Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-231/2025-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Kristine Šušilović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog ABC i dr., zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine – iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12. 56/15., 61/15. – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici, 1. optuženika ABC i 3. optuženika HJ podnesenih protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj: K-54/2019-112 od 25. listopada 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 08. srpnja 2025. u prisutnosti branitelja 3. optuženog Krešimira Slamića, odvjetnika iz Virovitice i 3. optuženika HJ,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba 3. optuženika HJ ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalbe državnog odvjetnika i 1. optuženog ABC su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. optuženi ABC zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te mu je na temelju članka 51 KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, 2. optuženi NJ zbog kaznenog djela iz članka krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11 te je na temelju tog članka osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci a na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo, 3. optuženi HJ zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ/11 te je na temelju tog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a 4. optužena KJ zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11 pa je temelju tog članka osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci a na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) oštećeniku Republici Hrvatskoj dosuđen je imovinskopravni zahtjev te je 1.optuženom ABC i 4. optuženoj KJ naloženo da solidarno oštećeniku Republici Hrvatskoj isplate iznos od 3.778,89 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, dok se sa razlikom u iznosu od 16.248,14 eura oštećena Republika Hrvatska upućuje u parnicu.

2.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP oštećeniku [adresa] Bukovica dosuđen je imovinskopravni zahtjev te je 1. optuženom ABC i 4. optuženoj KJ naloženo da solidarno oštećeniku [adresa] isplate iznos od 15.547,15 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

3. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 1. optuženom DJ je određena i posebna obveza te mu je nalaženo da u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude oštećeniku ... isplati iznos od 9.465,38 € na ime naknade štete.

4. Na temelju članka 77. KZ/11, u vezi članka 560. stavak 2. ZKP utvrđeno je da novčani iznos od 6.008,11 eura predstavlja imovinsku korist koju su 2. optuženi NJ i 3. optuženi H ostvarili kaznenim djelom iz članka 278. stavak 1. KZ/11, te je od 2. optuženog NJ oduzeta imovinska korist u iznosu od 3.004,06 eura i od 3. optuženog HJ oduzeta je imovinska korist u iznosu od 3.004,06 eura, te je obojici optuženika naloženo da navedene iznose uplate u korist Državnog proračuna RH u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, te je utvrđeno da je novčani iznos od 6.008,11 eura imovina RH.

5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP naloženo je 1. optuženiku ABC da naknadi troškove kaznenog postupka iznosu od 946,37 eura te paušalni iznos od 200,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP naloženo je 2. optuženiku NJ da naknadi troškove kaznenog postupka iznosu od 9,60 eura te paušalni iznos od 200,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP u vezi članka 145. stavak 2. točke 6. i 7. ZKP naloženo je 3. optuženiku HJ da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, te troškove branitelja po službenoj dužnosti o čemu će biti doneseno posebno rješenje. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP naloženo je 4. optuženoj KJ da naknadi troškove kaznenog postupka iznosu od 946,37 eura te paušalni iznos od 200,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

6. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da 1. optuženom ABC i 2. optuženom NJ izrekne kazne zatvora bez primjene uvjetne osude iz članka 56. KZ/11, a 3. optuženom HJ izrekne kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

7. Protiv te presudu žabu je podnio 1. optuženi ABC putem branitelja Radomira Borotića, odvjetnika iz Virovitice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinačiti na način da optuženika oslobodi optužbe, a podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

8. Protiv te presude žali se i 3. optuženi HJ putem branitelja BJ, odvjetnika iz Virovitice zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu, a podredno prihvati žalbu u odnosu na odluku o kazni te pobijanu presudu preinači na način da se optuženiku izrekne uvjetna osuda. Ujedno je branitelj zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog suda. Na sjednicu drugostupanjskog suda nije pristupio zamjenik ŽDO Zagreb, uredno obavješten, dok su pristupili branitelj 3. optuženog odvjetnik BJ i 3. optuženi HJ osobno. Branitelj 3. optuženika na sjednici je naveo da ostaje kod podnesene žalbe te je u bitnome usmeno izložio žalbene razloge, a 3. optuženi HJ je naveo da već četiri godine radi u građevinskoj firmi u Zagrebu, da ne čini više kaznena djela, te da je bio deset mjeseci u Kaznionici u Lipovici, te predlaže da se njegova žalba prihvati.

9. Odgovor na žalbu podnio je 1. optuženi ABC putem branitelja Radomira Borotića, odvjetnika iz Virovitice s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

10. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

11. Žalba 3. optuženog HJ je osnovana, a žalbe 1. optuženog ABC i državnog odvjetnika su bespredmetne.

12. Nije u pravu 3. optuženi HJ da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP na način da je presuda nerazumljiva jer u točki I. izreke kojom je žalitelj proglašen krivim uopće nije navedeno za koje račune je on proglašen krivim jer oni nisu navedeni u izreci, čime je izreka presude nerazumljiva, a niti obrazloženje ne sadrži razloge o kojim se računima radi s obzirom da tih 172 računa (za 2016. i 2017.) u ukupnom iznosu od 754.468,66 kn nisu pojedinačno navedena u obrazloženju, već sud u točki 12. prihvaća nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještaka te utvrđuje da postoje 72 nevjerodostojna računa u 2016. na iznos 319.861,26 kn i 100 računa u 2017. na iznos od 434.607,40 kn, ali ne specificira koji bi to bili računi, njihove pojedinačne iznose niti kada su izdani pa se izreka presude da bi žalitelj izradio 172 krivotvorena računa ne može se ispitati.

13. Točno je da u izreci pod točkom I. i u obrazloženju nisu specificirani krivotvoreni računi za koje je žalitelj proglašen krivim. Međutim, u točki I. izreke za koju je žalitelj proglašen krivim navode se nevjerodostojni računi izdani u godinama 2016. i 2017. i iznosi tih računa u ukupnom iznosu za svaku godinu te se opisuje da iz njih proizlazi da je iste izdalo TD INA d.d. obrtu [obrt] za gotovinsku kupovinu eurodizel goriva s porezom od 25% ovjereni pečatom INA d.d. koji je neovlašteno posjedovao 3. optuženi HJ a koje je 1. optuženom ABC donosio kući 2. optuženi NJ za koje račune je 1. optuženi ABC platio novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 45.268,12 kn. Ti su neistiniti računi svih 172 nevjerodostojna računa specificirani u točki II. izreke presude kojom su 1. optuženi ABC i 4. optužena KJ proglašeni krivima zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 156. st. 1 KZ/11 upravo u odnosu na te neistinite račune koji su taksativno navedeni u toj točki izreke pod 1. do 172. Prema tome, kako je jasno i nedvojbeno navedeno i utvrđeno o kojim se točno računima radi, neosnovano žalitelj ističe da je presuda nerazumljiva i da se ne može ispitati.

14. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP žalitelj opisuje na način da presuda nema razloga o tome da bi 3. optuženi HJ neovlašteno posjedovao tri pečata društva INA d.d. i posljedično tome koji se pečati nalaze na spornim računima.

14.1. Nije u pravu žalitelj da presuda o navedenim okolnostima nema razloga jer je sud o tome dao jasne, dostatne i valjane razloge navodeći da iz podataka dostavljenih od TD INA d.d. Zagreb (listovi 312-319) proizlazi da je žalitelj u vrijeme dok je bio na radu u INA d.d. kao voditelj PM Slatina dužio navedene pečate, upravo one za koje je sud i tražio podatke, pa prema tome žalitelj neosnovano tvrdi da nije jasno o kojim točno pečatima se radi, a isto tako je jasno utvrđeno da su njima ovjereni računi koji su predmet ovog kaznenog postupka, jer to također proizlazi iz podataka dostavljenih od INA d.d. te obrane 2. optuženog NJ koji izravno tereti žalitelja za izradu nevjerodostojnih računa, a na koje se dokaze prvostupanjski sud referira u točkama 17. i 31. obrazloženja pobijane presude.

15. Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je odluku o kaznenoj odgovornosti 3. optuženog HJ utemeljio isključivo na obrani 2. optuženog NJ, a da njegovu obranu ne potkrepljuje niti jedan drugi dokaz, jer nema drugih dokaza koji bi 3. optuženika HJ povezivali sa navedenim kaznenim djelom. Suprotno istaknutim žalbenim prigovorima prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza koje je pravilno ocijenio, donio ispravan zaključak o krivnji žalitelja za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, te u obrazloženju presude pod točkama 31. do 33. iznio jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tako krivnju žalitelja sud ne temelji samo i jedino na obrani 2. optuženog NJ koji ga direktno tereti, već i na obrani 1. optuženog ABC, te materijalnoj dokumentaciji koju dovodi u vezu sa iskazima 1. optuženog ABC i 2. optuženika NJ, pa žalbeni navodi kojima pokušava otkloniti od sebe kaznenu odgovornost o tome da nije utvrđeno kojim su pečatima ovjereni sporni računi, kao i da nije bio zaposlenik INA d.d. u vrijeme za koje ga 2. optuženi NJ tereti, nisu od utjecaja na zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti, s obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da su nevjerodostojni računi ovjereni pečatima kojima je bio on zadužen i s obzirom da je kazneno djelo mogao, suprotno tvrdnjama žalbe, počiniti i u vrijeme kada nije bio zaposlenik INA d.d. neovlašteno zadržavajući pečate za koje je bio zadužen u vrijeme kada je bio zaposlen na mjestu voditelja PM Slatina, a njegovi susreti sa 2. optuženikom NJ kojem je predavao nevjerodostojne račune o čemu je 2. optuženi NJ iskazivao u svojoj obrani, su se neovisno o prestanku njegova rada u INA d.d. mogli odvijati, između ostalog, i na benzinskoj postaji.

16. Međutim, u pravu je žalitelj da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer presuda o odluci o oduzimanju imovinske koristi uopće nema razloga. Naime, u izreci presude pod točkom I. navodi se da je 1. optuženi ABC za izradu neistinitih računa plaćao naknadu 2. optuženom NJ u iznosu od 45.268,12 kuna, a u obrazloženju pobijane presude u točki 38. se navodi da je utvrđeno da novčani iznos od 6.008,11 eura predstavlja imovinsku korist koju su 2. optuženi NJ i 3. optuženi HJ ostvarili kaznenim djelom iz članka 278. stavak 1. KZ/11 pa se od svakog od njih oduzima jedna polovina tog iznosa i nalaže im se plaćanje u korist Držanog proračuna RH u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Pri tome drugostupanjski sud ne smatra da je pobijanom presudom ostvareno proturječje izreke i obrazloženja iz razloga što je iznos 45.268,12 kuna naveden u izreci, a potom od optuženika oduzet u valuti EUR u iznosu 6.008,11 EUR. Međutim, u obrazloženju pobijane presude potpuno su izostali razlozi na temelju kojih dokaza je sud utvrdio visinu oduzete imovinske koristi koja je utvrđena u činjeničnom opisu izreke presude pod točkom I. u kunama i potom oduzeta u valuti EUR u odluci o oduzimanju imovinske koristi, na što s pravom ukazuje žalitelj.

17. U pravu je žalitelj i kada tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP jer je nepravilno primijenio odredbu članka 450. ZKP obzirom je presudu utemeljio i na dokazima koje nije izveo na raspravi. Naime, žalitelj ispravno u žalbi navodi da je rasprava u nekoliko navrata započela ispočetka zbog proteka roka od tri mjeseca, a na posljednjoj koja je počela ispočetka dana 22.10.2024. sud nije izveo sve dokaze na kojima je utemeljio presudu. Tako nije pročitao iskaze svjedoka AJ sa zapisnika od 24.10.2022. (listovi 909-910) i svjedoka ĐJ sa zapisnika od 27.02.2023. (listovi 937-939) niti je izveo dokaz čitanjem cjelokupne materijalne dokumentacije sa zapisnika od 19.05.2021., 16.02.2022. i 24.10.2022, a presudu je utemeljio i na tim dokazima, čime je ostvarena navedena žalbena osnova.

18. S obzirom na sve navedeno, počinjene su bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i članka 468. stavka 3. ZKP na koje je ukazao 3. optuženi HJ zbog čega je valjalo prihvatiti njegovu žalbu, te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uslijed čega su žalbe državnog odvjetnika i 1. optuženog ABC bespredmetne.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve izvedene dokaze koje će potom ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano te će, uvažavajući primjedbe iznesene u ovom rješenju otkloniti učinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavak 5. ZKP/08.

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08 valjalo je riješiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 08. srpnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac