REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4448/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Ante Perkušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darijo Čehić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-370/2022-3 od 19. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-70/2021-56 od 21. siječnja 2022., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-370/2022-3 od 19. lipnja 2024., radi sljedećeg pravnog pitanja:
„Ima li pravo na konverziju prema odredbama 19.a-19.f Zakona o potrošačkom kreditiranju korisnik kredita za kojega je do stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br 102/2015, dalje: ZID ZPK/15) 30. rujna 2015. bila provedena konverzija valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu, ali obveza korisnika kredita po kreditu nije u cijelosti ispunjena do 30. rujna 2015. godine?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-370/2022-3 od 19. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-70/2021-56 od 21. siječnja 2022.
2. Tužitelj je u prijedlogu postavio navedeno pravno pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ističući da je riječ o pravnom pitanju o koje nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ujedno se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP ukazujući da je osobito teškim povredama odredaba parničnog postupka o pitanju postupanja kod postojanja nove parnice gdje se zahtjeva dodatna isplata temeljem iste pravne osnove, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno u čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
4. Drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude poslovni broj Gž- 370/2022-3 od 19. lipnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje u odnosu na primjenu čl. 19.a st. 1. ZID ZPK/15 ističući da u situaciji gdje je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke sklopljen Ugovor o kreditu s CHF valutnom klauzulom 16. srpnja 2010., a koji je konvertiran 2. kolovoza 2010., tj. prije stupanja na snagu odredaba o konverziji iz ZID ZPK/15, tuženik u konkretnom slučaju nije bio obvezan ponuditi tužitelju kao potrošaču konverziju prema definiranim pravilima ZID ZPK/15, i to bez obzira na činjenicu što je tužitelj predmetni kredit otplatio dana 26. listopada 2016. nakon donošenja ZID ZPK/15.
5.1. U odluci ovoga suda poslovni broj Rev-1691/2019-2 od 8. svibnja 2024. u bitnome proizlazi da je obveza tužitelja iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF prestala sklapanjem kasnijeg ugovora kojim su stranke restrukturirale obveze, no da se sukladno odredbama čl. 19.c st. 2. ZID ZPK, odredbe st. 1. istog čl. (koji propisuje način izračuna konverzije) na odgovarajući način primjenjuju i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu, slijedom čega da tužitelj ima pravo tražiti konverziju kredita prema odredbi čl. 19. c. st. 1 ZPK bez obzira na to što je ugovor o kreditu denominiran u CHF ili sa valutnom klauzulom u CHF prestao.
5.2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, a navedeno u izreci ovog rješenja, važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom na to da je riječ o pitanju u pogledu kojeg pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda poslovni broj Rev-1691/2019-2 od 8. svibnja 2024.
6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
7. U odnosu na osobito teške povrede odredaba parničnog postupka uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
Zagreb, 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
