REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2717/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Ante Perkušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EK rođene IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku IK iz [adresa], protiv 1. tuženika INA-Industrija nafte d.d., OIB: 27759560625, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Josipu Mađariću iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba i 2. tuženika RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Mandić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivana Mandić i Mirele Džoja Petrlić iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1775/2023-4 od 18. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Pn-166/2021-27 od 22. veljače 2023., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3226/2023-3 od 19. ožujka 2025., u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1775/2023-4 od 18. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Pn-166/2021-27 od 22. veljače 2023., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je naznačila slijedeća pravna pitanja:

"1. Je li u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP jer stranci (tužiteljici) nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da pred sudom raspravlja sa I- tuženikom kao svjedokom?,

2. Je li u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP ako sudovi „privolu“ iz Zakona o zaštiti osobnih podataka, zamjenjuju sa „pristankom“ iz Zakona o zaštiti na radu?,

3. Je li u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 . t. 11. ZPP jer tužiteljica prije žalbe nije izričito predložila dokazivanje činjenice nepostojanja radničkog vijeća čije postojanje zakon ne pretpostavlja?

4. Je li općepoznata činjenica da nadzorne kamere poslodavca čitavo radno vrijeme prate sve pokrete radnika tijekom obavljanja poslova?

5. Treba li Drugostupanjski sud obrazložiti žalbene razloge koji se odnose na apsolutno bitne odredbe parničnog postupka na koje se Prvostupanjski sud nije očitovao niti ih je makar ukratko obrazložio?"

2.2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer praksa viših sudova oko načela ''saslušanja stranaka'' nije jedinstvena, a kao razlog važnosti naznačenim pitanjima navela je odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-5522/03-3 od 11. siječnja 2006., te odluke ESLJP u predmetima: broj 30544/96 Garcia Ruiz protiv Španjolske (§26), broj 47287/99 Perez protiv Francuske (§81), broj 16034/90 Van de Hurk protiv Nizozemske (§61) i broj 40490/98 Jahnke i Lenoble protiv Francuske.

3. Uz navedena pitanja, tužiteljica je, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP, predložila da joj se dopusti podnijeti reviziju iz razloga što joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku, povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj, 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), kao i čl. 6.

1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; (''Narodne novine'' – međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).

4. Odgovor na prijedlog tužiteljice nije podnesen.

5. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete do koje je, prema navodima iz tužbe, došlo izvanrednim otkazom ugovora i sprječavanjem povećanja imovine (izmakle koristi), a kao posljedice nezakonitog postupanja 1.-tuženika koji je kao voditelj zbirke osobnih podataka prikupljao, obrađivao i prosljeđivao osobne podatke tužiteljice prikupljene nezakonitim video nadzorom na radnom mjestu te je iste dostavio 2.-tuženiku, a što je dovelo do otkaza ugovora o radu, te zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a za koju tužiteljica navodi da joj je uzrokovana uznemiravajućim i prijetećim postupanjem 2.-tuženika usmjerenim prema njoj i njezinom ocu, zbog čega trpi posljedice po psihičko zdravlje.

7.1. Na temelju rezultata dokaznog postupka nižestupanjski sudovi su utvrdili da je poslodavac tužiteljice mogao koristiti video-nadzor na radnom mjestu, sukladno odredbi čl. 43. st. 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12, 71/14 - dalje: ZZR) koji je bio na snazi u vrijeme kada su kod poslodavca tužiteljice postavljeni nadzorni uređaji iz koje proizlazi da je dopušteno korištenje nadzornih uređaja radi kontrole, između ostalog, na radu ili u svezi s radom, neovisno od toga je li tužiteljica trebala dati poseban pristanak kako bi tijekom radnog vremena bila pod video nadzorom, to, osim toga i što je čl. 7. st. 1. t. 14. Zakona o zaštiti novčarskih institucija ("Narodne novine" br. 56/15, 46/21, 114/22) propisano da se novčarske institucije, a pod koju kategoriju prema članku 3. točka 13. tog Zakona spada i benzinska postaja, obavezno štite primjenom sljedećih mjera zaštite: Objekti pravnih osoba i obrta koji obavljaju novčarsko poslovanje putem uplatno-isplatnih transakcija gotovim novcem štite se osnovnim mjerama zaštite, među ostalim, i neprekidnim sustavom video-nadzora unutar i izvan objekta s pohranom video-zapisa u digitalnom obliku.

7.2. Nadalje su utvrdili da je tužiteljica na ročištu potvrdila da bila informirana o postavljanju kamera za video nadzor u poslovnici poslodavca te je navela da su iste postavljene nakon što je ona već bila zaposlena te da su bile vidljive, odnosno, da je navela i, da je na ulazu u benzinsku postaju postojala oznaka, da se radi o prostoru pod video nadzorom, te su zaključili da je tužiteljica nedvojbeno bila informirana, ne radi se o kršenju obveze iz čl. 54. st. 6. ZZR.

7.3. Također su utvrdili da nije došlo niti do korištenja snimljenih materijala u nedopuštene svrhe iz čl. 43. st. 7. ZZR, jer su snimke korištenje isključivo u svrhu internog nadzora poslovanja poslodavca tužiteljice, iste nisu emitirane u javnosti niti pred osobama koje nemaju ovlasti na nadzor opće sigurnosti i zaštite na radu, niti su učinjene dostupnim neovlaštenim osobama.

