Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2489/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz OD Pavičić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-1717/2022-24 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-1717/2022-24 od 28. veljače 2025. u pobijanom dijelu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 639,78 eur-a te u dijelu odluke o troškovima postupka u kojem je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 1.166,98 eur-a, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2025. pa do isplate.

II. Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka prihvaćen za iznos od 62,50 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2025. pa do isplate i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 62,50 eur-a, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2025. pa do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-1717/2022-24 od 28. veljače 2025.

II. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i preinačava se odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-1717/2022- 24 od 28. veljače 2025., u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 250,00 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama te se u tom dijelu rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eur-a sa zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eur-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da isplati tužitelju EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.939,79 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26 veljače 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 2.229,48 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 1. ožujka 2024."

2. Protiv dijela navedene presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 1.300,00 eur-a te dijela odluke o troškovima postupka u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka prihvaćen preko iznosa od 1.000,00 eur-a te rješenja prvog stupnja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP), predlažući da se pobijana presuda ukine, a podredno preinači u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbe.

3. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u predmetnoj presudi u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1 i 3 ZPP-a predlaži da se isto rješenje preinači u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbe.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka, a žalba tužitelja je osnovana.

U odnosu na žalbu tuženika:

5. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ista presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako ne postoji niti proturječje između razloga pobijane presude i stanja spisa, to ta presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Nije osnovan žalbeni razlog kako je sud prvog stupnja ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, a što je navodno protivno čl. 190. st. 2. ZPP.

7. To stoga jer prema odredbi čl. 190. st. 1. 2. i 3. ZPP, tužitelj, načelno, može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a iznimno i do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Također, načelno, nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

8. Kako tužitelj nije na početku postupka raspolagao svim podacima i ispravama na temelju kojih bi mogao točno izračunati visinu svog potraživanja prije zaključenja prethodnog postupka, s osnova pretrpljene štete zbog čega je tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje i njegova dopuna nakon čega je tužitelj postavio tužbeni zahtjev pravilno je dozvoljena preinaka tužbe prema čl. 190. st. 2. ZPP-a.

9. Stoga neosnovano tuženik u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, jer tuženiku nezakonitim postupanjem suda nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

10. Kako nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, to nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

11. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao oštećenika prema tuženiku radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 1. kolovoza 2021.

13. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju za koji je nesporno u cijelosti odgovoran tuženik zadobio istegnuće mišića vrata, istegnuće mišića prsne kralježnice, natučenje trbušne stjenke, natučenje prsa i natučenje lijevog koljena, da je na dan štetnog događaja tužitelj hospitaliziran i zadržan na bolničkom liječenju do 9. kolovoza 2021., da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i povremena adekvatna terapija te da je utvrđena bolnost vratne i prsne kralježnice te napetost slabinske kralježnice, time da je liječenje tužitelja završeno 1. listopada 2021. Zbog navedenog tužitelj je trpio fizičke boli i strah uz smanjenje životne aktivnosti od 3% u kojem obujmu će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

14. Radi vrste i naravi povreda koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilno su primijenjene odredbe čl. 19. i 1100 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08 i 125/11 ZOO-a).

15. U odnosu na žalbene navode tuženika valja u bitnom odgovoriti da je sud prvog stupnja sasvim dovoljno cijenio one relevantne okolnosti od kojih ovisi visina satisfakcije, shodno citiranim odredbama ZOO-a te u sudskoj praksi prihvaćenim uobičajenim kriterijima pa je uz pravilno i sveobuhvatno vrednovanje kvalifikatornih kriterija te uzimajući u obzir sve manifestirane posljedice u psihičkoj i fizičkoj sferi tužitelja te stupanj smanjenja životne aktivnosti istog, po ocjeni ovog suda primjereno dosudio novčanu satisfakciju.

16. U orijentacijskim kriterijima zauzeto je pravno shvaćanje da se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade štete Orijentacijski kriteriji ne mogu tretirati kao matematičke formule koje bi pukim automatizmom služile izračunavanju pravične novčane naknade već da sudovi svaki pojedinačni slučaj moraju individualizirati. No, kako prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja nužno je da ponekad prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu dolazi, a ponekad ne dolazi, do određenih odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

17. Valja navesti i to da se sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi utvrđene visine naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2020., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 u primjeni ZOO/91 na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

18. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

19. Prema mišljenju ovog suda dosuđeni iznos na ime neimovinske štete predstavlja primjerenu i pravičnu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu imajući pri tome u vidu i činjenicu da je tuženik tužitelju u mirnom postupku već isplatio iznos od 530,89 eur-a po navedenom kriteriju, kako to iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi. Na taj način je tužitelju pravilno prvostupanjski sud dosudio ukupan iznos neimovinske i imovinske štete od 2.470,68 eur-a uvažavajući da je tuženik u mirnom postupku nesporno isplatio iznos od 530,89 eur-a priznavanjem neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.939,79 eur-a tužitelju je u cijelosti naknađena cjelokupna šteta. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju utvrdio iznos neimovinske štete u previsokom iznosu uslijed čega taj vid štete osporava preko nespornog iznosa od 1.300,00 eur-a.

20. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da obzirom da je tužba podnesena 24. lipnja 2022., a odštetni zahtjev podnesen 26. veljače 2022. te liječenje završeno 1. listopada 2021. treba primijeniti odredbu čl. 12. st. 1., 2. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 155/23) pa kako je tuženik platio samo dio svoje obveze to zatezne kamate teku na glavnicu od 26. veljače 2022. pa do isplate neovisno o tome što je tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja povećao tužbeni zahtjev.

