REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-481/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Erste&Steiermarkische S-Leasing d.o.o., OIB 46550671661, Zagreb, Zelinska 3, kojeg zastupa punomoćnik Luka Tadijan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojana Pavković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d. u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 478/2021-2 od 23. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-972/2019-6 od 28. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
Tuženikova revizija se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika za iznos glavne tražbine od 255.177,52 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 10.126,16 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 54.472,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda, ali iz drugačijih razloga u odnosu na razloge koje je iznio sud prvog stupnja.
3. Naime, sud prvog stupnja naveo je da ugovor o leasingu, a s obzirom da je glavni dužnik pravna osoba, predstavlja trgovački ugovor o prometu roba i usluga, pa da se primjenjuje trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 228. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO), te da je došlo do prekida zastare prijavom tužiteljeve tražbine protiv glavnog dužnika u stečajnom postupku 3. lipnja 2014., a kojom radnjom je došlo i do prekida zastare prema tuženiku kao jamcu platcu na temelju odredbe čl. 126. st. 3. ZOO-a.
4. Sud drugog stupnja potvrđuje prvostupanjsku presudu, ali izražava pravno stajalište da se kod jamca platca kao solidarnog dužnika ne može primijeniti odredba čl. 126. st. 3. ZOO-a već odredba čl. 51. st. 1. ZOO, a prema kojoj odredbi prekid zastare prema jednom solidarnom dužniku ne utječe na ostale solidarne dužnike. Međutim, sud drugog stupnja smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO.
5. Rješenjem revizijskog suda poslovni broj Revd-4652/2021-2 od 15. ožujka 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:
"1. Može li rok zastare za jamca platca biti duži od roka zastare za glavnog dužnika?
2. Koji se rok zastare primjenjuje na ugovore o leasingu kada su davatelj i primatelj leasinga trgovačka društva?".
6. Tuženik je protiv drugostupanjske presude na temelju dopuštenja ovog revizijskog suda na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) podnio reviziju u odnosu na dopuštena pravna pitanja.
7. Odgovor na reviziju nije podnesen.
8. Predmet spora je isplata dospjelog iznosa tražbine nakon raskida ugovora o leasingu.
9. U revizijskoj fazi postupka nije prijeporno:
- da je tužiteljeva tražbina dospjela 31. siječnja 2011. nakon raskida ugovora o leasingu,
- da je nad glavnim dužnikom 22. veljače 2011. otvoren stečaj,
- da je tužitelj prijavio tražbinu protiv glavnog dužnika u stečajnom postupku 3. lipnja 2013.,
- da je tuženik jamac platac,
- te da je tužitelj protiv tuženika, kao jamca platca, podnio ovršni prijedlog 23. listopada 2014.
10. Među strankama je prijeporno koliki je rok zastare utuženog potraživanja te je li došlo do prekida zastare kada je tužitelj prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku nad glavnim dužnikom.
11. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. Odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje glasi da rok zastare jamca platca ne može biti duži od roka zastare za glavnog dužnika.
13. Međutim, odgovor na ovo postavljeno pitanje ne utječe na odluku u sporu, jer u konkretnom slučaju sud prvog stupnja u odnosu na tuženika nije uzimao duži rok zastare, već je zbog prekida zastare u odnosu na glavnog dužnika prijavom tužiteljeve tražbine u stečajnom postupku prilikom računanja zastare uzeo u obzir da je došlo do prekida zastare i prema jamcu platcu sukladno odredbi čl. 126. st. 3. ZOO, a što je u skladu sa već izraženim pravnim stajalištem ovog revizijskog suda u odluci Rev-2423/17.
14. Osnovano tuženik ističe da se za ugovore o leasingu kada su davatelj i primatelj leasinga trgovačka društva primjenjuje zastarni rok propisan odredbom čl. 228. ZOO- a.
15. Stoga odgovor na drugo postavljeno pravno pitanje glasi da se na ugovore o leasingu kada su davatelj i primatelj leasinga trgovačka društva primjenjuje trogodišnji zastarni rok za međusobne tražbine iz trgovačkog ugovora o prometu roba i usluga propisan odredbom čl. 228. ZOO.
16. Ugovori o leasingu sklopljeni između pravnih osoba, a pri čemu je davatelj leasinga osoba ovlaštena obavljati poslove leasinga, je trgovački ugovor o prometu roba i usluga.
17. O prekidu zastare u odnosu na jamca platca izraženo je stajalište i u odluci Rev- 4991/19.
18. S obzirom da je tužitelj prijavom tražbine u stečajnom postupku nad glavnim dužnikom, a što predstavlja postupak vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika, na temelju odredbe čl. 126. st. 3. ZOO došlo je do prekida zastare i protiv tuženika kao jamca platca, a zbog čega je ovršni prijedlog protiv tuženika podnesen unutar trogodišnjeg zastarnog roka, pa je tuženikov prigovor zastare neosnovan.
19. Budući da odgovori da postavljena pitanja ne utječu na donošenje drugačije odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
