Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1561/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. iz ZOU Poldan, Gatara, Vižintin i Komorski, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3, OIB: 23057039320, zastupana po pun. iz OD Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-951/2024-6 od 7. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-951/2024-6 od 7. veljače 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom dio odredbe čl. 8. st. 1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] dana 19. lipnja 2008. godine solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, dana 19. lipnja 2008. godine, pod brojem OV – 14551/08-1 koji glasi: „...je promjenjiva i u trenutku ugovaranja...“ i odredba čl. 8. st. 2. istog ugovora koja glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i na način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“ 1.2. Pod točkom II izreke iste presude tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 1.503,55 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

1.3. Pod točkom III. izreke tuženiku je naloženo i naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 3.025,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge. Predlaže povodom žalbe iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti osporenu presudu i tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Tuženik u žalbi stavlja prijedlog za eventualno izuzeće sudaca koji sudjeluju u donošenju ove odluke ukoliko se utvrdi da suci ili njihovi bliski rođaci imaju sklopljene ugovore u CHF. Odredbe ZPP ne propisuju eventualno izuzeće suca, već se sudac dužan izuzeti ukoliko za to postoje zakonski razlozi ili ako postoji prijedlog za izuzeće suca, a takvog prijedloga u konkretnom slučaju nema. Pored navedenog je tuženiku za ukazati da niti predsjednica vijeća niti sutkinje članice vijeća nisu korisnice kredita u CHF, a u konkretnom predmetu se i ne radi o ugovoru o kreditu sklopljenog u CHF pa je izneseni prijedlog tuženika za eventualno izuzeće sudaca sasvim bespredmetan.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda u kojima se tvrdi da je prvostupanjski sud zahtjev usvojio ne dajući za svoja utvrđenja jasne i potpune razloge, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud dao razloge za zaključak o ostvarenju pretpostavki ništenosti iz čl. 81. st. 1. ZZP/03, pri čemu utvrđenje odlučnih činjenica uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača od strane tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije temeljio jedino i samo na primjeni čl. 502.c ZPP i utvrđenjima iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 raspravivši sporna pitanja na koje je upućeno prethodnim rješenjem ovoga suda posl. br. Gž-1660/2023-3 od 3 .listopada 2023., tako da se u žalbi neosnovano ističe žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. st. 1. i 2. ZPP.

5.1. Nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao banka kreditor dana 19. lipnja 2008. zaključili Ugovor o kreditu kojim je odobren iznos kredita u kunskoj vrijednosti iznosa od 220.000 eura radi kupnje nekretnine.

5.2. Kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 8 st. 1. Ugovora o kreditu sa ugovorenim iznosom kredita u protuvrijednosti valute euro uz nalog tuženiku za isplatu iznosa od 7.754,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama, prvostupanjski se sud dijelom pozvao na zaključke iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, iako se ovaj spor odnosi na ugovor o kreditu vezan za valutu euro.

5.3. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 nema obvezujući učinak u smislu odredbe čl. 502.c ZPP za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi čl. 8 predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope sukladno odlukama tuženika. O tom je pitanju koje glasi: "Je li odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u euru ili HRK valuti?" odgovor dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi br. Rev- 678/2024-2 od 21. svibnja 2024. kako slijedi: "Presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 i odlukom Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., ne primjenjuje se na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) niti je tim odlukama odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti."

5.4. Iako se utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 ne mogu primijeniti temeljem čl. 502.c ZPP u odnosu na ugovor o kreditu u eurima jer u tom postupku zaštita kolektivnih interesa nije ni tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutnom u eurima, u tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 i 46/07, dalje: ZZP/03).

6.1. Odgovarajućom primjenom odredbi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako se o unaprijed sastavljenim spornim odredbama čl. 5. i čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama prednika tuženika nije pojedinačno pregovaralo jer tuženik ne tvrdi niti dokazuje suprotno.

6.2. Ujedno je utvrđeno da je tuženik kao kreditor u unaprijed sastavljeni standardni ugovoru unio odredbu o kamatnoj stopi koja će se mijenjati onako kako odluči tuženik, sukladno njegovim jednostranim odlukama a bez parametara odredljivosti, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica mogla utjecati na njezin sadržaj. Takvom odredbom o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika bez jasnih i razumljivih parametara o kojima ovisi promjena kamatne stope tužiteljica je kao potrošač dovedena u neravnopravni položaj suprotno načelu savjesnosti i poštenja, čime je uzrokovana znatna neravnoteža prava i obveza ugovornih strana na njenu štetu.