8. Vezano za žalbene navode tužiteljice prema kojima je sud morao utvrditi činjenicu je li postojalo radničko vijeće i je li ono dalo suglasnost za korištenje nadzornih uređaja, sukladno odredbi čl. 43. st. 2. ZZR, drugostupanjski sud je odgovorio da je navedenim člankom propisano da, ako nadzorni uređaji čitavo radno vrijeme prate sve pokrete radnika tijekom obavljanja poslova, odnosno ako su nadzorni uređaji postavljeni tako da su radnici čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju nadzornih uređaja, poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje isključivo na temelju prethodne suglasnosti radničkog vijeća, pa te navode nije posebno cijenio iz razloga što tužiteljica tijekom postupka nije niti tvrdila, niti dokazivala, da bi se radilo o nadzornom uređaju koji bi čitavo radno vrijeme pratili pokrete radnika, a osobito s obzirom na njezine raznovrsne radne obveze iz čl. 1. Ugovora o radu (str. 192. spisa) koje se obavljaju u različitim prostorima poslodavca, a ne samo na blagajni, ali i iz razloga što prigovor (ne)postojanja prethodne suglasnosti radničkog vijeća, predstavlja prigovor koji je zasnovan na novim činjenicama, koje tužiteljica nije isticala tijekom prvostupanjskog postupka, a niti u prilog navedenom predlagala dokaze. Dakle, ocijenivši da se radi o novim činjenicama, koje je stranka nedvojbeno imala mogućnost iznijeti tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, primjenom čl. 352. st. 1. ZPP, taj žalbeni navod drugostupanjski sud nije ni razmatrao.

9. U odnosu na preostale, brojne, navode o tome da se prvostupanjski sud nije očitovao na pojedine navode tužiteljice iznesene tijekom postupka, drugostupanjski sud je naveo da pravo na obrazloženu sudsku odluku, sadržano u čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, obvezuje sudove da obrazlože svoje odluke, ali se isto ne može tumačiti na način da su sudovi dužni dati detaljan odgovor na svaku tvrdnju (García Ruiz protiv Španjolske, 1999., st. 26.; Perez protiv Francuske, 2004., st. 81.; Van de Hurk protiv Nizozemske, 1994., st. 61.; Jahnke i Lenoble protiv Francuske, 2000.), te je taj žalbeni prigovor ocijenio neosnovanim jer je sud prvog stupnja cijenio je sve činjenice relevantne za donošenje odluke u predmetnom sporu.

10. Drugostupanjski sud je pravilnim ocijenio i postupanje prvostupanjskog suda kada je odbio pojedine dokazne prijedloge na okolnosti kako je detaljno obrazloženo pod točkom 9. obrazloženja pobijane presude iz razloga što oni nisu od odlučnog značaja za ishod ovog postupka, a prije svega, jer predmetni postupak nije postupak koji se vodi radi zakonitosti odluke poslodavaca o izvanrednom otkazu, već se radi o postupku naknade štete, za koju tužiteljica smatra da joj je počinjena radnjama 1. i 2. tuženika.

11.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno više pravnih pitanja i da su izneseni određeni razlozi važnosti, međutim, prema ocjeni ovoga suda ne radi se o pitanima koja bi bila važna za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer za naznačena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti.

11.2. Naime, činjenična i pravna situacija iz predmeta VTS RH broj Pž-5522/03-3 od 11. siječnja 2006., različita je od predmetne činjenične i pravne situacije i nije primjenjiva na ovaj slučaj, kao ni odluke ESLJP u predmetima: broj 30544/96 Garcia Ruiz protiv Španjolske (§26), broj 47287/99 Perez protiv Francuske (§81), broj 16034/90 Van de Hurk protiv Nizozemske (§61) i broj 40490/98 Jahnke i Lenoble protiv Francuske. Iz samog sadržaja pravnih shvaćanja iznesenih u naprijed citiranim odlukama ne proizlazi da su na, u prijedlogu, naznačena pravna pitanja u tim odlukama dan odgovor. Naprotiv, u citiranim odlukama iznesena su pravna shvaćanja u odnosu na koja ne odstupaju shvaćanja iz pobijane odluke.

12. S obzirom da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna, i kako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagateljica iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s ocjenom provedenih dokaza i pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

13. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje, te povredu prava vlasništva.

13.1. Revizijski sud ocjenjuje da predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Naime, razlozi koje predlagateljica veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava RH, te prava vlasništva.

13.2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju, jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna), koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

13.3. Osim toga, odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze koji su odlučni za dokazivanje pravno relevantnih (ne i ostalih) tvrdnji na kojima se temelji tužbeni zahtjev, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužiteljice, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica vezano za (ne)informiranost o postavljanju kamera i (ne)pristanku na snimanje procesa rada, (ne)korištenju snimljenih materijala u nedopuštene svrhe iz čl. 43. st. 7. ZZR, (ne)postojanju radničkog vijeća i je li ono dalo suglasnost za korištenje nadzornih uređaja, kao i zašto su odbili pojedine dokazne prijedloge na predložene okolnosti, što je sve detaljno obrazloženo pod točkama 12-23. obrazloženja pobijane presude, dajući time za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti svih pred zakonom i na povredu prava vlasništva.

14. Na temelju iznesenog, tužiteljici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost svih pred zakonom, niti pravo vlasništva, slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i za dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a, u svezi čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić