Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1201/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Katice Krajnović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], H.

[adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-679/2023-44 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-679/2023-44 od 26. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 9010868181 od 29. studenog 2005., u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom banke o kreditiranju građana, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, a koji Ugovor je zaključen između tužitelja VŠ iz [adresa], H. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u visini novčanog iznosa od 38.667,50 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke kreditora na dan korištenja kredita, i tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 9010868181 od 29. studenog 2005., u dijelu kojima se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF, a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke kreditora tijekom otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu broj: 9010868181, koji je zaključen između tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog i ništetnog povećanja kamatne stope tijekom razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos 1.224,22 eura (slovima: tisuću dvije stotine dvadeset četiri eura i dvadeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počevši od uplate do dana povrata i to do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 18,67 eura počevši od 31. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 17,95 eura počevši od 30. rujna 2007. do isplate,

- na iznos od 18,43 eura počevši od 31. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 17,73 eura počevši od 30. studenoga 2007. do isplate,

- na iznos od 18,20 eura počevši od 31. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 18,03 eura počevši od 31. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 29,34 eura počevši od 29. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 31,16 eura počevši od 31. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 29,96 eura počevši od 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 30,76 eura počevši od 31. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 29,57 eura počevši od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 30,36 eura počevši od 31. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 30,15 eura počevši od 31. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 28,97 eura počevši od 30. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 29,75 eura počevši od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 28,59 eura počevši od 30. studeni 2008. do isplate,

- na iznos od 29,34 eura počevši od 31. prosinac 2008. do isplate,

- na iznos od 30,06 eura počevši od 31. siječanj 2009. do isplate,

- na iznos od 26,94 eura počevši od 28. veljača 2009. do isplate,

- na iznos od 29,64 eura počevši od 31. ožujak 2009. do isplate,

- na iznos od 28,47 eura počevši od 30. travanj 2009. do isplate,

- na iznos od 29,22 eura počevši od 31. svibanj 2009. do isplate,

- na iznos od 28,07 eura počevši od 30. lipanj 2009. do isplate,

- na iznos od 28,80 eura počevši od 31. srpanj 2009. do isplate,

- na iznos od 28,59 eura počevši od 31. kolovoz 2009. do isplate,

- na iznos od 27,47 eura počevši od 30. rujan 2009. do isplate,

- na iznos od 28,17 eura počevši od 31. listopad 2009. do isplate,

- na iznos od 27,06 eura počevši od 30. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 27,76 eura počevši od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 26,78 eura počevši od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 24,00 eura počevši od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 26,38 eura počevši od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 25,32 eura počevši od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 25,98 eura počevši od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 24,93 eura počevši od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 25,56 eura počevši od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 25,36 eura počevši od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 24,34 eura počevši od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 24/95 eura počevši od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 19,16 eura počevši od 30. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 19,64 eura počevši od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 19,47 eura počevši od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 17,45 eura počevši od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 19,15 eura počevši od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 18,38 eura počevši od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 15,46 eura počevši d 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 14,84 eura počevši od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 15,19 eura počevši od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 11,79 eura počevši od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 11,31 eura počevši od 30. rujna 2011. do isplate, i

- na iznos od 11,57 eura počevši od 31. listopada 2011. do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d. d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati ukupni novčani iznos od 5.023,14 eura (slovima: pet tisuća dvadeset tri eura i četrnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počevši od uplate do dana povrata i to do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 3,36 eura počevši od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 8,68 eura počevši od 31. siječanj 2009. do isplate,

- na iznos od 9,25 eura počevši od 28. veljača 2009. do isplate,

- na iznos od 6,53 eura počevši od 31. ožujak 2009. do isplate,

- na iznos od 6,91 eura počevši od 30. travanj 2009. do isplate,

- na iznos od 2,99 eura počevši od 31. svibanj 2009. do isplate,

- na iznos od 0,34 eura počevši od 31. srpanj 2009. do isplate,

- na iznos od 2,29 eura počevši od 31. kolovoz 2009. do isplate,

- na iznos od 2,03 eura počevši od 30. rujan 2009. do isplate,

- na iznos od 0,21 eura počevši od 31. listopad 2009. do isplate,

- na iznos od 3,60 eura počevši od 30. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 6,15 eura počevši od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 10,11 eura počevši od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 8,69 eura počevši od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 14,15 eura počevši od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 12,82 eura počevši od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 15,27 eura počevši od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 eura počevši od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 27,26 eura počevši od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 36,00 eura počevši od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 32,65 eura počevši od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 26,99 eura počevši od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 37,11 eura počevši od 30. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 51,41 eura počevši od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 41,65 eura počevši od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 43,44 eura počevši od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 40,21 eura počevši od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 40,32 eura počevši od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 58,12 eura počevši od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 58,51 eura počevši od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 74,51 eura počevši od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 65,72 eura počevši od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 56,81 eura počevši od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 56,23 eura počevši od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 4.132,57 eura počevši od 28. studenoga 2011. do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d. d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.420,73 eura (slovima: dvije tisuće četiri stotine dvadeset eura i sedamdeset tri centa), sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa u ovoj točki, a do zatraženog ukupnog iznosa od 3.045,73 eura.