6.3. Prvostupanjski je sud zaključak o ostvarenu pretpostavki ništetnosti iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 utemeljio na pravilnom utvrđenju odlučnih činjenica uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača od strane tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja, što tuženik u sadržaju svoje žalbe neosnovano osporava relativiziranjem pojma značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Pri tom tuženik, koji očito polazi s korporacijske pozicije banke, tvrdi da se za preplatu po osnovi ništetnih odredbi a za koju je vještačenjem utvrđeno da iznosi 7.754,80 eura, ne može reći da je značajna. Za razliku od ovih tvrdnji tuženika, riječ je o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice koja se ne mjeri novčano već se sukladno čl. 81. st. 1. ZZP/03 i čl. 4. ZOO primjenjuje mjerilo savjesnosti i poštenja.

7. Bez utjecaja su žalbene tvrdnje da je tuženik o promjeni kamatne stope tužiteljici dostavio otplatni plan na koji ona nije iznijela nikakve primjedbe. Naime, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci kreditora je nerazumljiva jer ne sadrže egzaktne parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope već samo upućuje na to da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom kreditora o kamatama. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužiteljicu, narušivši time ugovornu ravnotežu. Kreditor koji jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu određujući time i visinu obveze tužiteljice kao korisnika kredita a koja pak promjenu stope ne može predvidjeti uslijed nepostojanja egzaktnih parametara o kojima ovisi ta promjena, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, što sve takvu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi čini nepoštenom i ništetnom. To ne mijenja niti istaknuta činjenica da je tužiteljica o promjeni kamatne stope obaviještena i da joj je dostavljen otplatni plan, a da na to nije iznijela primjedbe. Navedeno iz razloga jer tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je tužiteljica upućena na mogućnost davanja ikakvih primjedbi na promjenu kamatne stope i da bi eventualne primjedbe bile od utjecaja na visinu promjene kamatne stope.

8. U vezi s žalbenim prigovorom zastare i početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda od 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja.

9. S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž- 7129/2013 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2014., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužba s predmetnim tužbenim zahtjevom podnesena 11. lipnja 2019. nije u zastari jer petogodišnji zastarni rok nastupa kasnije, 13. lipnja 2019.

10. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

10.1. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO). Ništetnost potječe od tuženika i tuženik je taj koji je unaprijed sastavio sporne odredbe Ugovora o kreditu sa unaprijed pripremljenim sadržajem slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

10.2. Tuženik stoga neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata od tuženika kao nesavjesnog stjecatelja, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

11. Žalbeni navod o prigovoru prijeboja ne može se prihvatiti jer je o tom prigovoru pravomoćno odlučeno presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji P- 2140719-24 od 30. studenog 2022. u dijelu u kojem je ta presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-662/23-5 od 14. svibnja 2024.

12. Prvostupanjski je sud pri odlučivanju o naknadi parničnog troška pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP s vrijednošću boda od 2,00 eura iz tbr. 54. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa). Ne radi se retroaktivnoj primjeni prava kao što se u žalbi neosnovano tvrdi jer odredba tbr. 52. st. 2. Tarife jasno propisuje da sud primjenjuje onu Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

12.1. Na žalbene navode tužene valja reći da je prvostupanjski sud dao jasne razloge zbog čega je tužiteljici priznao trošak za svaku pojedinu provedenu parničnu radnju, uključujući i trošak za pristup na objavu presude, jer se radi o opravdanom i predviđenom parničnom trošku, na kojeg punomoćnik tužiteljice ima pravo jer je zatražio taj trošak i pristupio na ročište za objavu presude. Također je tužiteljici pravilno priznat i trošak za sastav podnesaka 16. veljače 2022. i 24. svibnja 2022. u iznosu do po 125 eura svaki jer je to u skladu s odredbom Tbr. 8. t. 3. Tarife.

12.2. Nadalje, temeljem čl. 13. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'', broj 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP) kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku. Točno je da su temeljem čl. 11. st. 1. t. 20. ZSP-a oslobođeni su od plaćanja sudskih pristojbi, potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje tužiteljica. Međutim ta je izmijenjena odredba stupila na snagu 20. svibnja 2023. a to je nakon što je tužitelj već bio uplatio sudske (12. lipnja 2019. i 9. prosinca 2022.). Osim toga temeljem čl. 151. st. 1. ZPP tužitelj ima pravo na naknadu troškova za izdatke koji su učinjeni tijekom ili u povodu postupka, a to su između ostalih i plaćeni troškovi sudske pristojbe na tužbu i presudu.

13. Zaključno u okolnostima predmetnog slučaja u kojem su ostvarene pretpostavke za primjenu mjerodavnih odredbi čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. ZZP/03 te čl. 1111. i 1115. ZOO, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I izreke ove drugostupanjske odluke.

14. O zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.