Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-178/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Grubeša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubeša i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-992/2022-10 od 20. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 992/2022-10 od 20. prosinca 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje drugom sucu pojedincu u fazu prethodnog postupka.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju ŽR isplati iznos od 75.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 60.000,00 kn teku od dana 9. veljače 2021. pa do isplate, a na iznos od 15.000,00 kn od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od petnaest (15) dana. Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete od tuženika kao osiguravatelja poslodavca po polici osiguranja od odgovornosti za djelatnike koju štetu je tužitelj pretrpio kao radnik tvrtke ... kada je izlazio iz pekare u [adresa] 9. veljače 2021.
5. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:
- da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, postojanje police i da je tužitelju priznata ozljeda na radu u postupku pri HZZO-u.
- da je uvidom u Obavijest o neosnovanom zahtjevu od 27. listopada 2021. (list 14 spisa) te Odluku povodom prigovora od 16. studenog 2021. (list 15 spisa) utvrđeno, da je tuženik odbio odštetni zahtjev sa obrazloženjem da se ne radi o šteti koju je radnik pretrpio obavljajući radne zadatke,
- da je odgovornost osiguratelja i poslodavca solidarna te se na odgovornost tuženika za štetu primjenjuje odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: ZR), koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava,
- da prema sudskoj praksi šteta nastala na radu je ona šteta koju radnik pretrpi tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je i zasnovao radni odnos ili radnih zadataka prema posebnom nalogu poslodavca, štetom nastalom u vezi s radom smatra se ona šteta koja je nastala kad je radnik obavljao neku djelatnost koja nije izravno obavljanje zadataka zbog kojih je zasnovan radni odnos, ali je takva djelatnost odnosno takvo ponašanje radnika bilo potrebno da se obave radnje vezane za radne zadatke zbog kojih je zasnovao radni odnos,
- da je odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018., dalje u tekstu: ZZR) propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti,
- da iz iskaza tužitelja, Prijave o ozljedi na radu te Prijave štete od odgovornosti nesporno je utvrđeno da se tužitelj 9. veljače 2021. dok je za vrijeme obavljanja rada na terenu u [adresa] koristio stanku, prilikom izlaska iz pekare radi kupovine gableca, poskliznuo na mokar kolnik i pao na pločniku asfalta te nogom udario u rub stepenice i pritom ozlijedio skočni zglob,
- da je, dakle, nesporno da je do tjelesnog ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom korištenja stanke i izvan mjesta rada, a što je bilo potpuno neovisno o tehnološkom procesu rada tuženika, zbog čega, unatoč činjenici da je do štetnog događaja došlo za vrijeme radnog vremena, nema odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužitelju,
- da za kretanje tužitelja iz pekare u vrijeme stanke, tehnološki proces odvijanja rada iz djelatnosti koju obavlja poslodavac oštećenog nema nikakvog utjecaja na sigurnost, odnosno nesigurnost radnika, pa dosljedno tome nema ni uzročne veze između procesa rada, upravljanja tim procesom i nastale ozljede radnika - a što je temeljna pretpostavka za odgovornost tuženika.
6. Stoga, polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
7. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.
8. Iz iskaza tužitelja, neosporenog od stranaka, kojeg je i prvostupanjski sud prihvatio kao istinitim, proizlazi da je zaposlen kao unaprjeđivač prodaje u tvrtci ... i da obavlja isključivo terenski posao, da mu je radno vrijeme od 8,00 do 16,00 sati i ima pravo na pauzu od pola sata, pri čemu nije definirano u kojem terminu, da se njegov posao sastoji u tome da vodi odnose sa kupcima veterinarskog kanala (ljekarne, ambulante i stanice) na području cijele Republike Hrvatske. Nadalje proizlazi da je toga dana 9. veljače 2021. bio u obilasku veterinarske stanice u [adresa], da se oko 11,15 sati zaustavio kod pekare da bi kupio gablec, da je padala kiša, da je kupio gablec te kada je izlazio iz pekare da se poskliznuo na mokar kolnik te je pao i ozlijedio lijevi skočni zglob, da ga je odmah zaboljelo te je vidio da mu zglob "pleše" pa je zamolio prolaznika da mu pomogne da se ustane, da je utvrđeno da ima prijelom zgloba te je ubrzo imao operaciju i u zglob mu je umetnuta pločica sa šarafima, da mu je priznata ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranjem, da se u poslu koristio službenim automobilom, da se odmah javio poslodavcu i rekao da se ozlijedio te mu je poslodavac napisao prijavu o ozljedi na radu i rekao mu da se radi o ozljedi na radu te da ima pravo na naknadu štete od osiguranja, da je na nogama nosio tenisice toga dana i to uobičajeno nosi kada radi na terenu i da je i prije znao ići u tu pekaru jer pet godina radi na tom terenu.
9. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku propisana je odredbom čl. 111. st. 1. ZR-a prema kojoj ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava te odredbom čl. 25. st. 1. ZZR-a kojom je propisano da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a prema stavku 2. poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
10. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, odnosno da je tužitelj bio zaposlen kao komercijalist, da je stradao prilikom redovnog obilaska terena što znači da nije vlastitim odabirom izašao iz kruga prostora poslodavca koji je pod nadzorom poslodavca nego isključivo zbog prirode i potrebe posla, da tužiteljevo mjesto rada nije u okviru ograničenog kruga koji je pod nadzorom poslodavca, što proizlazi i iz police osiguranja kojim je ugovoreno teritorijalno pokriće na području Republike Hrvatske, prema shvaćanju ovog suda, ozljeda koju pretrpio tužitelj treba tretirati ozljedom u vezi s radom - zbog koje trpi štetu i za koju je u smislu odredbe čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. st. 1. ZR-a odgovoran poslodavac, odnosno tuženik.
11. S obzirom da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno propustio je ocijeniti osnovanost ostalih istaknutih prigovora tuženika kojima je tuženik prigovorio da je do štetnog događaja došlo nepažnjom tužitelja te je osporio visinu tužbenog zahtjeva, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje za sada nepotpuno utvrđeno te da je prvostupanjski sud na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio i materijalno pravo.
12. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu te primjenom odredbe čl. 371. ZPP-a narediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem time da će isti provesti novi prethodni postupak osnovom odredbe čl. 377. ZPP-a imajući u vidu da se sukladno odredbi čl. 292. ZPP-a u stadiju prethodnog postupka donosi odluka o izvođenju dokaza.
13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora i ovisno o rezultatima provedenog dokaznog postupka ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.
14. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
U Zagrebu 8. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