21. U odnosu na odluku o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete po preinačenom tužbenom zahtjevu valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe. Nadalje da je navedeni stav nije promijenjen niti na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. usprkos donošenju odluke Vrhovnog suda Republika Hrvatske poslovni broj Rev- 1133/2021 od 14. prosinca 2021. u kojoj je na postavljeno pitanje od kada je tuženik dužan platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva izraženo shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego ga je uopće postavio preinačenim zahtjevom. Prigodom zauzimanja takvog shvaćanja na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu posebice se imalo u vidu da povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku s obzirom da je odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014; dalje:ZOOP), koji se primjenjuje kao lex specialis, propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa se osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto tako da se kod naknade neimovinske štete radi o jedinstvenom zahtjevu o visini kojeg se odlučuje u trenutku presuđenja koja se ne može cjepkati na dijelove. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelju je i na povišeni iznos naknade štete valjalo dosuditi pripadajuće zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci pos. br. Rev-889/23).

21. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege pravilna i sukladna odredbi čl. 1086. ZOO-a i čl. 12. ZOOP-a.

22. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

23. Osnovano tuženik u žalbi navodi da podnesak od 15. veljače 2023. nije bio potreban za vođenje parnice, jer je navedenim podneskom tužitelj samo izvijestio sud da je plaćen predujam za vještačenje, a isto je vidljivo i preko računovodstva suda.

24. Međutim, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelju neosnovano priznato pravo na naknadu troškova postupka za sastav podneska od 19. rujna 2023. i 29. kolovoza 2024., jer je navedenim podnescima tužitelj dostavio preslike zdravstvenih kartona, a dio zdravstvenog kartona tužitelja je bio u [adresa] pa su navedeni podnesci bili potrebni za vođenje parnice.

25. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da je tužitelju neosnovano priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 16. svibnja 2024., jer se navedenim podneskom tužitelj očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještaka te na navode tuženika.

26. Ujedno neosnovano tuženik u žabi navodi da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova postupka za sve radnje poduzete nakon očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka (osim evenutualno jednog ročišta) ne navodeći pri tome iz kojeg razloga, jer su i po mišljenju ovog suda navedene radnje bile potrebne za vođenje parnice.

27. Ujedno je sud prvog stupnja pravilno primijenio vrijednost boda imajući u vidu izmjene i dopune Tarife, objavljene u Narodnim novinama, broj 126/22. Naime, sukladno izmjeni Tarife Tbr. 50. označena je vrijednost boda u visini od 2 eur-a, a navedena odluka stupila je na snagu 8 dana nakon objavljivanja tj. dana 15. studenog 2023. Ujedno je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, uzevši u obzir Tbr. 48. stavak 3. Tarife, koja propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

28. Kako je sud prvog stupnja pobijanu odluku donio 28. veljače 2025., a tako i odluku o trošku parničnog postupka, analognoj primjeni odredbe Tbr. 48., pravilno je tužitelju priznata vrijednost boda na sve parnične radnje u visini od 2 eur-a.

29. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika za naknadu troškova postupka za iznos od 1.166,98 eur-a, a prihvatiti žalbu za iznos od 62,50 eur-a, sve zajedno sa pripadajućim PDV-om. Žalbom tuženik presudu pobija preko nespornog iznosa troškova postupka od 1.000,00 eur-a, a to je, dakle, za iznos od 1.229,48 eur-a, to je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te čl. 373. t. 3. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod t. I. i II. izreke ove presude te na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a kao pod t. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

30. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije prihvaćen, jer je tuženik sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje - odluku o troškovima postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a pa je stoga odlučeno kao pod t. III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U odnosu na žalbu tužitelja:

31. Tužitelj u žalbi osnovano prigovara da mu pripada pravo na naknadu troškova sastava odštetnog zahtjeva jer se radi o parničnoj radnji i taj je trošak bio nužan za vođenje postupka budući da trošak sastava odštetnog zahtjeva upućenog tuženiku prije pokretanja ovog postupka predstavlja parnični trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili povodu postupka. Imajući u vidu da je u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZOOP-a oštećenik ovlašten podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog osiguranja vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama neposredno osiguratelju, radi se o izdatku koji je nastao povodom ovog (parničnog) postupka. Prema tome, riječ je o parničnom trošku za koji tužitelj ima pravo na naknadu prema Tbr. 32. st. 1. Tarife pa osnovano tužitelj u žalbi navodi da mu je prvostupanjski sud trebao priznati pravo na naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva (identično je i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-147/10 od 7. veljače 2012.).

32. Prema tome, tužitelju odlukom ovog drugostupanjskog suda na ime daljnjeg troška postupka pripada iznos od 250,00 eur-a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na navedeni iznos od 8. srpnja 2025. pa do isplate, koje sukladno čl. 27. ZID ZPP/22 od 23. ožujka 2022. te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) tužitelju također pripadaju.

33. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

34. Sa žalbom je tužitelj uspio u cijelosti, to mu je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. i 2. ZPP te sukladno Tbr. 10. toč. 4. u svezi s Tbr. 7.1. te Tbr. 42. Tarife za sastav žalbe valjalo dosuditi iznos od 31,25 eur-a te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević