REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-87/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 47, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. OIB 23057039320, sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-448/2023-4 od 17. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-580/2022-60 od 30. ožujka 2023., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-448/2023-4 od 17. rujna 2024. u odnosu na pravna pitanja:

"1) Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR;

2) Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, kao i s osnove pozitivnih tečajnih razlika nastalih prilikom isplata iz depozita u razdoblju kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?".

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-448/2023-4 od 17. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-580/2022-60 od 30. ožujka 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:

"1) Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR;

2) Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, kao i s osnove pozitivnih tečajnih razlika nastalih prilikom isplata iz depozita u razdoblju kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima;

3) Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o promjeni kamatne stope sukladno odlukama banke (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene kamatne stope te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima;

4) Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora;

5) Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO?".

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika.

4. U odnosu na prvo naznačeno pravno pitanje praksa revizijskog suda bila je neujednačena (odluke broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. i Rev-637/2019- 2 od 15. studenoga 2022.), pa je tako neujednačena praksa najvišeg suda bila povod održavanju Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. i 20. prosinca 2022. koja je zakazana radi zauzimanja pravnog shvaćanja o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača. Na toj je odjelnoj sjednici o spornom pitanju većinom glasova zauzeto pravno shvaćanje što je javno publicirano priopćenjem od 21. prosinca 2022. objavljenim na službenoj web stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske čime je praksa o spornom pravnom pitanju ujednačena. Na tom većinski zauzetom pravnom shvaćanju utemeljena je presuda i rješenje ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. Sve tri spomenute odluke otpravljane su strankama u vremenu od listopada do prosinca 2024. godine.

5. U takvim je okolnostima presudom i rješenjem ovog suda broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. koja je također utemeljena na većinski zauzetom pravnom shvaćanju spomenute odjelne sjednice ujedno odstupljeno od pravnih shvaćanja zauzetih u odlukama broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. i Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022. te su dani razlozi za odstupanje što je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje (tako i Ustavni sud RH u odlukama broj U-III-350/2007 od 9. ožujka 2011., U-III-5154/2012 od 9. siječnja 2014., U-III-1862/2013 od 18. ožujka 2015., U-I-6950/2021 od 12. travnja 2022.). Tako je ocijenjeno da je temeljni razlog (pored ostalih) za odstupanje od manjinskih pravnih shvaćanja, a u skladu s europskim pravnim standardima, činjenica da je pri ujednačavanju sudske prakse na najvišem sudu načelo jedinstva sudske prakse zapravo načelo tumačenja prava jer samo takvo tumačenje vodi prema ostvarenju ustavne uloge najvišeg suda. Pritom je također uzeto u obzir da je uvjet za osiguranje ujednačenosti sudske prakse od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske upravo u ujednačenosti odluka koje on sam donosi jer odlučivanje o pravnom pitanju povodom pravnog lijeka od strane najvišeg suda ne osigurava jedinstvenu primjenu prava ako vijeća tog suda donose suprotne ili drugačije odluke o istim pravnim pitanjima.

5.1. U odluci broj Rev-925/2023-2 ujedno je detaljno pojašnjeno zbog čega, u izravnoj primjeni odredbe članka 19. stavka 1. podstavka 2. Ugovora o Europskoj uniji (SL EU, C 202/15 od 7. lipnja 2016.), a u skladu s pravnim shvaćanjima Suda Europske unije danim u presudi Hann-Invest od 11. srpnja 2024. (spojeni predmeti broj C-554/21, C-622/21 i C-727/21 ECLI:EU:V2024:594), pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela, jest u granicama vrijednosnog okvira vladavine prava kao djelotvoran mehanizam ujednačavanja sudske prakse najvišeg suda, kao što je pojašnjeno i zašto u specifičnim također detaljno opisanim okolnostima konkretnog slučaja, spomenuta odjelna sjednica u svojoj biti ima funkciju zajedničkog proširenog sudskog vijeća. Pritom je posebno uzeto u obzir da je presuda u predmetu Hann- Invest donesena u vezi s drugostupanjskim postupkom, a da je u domaćem pravnom sustavu uloga drugostupanjskih sudova koja se, u bitnom, sastoji u kontroli zakonitosti prvostupanjskih odluka utoliko različita od uloge najvišeg suda jer se ona ogleda u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Pobijana je presuda utemeljena na pravnom shvaćanju da sklopljeni dodatak ugovoru kojim je provedena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR nije od utjecaja na pravo tužitelja zahtijevati od tuženika stečeno bez osnove zbog promjene ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF i to zbog toga što izvršenom konverzijom nije postignuta svrha da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem korisnika kredita s valutnom klauzulom u EUR jer izvršenom konverzijom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

7. S druge strane, ujednačeno pravno shvaćanje o spornom pravnom pitanju na kojem su utemeljene odluke broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev- 925/2023-2 od 8. travnja 2025. glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“. Prema tome, pobijana presuda nije u skladu s ujednačenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

8. U odnosu na drugo naznačeno pitanje, postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članak 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se radi o pravnom pitanju koje je važno za odluku u ovome sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (odluke Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021. i Gž-673/2021 od 11. studenog 2021.).

9. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari su vezano za pitanja u izreci ove odluke ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju članka 385.a stavak 1. podstavak 2. u vezi s člankom 389.b stavak 3. ZPP riješeno kao u izreci. U odnosu na treće, četvrto i peto naznačena pitanja smatra se da je prijedlog povučen (članak 389.b. stavak 3. ZPP).

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil