Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2749/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Čedomir Kosanović, odvjetnik u Ogulinu, protiv tuženika Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-219/2021-43 od 12. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-219/2021-43 od 12. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke te u dijelu pod točkom IV izreke za parnični trošak tužitelja NK u svoti od 3.964,53 eura.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P- 219/2021-43 od 12. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom IV izreke za svotu parničnog troška od 267,82 eura te sudi:

Odbija se tužitelj NK sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 267,82 eura.

III Odbija se tuženik Addiko bank d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877 da plati tužitelju NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 2.107,59 EUR na ime više otplaćenog kredita po Ugovoru o [broj kredita] zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- za period od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje,

- za period od 30. lipnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje,

- za period od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, i to:

-na iznos od 7,86 EUR od dana 31. listopada 2008. pa do isplate

-na iznos od 14.00 EUR od dana 31. prosinca 2008. pa do isplate

-na iznos od 18.43 EUR od dana 31. siječnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 20.44 EUR od dana 28. veljače 2009. pa do isplate

-na iznos od 14.91 EUR od dana 31. ožujka 2009. pa do isplate

-na iznos od 11.08 EUR od dana 30. travnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 7.53 EUR od dana 31. svibnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 3.85 EUR od dana 30. lipnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 0.89 EUR od dana 31. srpnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 5.98 EUR od dana 31. kolovoza 2009. pa do isplate

-na iznos od 2.28 EUR od dana 30. rujna 2009. pa do isplate

-na iznos od 6.54 EUR od dana 31. listopada 2009. pa do isplate

-na iznos od 13.30 EUR od dana 30. studenog 2009. pa do isplate

-na iznos od 18.03 EUR od dana 31. prosinca 2009. pa do isplate

-na iznos od 19.61 EUR od dana 31. siječnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 28.13 EUR od dana 28. veljače 2010. pa do isplate

-na iznos od 27.20 EUR od dana 31. ožujka 2010. pa do isplate

-na iznos od 36.29 EUR od dana 30. travnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 44.62 EUR od dana 31. svibnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 59.00 EUR od dana 30. lipnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 43.43 EUR od dana 31. srpnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 72.71 EUR od dana 31. kolovoza 2010. pa do isplate

-na iznos od 60.38 EUR od dana 30. rujna 2010. pa do isplate

-na iznos od 84.49 EUR od dana 31. listopada 2010. pa do isplate

-na iznos od 90.05 EUR od dana 30. studenog 2010. pa do isplate

-na iznos od 88.15 EUR od dana 31. prosinca 2010. pa do isplate

-na iznos od 90.05 EUR od dana 31. siječnja 2011. pa do isplate

-na iznos od 95.33 EUR od dana 28. veljače 2011.pa do isplate

-na iznos od 102.72 EUR od dana 31. ožujka 2011. pa do isplate

-na iznos od 124.62 EUR od dana 30. travnja 2011. pa do isplate

-na iznos od 119.02 EUR od dana 31. svibnja 2011. pa do isplate

-na iznos od 119,02 EUR od dana 30. lipnja 2011. pa do isplate

-na iznos od 119.02 EUR od dana 31. srpnja 2011. pa do isplate

-na iznos od 116.74 EUR od dana 31. kolovoza 2011. pa do isplate

-na iznos od 116.74 EUR od dana 30. rujna 2011. pa do isplate

-na iznos od 116.74 EUR od dana 31. listopada 2011. pa do isplate

-na iznos od 918,22 EUR od dana 18. studenog 2011. pa do isplate

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iznosa iz točke I izreke presude odnosno za iznos od 2,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koji se odnosi:

-na iznos od 1,00 EUR od 30. rujna 2005. do isplate

-na iznos od 0,49 EUR od 31. listopada 2005. do isplate

-na iznos od 1.40 EUR od 30. studenog 2005. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. [adresa], OIB 14036333877 da isplati tužitelju NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 20.025,54 EUR na ime više otplaćenog kredita po Ugovoru o [broj kredita] zajedno sa zateznim kamatama koje teku

- za period od 1. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje,

- za period od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje,

- za period od 30. lipnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje,

- za period od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, i to:

-na iznos od 1.83 EUR od dana 31. kolovoza 2007. pa do isplate

-na iznos od 7.18 EUR od dana 31. siječnja 2008. pa do isplate

-na iznos od 14.20 EUR od dana 29. veljače 2008. pa do isplate

-na iznos od 26.18 EUR od dana 31. ožujka 2008. pa do isplate

-na iznos od 7.53 EUR od dana 30. travnja 2008. pa do isplate

-na iznos od 1.03 EUR od dana 31. svibnja 2008. pa do isplate

-na iznos od 9.81 EUR od dana 30. lipnja 2008. pa do isplate

-na iznos od 7.21 EUR od dana 30. rujna 2008. pa do isplate

-na iznos od 63.09 EUR od dana 31.listopada 2008. pa do isplate

-na iznos od 24.30 EUR od dana 30. studenog 2008. pa do isplate

-na iznos od 73.59 EUR od dana 31. prosinca 2008. pa do isplate

-na iznos od 81.25 EUR od dana 31. siječnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 87.90 EUR od dana 28. veljače 2009. pa do isplate

-na iznos od 76.76 EUR od dana 31. ožujka 2009. pa do isplate

-na iznos od 68.60 EUR od dana 30. travnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 62.54 EUR od dana 31. svibnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 56.25 EUR od dana 30. lipnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 51.18 EUR od dana 31. srpnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 59.88 EUR od dana 31. kolovoza 2009. pa do isplate

-na iznos od 53.55 EUR od dana 30. rujna 2009. pa do isplate

-na iznos od 60.84 EUR od dana 31.listopada 2009. pa do isplate

-na iznos od 72.40 EUR od dana 30. studenog 2009. pa do isplate

-na iznos od 85.40 EUR od dana 31. prosinca 2009. pa do isplate

-na iznos od 83.18 EUR od dana 31. siječnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 97.76 EUR od dana 28. veljače 2010. pa do isplate

-na iznos od 113.44 EUR od dana 31. ožujka 2010. pa do isplate

-na iznos od 111.69 EUR od dana 30. travnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 125.96 EUR od dana 31. svibnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 150.52 EUR od dana 30. lipnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 123.90 EUR od dana 31. srpnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 173,96 EUR od dana 31. kolovoza 2010. pa do isplate

-na iznos od 152,89 EUR od dana 30. rujna 2010. pa do isplate

-na iznos od 212,31 EUR od dana 31. listopada 2010. pa do isplate

-na iznos od 203,59 EUR od dana 30. studenog 2010. pa do isplate

-na iznos od 200,34 EUR od dana 31. prosinca 2010. pa do isplate

-na iznos od 203,59 EUR od dana 31. siječnja 2011. pa do isplate

-na iznos od 212,62 EUR od dana 28. veljače 2011. pa do isplate

-na iznos od 225,26 EUR od dana 31. ožujka 2011. pa do isplate

-na iznos od 365,53 EUR od dana 30. travnja 2011. pa do isplate

-na iznos od 361,18 EUR od dana 31. svibnja 2011. pa do isplate

-na iznos od 280,78 EUR od dana 30. lipnja 2011. pa do isplate

-na iznos od 254,29 EUR od dana 31. srpnja 2011. pa do isplate

-na iznos od 273,00 EUR od dana 31. kolovoza 2011. pa do isplate

-na iznos od 253,11 EUR od dana 30. rujna 2011. pa do isplate

-na iznos od 253,11 EUR od dana 31. listopada 2011. pa do isplate

-na iznos od 14.583,36 EUR od dana 18. studenog 2011. pa do isplate

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 4.232,35 EUR u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude, prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I, III i IV izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, preinačiti pobijanu presudu a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza provedenih sukladno odredbi čl. 10. ZPP dok na ročištu održanom 1. travnja 2025. stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu svota koje je preplatio u ispunjenju nepoštenih a time i ništetnih ugovornih odredbi iz dva Ugovora o kreditu koje je 3. lipnja 2005. na svotu od 49.000,00 CHF i 14. studenog 2006. na svotu od 112.600,00 CHF sklopio s prednikom tuženika (dalje: Ugovori o kreditu) a radi se o ugovornim odredbama kojima je ugovorena isplata u valuti CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria bank d.d. važećem na dan korištenja kredita odnosno plaćanja.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući kao prethodno pitanje da su ugovorne odredbe kojima je ugovorena isplata po srednjem tečaju prednika tuženika za CHF na dan plaćanja ništetne, upućujući na obvezujući učinak presude u kolektivnom sporu glede ništetnih dijelova odredbi Ugovora o kreditu gdje je ugovorena valutna klauzula te na temelju nalaza i mišljenja vještaka, ocjenjujući neosnovanim prigovor zastare, sudi preplatu izvršenu po tužitelju u ispunjenju označenih odredbi Ugovora o kreditu.

8. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 76/03.- dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

9. Saslušanjem tužitelja je utvrđeno kako s prednikom tuženika nije pregovarao o ugovornim odredbama već je ugovor sklopio po predlošku ponuđenom po predniku tuženika a tijekom otplate kredita je samo primao obavijesti o promjeni visine anuiteta dok je svjedok DK, djelatnik prednika tuženika iskazao kako s tužiteljem nije sklopio Ugovore o kreditu i nema saznanja o tome jesu li djelatnici tuženika utjecali na klijente u pogledu izbora kredita odnosno, valute u kojoj će ugovor biti ugovoren dok je svjedokinja Alkica Kolega Zubčić, javni bilježnik u Zadru iskazala kako je vršila solemnizaciju Ugovora o kreditu pri čemu su ugovorne strane upozorene na posljedice ugovaranja valutne klauzule pri čemu se držala teksta ugovora i nije bilo moguće izlaziti izvan onoga što je ugovoreno čime je također utvrđeno da se o odredbama Ugovora o kreditu nije moglo raspravljati.

10. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja istaknut po tuženiku između ostalog, tvrdnjom da je javnost upozorena na švicarski franak zbog čega odredbe Ugovora o kreditu nisu nepoštene, jer niti na koji način nije moguće utvrditi da se uopće pregovaralo o uvjetima ugovora glede ugovornih odredbi na kojima se osniva zahtjev tužbe.

11. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice te je neosnovano upućivanje tuženika na pogrešnu primjenu prava EU.

12. Slijedom iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika koji se odnose na obaviještenost tužitelja sa ugovornim odredbama i njihovoj potpunoj određenosti.

13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

14. Saslušanjem tužitelja je utvrđeno kako je sklopio Ugovore o kreditu u namjeri isplate suvlasnika u kući gdje živi te iako je bio direktor trgovačkog društva ... u [adresa] iskazao je kako je htio biti samovlasnik nekretnine te je dio sredstava iskoristio radi uređenja stambenog dijela nekretnine gdje živi s obitelji te iako je u donjem dijelu objekta bio kafić koji posluje od 1967. a kojega nije davao u najam, niti kada je postao samovlasnik, utvrđen je njegov status potrošača te ga tuženik svojim žalbenim navodima ne može dovesti u sumnju jer suprotno nije dokazao pa je neosnovano upućivanje na sadržaj iskaza tužitelja. Ovo s tim više što je Ugovor o kreditu od 23. svibnja 2007. izrijekom sklopljen radi adaptacije kuće a Ugovor od 3. lipnja 2005. kao stambeni kredit.

15. Kako je na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio jer navedeno ne proizlazi iz iskaza tužitelja, pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati tužitelju.

16. Budući da su Ugovori o kreditu zaključeni 3. lipnja 2005. i 14. studenog 2006. 8. prosinca 2005., u ovoj parnici se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 107/96., 91/96., 112/99., 88/01.- dalje: ZOO/91), Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO).

17. U ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak, što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Ovo stoga, jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

18. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

19. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

20. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa prednik tuženika je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1.ZZP zbog čega je prvostupanjski sud u pravilnoj primjeni odredbe čl. 12. ZPP utvrdio pravnu osnovu zahtjeva tužitelja na isplatu. .

21. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 104. st. 1. ZOO/91 odnosno, 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 210. st. 1. ZPP/91 i 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

22. Kako je prednik tuženika sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 210. ZOO/91 i 1111. te čl. 214. ZOO/91 i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

23. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredbe čl. 214. ZOO/91 i čl. 1115. ZOO ne ostavljaju nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetom na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

25. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno, kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

26. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno, krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 19. kolovoza 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nastupila 14. lipnja 2018., tužba tužitelja glede zahtjeva za isplatu više uplaćenih svota radi primjene važećeg tečaja CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta od 19. kolovoza 2021. nije podnijeta po proteku roka propisanog odredbom čl. 225. ZOO.

27. Tako nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom primjenom odredbe 104. st. 1. ZOO/91 i čl. 323. st. 1 ZOO kao i odredbi čl. 214. ZOO/91 i čl. 1115. ZOO, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika.

28. Provedenim knjigovodstvenim vještačenjem, sukladno odredbama čl. 258. – 261. ZPP glede kojega dokaza tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga dok se njegove, u žalbi ponovljene primjedbe glede preplate po osnovi promjene tečaja CHF na niže tijekom otplate kredita ne mogu razmatrati budući da je tužitelj tražio samo isplatu razlike u tečaju valute CHF uz odbitak svota koje se odnose na tzv. negativnu tečajnu razliku, utvrđena je visina zahtjeva pa žalbeni navodi tuženika o ovom „nepravilno“ provedenom dokazu ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog dijela prvostupanjske presude kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja.

29. Slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke.

30. Odluka o parničnom trošku tužitelja donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) sukladno kojima (Tbr.52.3.) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka., nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika glede obređenih troškova zastupanja tužitelja.

31. Odredbom čl. 37. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23) je propisano da se pristojba plaća po Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) ako je pristojba na obveze nastala za podneske radnje i isprave do dana stupanja na snagu ZS.

32. Kako je presuda u ovom predmetu donijeta nakon stupanja na snagu ZS sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. ZS potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa su oslobođeni plaćanja pristojbi pa tako tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu (267,82 eura).

33. Zbog toga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom IV izreke pobijane presude za svotu troška od 3.964,53 eura a na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačen označeni dio prvostupanjske odluke za svotu od 267, 82 eura.

34. Trošak žalbe tuženiku nije priznat jer je sa ovom radnjom uspio samo djelomice i to glede sporednog traženja (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis