REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2626/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja IJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tužiteljice ĆJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marijanu Rudžjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri, Zagreb, protiv tuženika Dilmar d.o.o., OIB 86806745876, Velika Gorica, Franje pl. Pogledića Kurilovečkog 16, kojeg zastupa punomoćnik Nevio Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije I i II tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-153/2024-2 od 4. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-180/2022-26 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Tužiteljima se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-153/2024-2 od 4. prosinca 2024., zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. I i II tužitelji podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-153/2024-2 od 4. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-180/2022-26 od 12. siječnja 2024., prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te su postavili pravno pitanje :
"1. Je li zakonito postupanje drugostupanjskog suda koji rješavajući o žalbi jedne od stranaka, uopće ne ispituje prvostupanjsku presudu u granicama navedenim u žalbi, nego samo doslovno prepisuje prvostupanjsku presudu i njezinu izreku i njezino obrazloženje, kao da se radi o suđenju u prvostupanjskom postupku?“.
2. U skladu s čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u niže stupanjskom postupku.
3. Prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud dopustio reviziju s obzirom da je tužitelj učinio vjerojatnim da je obrazloženjem drugostupanjske presude ostvarena osobito teška bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer ju nije moguće ispitati.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu koristi koje je tuženik imao za korištenje poslovnog prostora bez pravne osnove.
6. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
-da je predmetni ugovor otkazan od strane prednika tužitelja 2. studenog 2012. s otkaznim rokom od 60 dana,
-da je predmetni poslovni prostor predan u posjed predniku tužitelja dana 5. rujna 2013. godine,
-da je po zaključenju predmetnog Ugovora o zakupu od 20. veljače 2012. tuženik ušao u posjed objekta zakupa - poslovnog prostora,
-da je kao sredstvo osiguranja plaćanja zakupnine tuženik kao zakupnik predao tužitelju kao zakupodavcu ovjerenu bjanko zadužnicu na iznos od 50.000,00 kuna,
-da je tužitelj radi naplate zakupnina i to za razdoblje od 15. lipnja 2012. do 15. ožujka 2013. pokrenuo ovršni postupak,
-da je tužitelj prije pokretanja ovršnog postupka predao na naplatu i bjanko zadužnicu br. OV-2043/12 ovjerenu po javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz Velike Gorice te temeljem iste naplatio ukupno iznos od 51.346,08 kuna,
-da je tužitelj za zakup predmetnog poslovnog prostora za godinu 2012. naplatio ukupno iznos od 83.113,57 kn čime je naplatio prekomjerni iznos od 51.346,08 kuna, koji odgovara iznosu naplaćene bjanko zadužnice.
7. Prvostupanjski sud zaključuje da se tuženikova obveza naknade koristi ima promatrati u smislu odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da se ista ima prosuđivati prema naknadi koju su tužitelji mogli ostvariti za vremenski period od otkaza Ugovora o zakupu do predaje posjeda poslovnog prostora tužiteljima. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud u bitnom navodi da je nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka utvrđeno da tužitelji nisu u postupku dokazali visinu svog tužbenog zahtjeva, dok je tuženik s druge strane dokazao da je tužitelja i pretplatio, stoga je prvostupanjski sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
8. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnose tužitelji u bitnom navodeći da je presuda zahvaćena bitnim povredama parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11 ZPP.
9. Drugostupanjski sud u odluci poslovni broj Gž-153/2024-2 u uvodu iste navodi kako u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024. odlučuje o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-180/2022-26 od 12. siječnja 2024., no u cijelosti u preostalom dijelu izreke i obrazloženja prepisuje prvostupanjsku odluku pritom niti u jednom dijelu ne navodeći niti jedan žalbeni navod pa stoga niti eventualni odgovor na isti.
10. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da je tužiteljima povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku kao neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenoga čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija). Naime, glede tuženikovih navoda da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim kao u konkretnom slučaju kada je pobijana presuda arbitrarna, odnosno očito nerazumna pa je na temelju čl. 389.b st. 3. u vezi s čl. 385.a st. 2. ZPP odlučio kao u t. I. izreke.
11. U svezi pravnog pitanja uzima se da je u tom dijelu prijedlog povučen.
Zagreb, 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