VI. Odbija se tuženika sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude u iznosu od 207,38 eura."

2. Ovu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu od 29. studenoga 2005. i to odredbe čl. 4. Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i odredbe čl. 7. Ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak kao i zahtjev za povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili Ugovor o kreditu broj 9010868181 29. studenoga 2005. kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 38.667,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate 180 mjeseci sa namjenom kupnje nekretnine,

- da je čl. 5. Ugovora ugovorena redovna kamatna stopa 4,15% godišnje promjenjiva sukladno Odluci kreditora i da je kreditor u više navrata mijenjao početnu kamatnu stopu,

- da je čl. 7. Ugovora ugovorena otplata kredita u 180 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF važećem da na plaćanja,

- da je srednji tečaj kreditora za CHF na dan isplate iznosio 4,788787 kn,

- da tužitelj u svom iskazu navodi da mu je u banci prezentirano da je povoljniji kredit kojem je glavnica vezana za CHF ali da nije upozoren na moguće rizike i da je tuženik pripremio Ugovor na standardiziranom obrascu te nije imao mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora niti se o odredbama pojedinačno pregovaralo,

- da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka LŠ na okolnosti pojedinačnog pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu,

- da je Dodatkom Ugovora o kreditu od 22. studenoga 2011. sporazumno ugovorena promjena valutne obveze iz valutne klauzule u CHF u kunskoj protuvrijednosti u kredit u kunama pri čemu tužitelj prema nalazu i mišljenju vještaka financijsko- knjigovodstvene struke nije koristio pogodnosti klasične konverzije već je samo zamijenjena valuta kredita na način da je sva nedospjela glavnica konvertirana u kune,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je usmeno obrazložen na sve primjedbe stranaka utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope tužitelj preplatio iznos od 9.223,85 kn / 1.224,22 EURA, a zbog promjene tečaja švicarskog franka iznos od 37.846,73 kn / 5.023,14 EURA.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio deklaratorni tužbeni zahtjev pod toč. I. i II. izreke uz zaključak da su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje ZZP/03.) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu čl. 81. i 82. ZZP/03 koje odredbe su identične i odredbi čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) sve u povezanosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO).

9. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. srpnja 2015. (promjenjiva kamatna stopa), a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. (valutna klauzula) utvrđeno je da su banke u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time banke postupio suprotno važećem Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11.1. Gore navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a istog Zakona, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Člankom 81. st. 4. ZZP-a je propisano da je na trgovcu teret dokaza da se o unaprijed standardiziranom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

13. Tuženik na kome je kod standardiziranih ugovora trgovca teret dokaza da se o pojedinim odredbama pregovaralo nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na okolnost pregovaranja i obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora.

14. S druge strane tužitelj je svoj stav o obaviještenosti u odnosu na sporne odredbe prilikom sklapanja Ugovora izrazio tužbom i iskazom tijekom postupka.

15. Kako tuženik nije dokazao da je korisnika kredita upoznao s rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope i tečaja valute u CHF, niti da HNB ne štiti monetarnu politiku promjene tečaja iako je teret dokazivanja na banci, to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se u ovom individualnom sporu u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a potrošač može pozivati na direktni učinak parnice iz čl. 502.a ZPP-a.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti objašnjeni svi parametri koji mogu utjecati na opseg njegove obveze te je tuženik trebao informirati tužitelja o tome da snosi rizik od promjene kamatne stope i tečaja ugovorene valute i da navedeno može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, a pri tome nije dovoljno da su odredbe gramatički razumljive potrošaču već mu moraju biti jasne u smislu mogućih rizika zbog kojih snosi financijski teret.

17. Stoga je i po ocjeni ovog suda predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor o kojim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 4. Ugovora) i valutnoj klauzuli (čl. 7. Ugovora) se nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik obavijestio tužitelja o svim bitnim parametrima koji mogu utjecati na opseg njegove obveze. Iz navedenih razloga predmetne ugovorne odredbe suprotne su načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO), a tuženik je povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, a koja načela dovode do posljedica ništetnosti.

18. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu jer se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03.

19. Na žalbene navode valja odgovoriti da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZOO ali ista ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka ugovora o kreditu, a kako je u konkretnom slučaju sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja kao korisnika kredita što proizlazi iz provedenih dokaza, pravilno je utvrđeno da je time ta ugovorna odredba unijela neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita.

20. Neutemeljeno se tuženik poziva na odredbu čl. 19. st. 3. ZID ZPK/15 uz tvrdnju da su izrijekom isključeni svi korisnici kredita koji su svoje kredite isplatili iz razloga što se navedena odredba odnosi na provedbu konverzije kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a što je logično jer se konverzija nije mogla provoditi na već otplaćenim kreditima.

21. Može se prihvatiti tvrdnja tuženika da je sklapanje Ugovora odraz volje ugovornih strana, no valja ukazati da sporne ugovorne odredbe nisu ništetne zbog njihova ugovaranja već zato što se o istima nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri kako je već naprijed navedeno.

22. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja pravilno prvostupanjski sud primjenjuje opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO, a koji rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost.

23. Nije u pravu tuženik kada ističe u žalbi da je protekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO računajući od dana uplate svakog pojedinog anuiteta jer suprotno žalbenim navodima u ovom postupku primjenjivalo se Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

24. Stoga je pravilno prvostupanjski sud otklonio prigovor zastare potraživanja preplaćenih iznosa u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu obzirom da od pravomoćnosti odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu (13. lipnja 2014.) i u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2016.) pa do podnošenja tužbe 13. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

25. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene kamatne stope preplaćen iznos od 1.224,22 EURA, a zbog promjene tečaja u odnosu na onaj koji je važio u vrijeme isplate kredita iznos od 5.023,14 EURA, a koje iznose tužitelj potražuje restitucijskim zahtjevom.

26. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate jer je isti nesavjesni stjecatelj.

27. Ostalim žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja jer se zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi.

28. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

29. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te je temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove odluke.

Osijek, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša