije dao pristanak.

21.U ovom postupku obzirom na činjenicu da je tuženik FE raspolagao sa poslovnim udjelima u društvu valjalo je prije ili tijekom trajanja parničnog postupka tražiti utvrđenje da određeni poslovni udjeli čine bračnu stečevinu, a u odnosu na naknadno raspolaganje sa istima od strane tuženika tužiteljica je mogla osporavati, jer nije bilo njezine suglasnosti, osim ako je druga ugovorna strana bila u dobroj vjeri. Ako je ugovorna strana toga bračnog druga u dobroj vjeri drugi bračni dug ne može osporiti pravni posao već može tražiti samo naknadu štete od bračnog druga koji je otuđio poslovni udjel bez suglasnosti. Bračni drug tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnost ugovora o prijenosu poslovnih udjela budući da je drugi bračni drug sam raspolagao poslovnim udjelom koji je bračna stečevina jer bračni drug koji je stekao poslovni udjel na temelju zakona nije bio upisan u knjizi poslovnih udjela u trenutku prijenosa. Što ovdje nije slučaj. Ovaj sud je dopustio preinaku, međutim obzirom na gore navedena utvrđenja preinačeni tužbeni zahtjev je neosnovan odnosno ne može se u postupcima utvrđivanja bračne stečevine utvrditi da je jedna strana ovlaštenik na poslovnim udjelima sa bivšim bračnim drugom ,ako su navedeni udjeli preneseni na drugu osobu, moguće je kako je to ranije navedeno samo utvrđivanje da isti predstavljaju bračnu stečevinu te osporavati prijenos navedenih poslovnih udjela. Stoga ovaj sud nije utvrđivao je li navedeni poslovni udjeli predstavljaju zajedničku imovinu ili bračnu stečevinu te nije ocijenio iskaz stranaka dan u ovom postupku. Slijedom svega navedenog ovaj sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te odlučio kao u točki I. izreke presude.

22.Pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine propisane su odredbom čl. 346. Ovršnog zakona («Narodne Novine», broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ). Prema navedenoj zakonskoj odredbi, radi osiguranja nenovčane tražbine, može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (st. 1.), time da se i pri određivanju privremenih mjera primjenjuju odredbe čl. 344 st. 2 i 3 toga Zakona (st. 2.).

Prema odredbi čl. 344 st. 2 OZ, predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz čl. 346 st. 1 toč. 1 OZ ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, a prema st. 3 toga članka smatra se da navedena opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

Slijedom navedenog razvidno je kako u ovom postupku nije ispunjena prva pretpostavka za određivanje privremene mjere odnosno da tužiteljica predlagateljica nije učinila vjerojatnime postojanje svoje tražbine stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja. U odnosu na točku 2), 3) i 4) privremene mjere valja istaknuti kako je parnični sud nije nadležan za opoziv člana uprave kao i za imenovanje privremene uprave, već o istom je potrebno odlučivati u izvanparničnom postupku stoga je u odnosu na određene točke privemene mjere valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

23.Odluka o troškovima postupka iz t. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. ZPP-a. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 I 126/22; dalje: OT) i to za: trošak sastava podneska od 08.06.2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak sastava podneska od 21.07.2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak sastava podneska od 17.04.2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak zastupanja na ročištu 23..03.2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.OT-a), trošak zastupanja na ročištu 21..04.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.OT-a), trošak zastupanja na ročištu 18.12.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.O.T-a), trošak zastupanja na ročištu 20..02.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.OT-a), trošak zastupanja na ročištu 22..05.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.OT-a), trošak sastava žalbe od 08.08.2022. u iznosu od 165,90 eura (Tbr.10.t.1.OT-a), trošak sastav žalbe od 17.07.2013. u iznosu od 165,90 eura (Tbr.10.t.1.OT-a) što zajedno sa PDV-om od 25% iznosi 2.414,75 eura.

24.Tuženiku je priznat i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 53, 09 eura, kao i na rješenje u iznosu od 13,27 eura što sveukupno iznosi 2.481,11 eura te odlučeno kao u točki II. Izreke ove presude.

U Zagrebu 08. srpnja 2025.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

1. Tužiteljici-protutuženici po punomoćniku uz nalog za presudu

2. Tuženiku-protutužitelju po punomoćniku

3. Spis u kalendar 60 dana – parnična pisarnica