Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-767/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog FT i dr., zbog kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama 1. optuženog FT i 2. optuženog MT podnesenih protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj K-192/2023-27 od 13. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe 1. optuženog FT i 2. optuženog MT kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Gospiću je pobijanom presudom broj K-192/2023-27 od 13. lipnja 2024. proglasio krivim 1. optuženog FT i 2. optuženog MT zbog počinjenja kaznenih djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 3. KZ/11. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. 1. optuženog FT osudio na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a 2. optuženog MT na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11. 1. optuženom FT je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci neće izvršiti ako 1. optuženi FT u roku dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 56. KZ/11. 2. optuženom MT je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci neće izvršiti ako 2. optuženi MT u roku dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZKP) u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP naloženo je 1. optuženom FT i 2. optuženom MT podmiriti troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškova za svjedoke u iznosu od 19,21 eura i paušalne svote u iznosu od 60,00 eura za svakog od dvojice suoptuženika, ukupno 139,21 euro, tako da je svaki od suoptuženika dužan podmiriti troškove u iznosu od po 69,61 euro u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Suoptuženici su dužni podmiriti i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika, ukoliko naknada tih troškova bude zatražena u zakonskom roku.
3. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu 1. optuženi FT putem branitelja Silvija Petrovića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da 1. optuženog FT oslobodi od optužbe da je počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Žalbu je podnio i 2. optuženi MT putem branitelja Tihomira Vojvodića, odvjetnika u Gospiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači na način da 2. optuženog MT oslobodi od optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, odnosno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Suprotno tvrdnjama 1. optuženog FT i 2. optuženog MT u žalbama, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, u obrazloženju prvostupanjske presude je prvostupanjski sud iznio jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi logični i međusobno suglasni. Nadalje, sud je u cijelosti i sasvim točno utvrdio činjenično stanje provevši sve raspoložive dokaze te brižnom i savjesnom ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih dokaza u cjelini zaključio da su optuženici počinili inkriminirana djela na način kako im je to stavljeno na teret, sasvim ispravno primjenjujući odredbe kaznenih zakona.
8. Naime, prvostupanjski sud je analizirajući iskaze oštećenog OT i svjedokinja NT i ZT, materijalnu dokumentaciju, prvenstveno prijavu Zavoda za hitnu medicinu Ličko-senjske županije, zaključio da su optuženici počinili inkriminirana djela te za takav zaključak je u obrazloženju presude dao jasne i iscrpne razloge s kojim se u potpunosti slaže i ovaj drugostupanjski sud.
9. S pravom prvostupanjski sud vjeruje oštećenom OT kada tvrdi da su se optuženici ponašali na inkriminirani način. Optuženici su bili očito nezadovoljni njegovim postupanjem kao policijskog službenika pa su mu se odlučili obratiti ispred trgovačkog centra Lidl. Točno je, kako tvrde žalitelji, da svjedokinje NT i ZT niti u jednom dijelu iskaza ne potvrđuju ključni dio činjeničnog opisa optužnice koji se odnosi na izrečene prijetnje, međutim, potvrđuju kontekst događanja koji je podudaran iskazu oštećenika. Oštećenik je jedini bio u mogućnosti u potpunosti čuti riječi kojima su mu se optuženici obratili, oštećenik je opisao kako je prvo do njega došao 1. optuženi FT odgurnuo ga u predjelu prsa, desnom rukom uhvatio za majicu i vrat, počeo ga gušiti i izgovorio inkriminirane, prijeteće riječi, da bi potom u blizinu došao vozilom 2. optuženi MT koji je rekao da imaju svoje ljude, da zna dobro tko su F, kada se skupe da će ga polomit i da neće izaći živ iz bolnice. Svjedokinja ZT potvrđuje u iskazu dinamiku događaja pa tako potvrđuje kako je vidjela oštećenika da izlazi iz Lidla, prilazi mu jedan od optuženika, unosi mu se u lice, da bi potom došao drugi optuženik u automobilu i prišao im. Isto tako i svjedokinja NT je potvrdila dinamiku događaja, time da je ona čula povišene tonove, vidjela je 1. optuženog FT kako prstom upire u oštećenika, potom je došao i 2. optuženik i vidjela je da se prepiru, što sve upućuje da se događaj zbio na način kako to u iskazu opisuje oštećeni OT, stoga je životno i logično da su optuženici prvo pristupili oštećeniku, a potom mu i izgovorili terećene riječi. Motiv njihova postupanja je očito bio kontakt s oštećenikom, s tim ciljem su ga i presreli na izlasku iz trgovine, van službe, kada nije trebao niti očekivati ikakvu komunikaciju s osobama prema kojima je postupao. Samo presretanje, uočavanje oštećenika i mirna komunikacija, kako u obranama nastoje sugerirati optuženici, a bez verbalizacije motiva, odnosno izražavanja nezadovoljstva, je neživotno. Nasuprot tome, verzije događaja koji u svojim obranama spominju optuženici su u suprotnosti s iskazima svjedokinja. Tako je u suprotnosti s iskazima svjedokinja da bi se 1. optuženi FT normalnim tonom pri slučajnom susretu obratio oštećeniku jer iz iskaza svjedokinja proizlazi da se unio u lice, kao i da se obratio povišenim tonom. Nije točno da ga nije niti dotaknuo jer osim iskaza svjedokinja koje govore o bliskom kontaktu optuženika s oštećenikom i iz medicinske dokumentacije oštećenika proizlazi da je toga dana ozlijeđen. Nije uvjerljiva niti obrana 2. optuženog MT da je mirno zapodjenuo razgovor s oštećenikom jer je u suprotnosti ne samo s iskazom oštećenika, već i s iskazima svjedokinja koje su vidjele događaj. Osim toga, koordinirani pristup oba optuženika ukazuje da je između njih postojao dogovor da presretnu oštećenika i na inkriminirani način mu se obrate, jer je, doista, neuvjerljivo da bi se obojica našla slučajno ispred trgovine u kojoj je bio oštećenik i da bi spontano reagirali na identičan način te u oštećenikovo slobodno vrijeme ukazali mu na svoje nezadovoljstvo njegovim postupanjem.
10. Vezano uz pronalazak bejzbolske palice i dva odrezana električna kabela kod 2. optuženog MT prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je za pretpostaviti da se radi o predmetima koji službe kao oruđe za fizičke obračune, međutim, ovu činjenicu ne dovodi u vezu s bitnim elementima kaznenog djela zbog kojeg ga proglašava krivim, niti istu uzima u obzir prilikom odmjeravanja kazne, tako da je ovaj navod obrazloženja potpuno irelevantan.
11. Žaleći se zbog odluke o kazni 1. optuženi FT je naveo da izrečena kazna djeluje kao odmazda društva nad pojedincem, a ne s ciljem specijalne i generalne prevencije. 2. optuženi MT u žalbi navodi da se žali zbog odluke suda o kazni, međutim, posebno ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu.
12. Ispitujući odluku o kazni u odnosu na oba optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne ispravno u odnosu i na 1. optuženog FT i na 2. optuženog MT kao olakotno cijenio njihovu dosadašnju neosuđivanost, koja proizlazi iz podataka kaznene evidencije, a koja ukazuje da nije riječ o osobama sklonim činjenju kažnjivih djela, bez obzira na prometne prekršaje koji su evidentirani u podacima prekršajne evidencije. Nadalje, kao olakotno je prvostupanjski sud cijenio da su obojica zaposlena i sami se uzdržavaju, dok je kao otegotno cijenio pokazanu drskost pri počinjenju kaznenih djela, a s obzirom da su službenu osobu presreli na parkiralištu trgovačkog centra i prijetili joj na javnom mjestu.
13. Kada se sve istaknute okolnosti ispravno vrednuju, a imajući u vidu ličnost optuženika, njihovu životnu dob, način i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, kazne zatvora na koje su osuđeni oba optuženika u trajanju po šest mjeseci, obojici izrečene uvjetne osude s rokom provjeravanja po dvije godine primjereni su istaknutim i utvrđenim okolnostima te će se upravo takvim kaznama s izrečenim uvjetnim osudama u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
14. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 8. srpnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
