Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-357/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika D.I.M. d.o.o., Šapjane, Lipa 38, OIB: 02885616428, zastupanog po punomoćnici Sonji Bonifačić, odvjetnici iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika GRAWE Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, zastupanog po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ilijevski i Cibralić j.t.d. iz Pule, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka i umješača izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-140/2018-52 od 13. ožujka 2020., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-140/2018-71 od 29. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-140/2018-52 od 13. ožujka 2020., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-140/2018-71 od 29. veljače 2024., te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uvažavanjem žalbi tuženika i umješača na strani tuženika se ukida rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-140/2018-52 od 13. ožujka 2020., ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-140/2018-71 od 29. veljače 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom u točki I. izreke presude je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 4.020,27 €[1] / 30.290,74 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 3.384,43 € / 25.500,00 kn na ime naknade neimovinske štete teče od 29. rujna 2017., na iznos od 436,76 € / 3.290,74 kn na ime naknade imovinske štete od 13. ožujka 2020., a na ukupni iznos od 199,08 € / 1.500,00 kn na ime izgubljene zarade sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 99,54 € / 750,00 kn teče od 15. 2. 2017. a na iznos od 99,54 € / 750,00 kn od 15. 03. 2017., dok je s preostalim dijelom tijeka zatezne kamate tužitelj odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke presude je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja iznad iznosa od 4.020,27 € / 30.290,74 kn, do zatraženog iznosa od 7.019,40 € / 52.887,65 kn s pripadajućom kamatom. Točkom III. izreke presude je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.100,01 € / 15.822,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2020. do isplate, dok je tuženik odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva kao neosnovanim. Pod točkom I. izreke rješenja je utvrđeno da se tužba smatra povučenom za iznos od 1.128,14 € / 8.500,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je točkom II. izreke rješenja utvrđeno da se dokaz koji je tuženik putem svog punomoćnika predao sudu 6. studenog 2019. i koji čini privitak podnesku, neće uzeti u obzir.

2. Protiv navedene odluke u dijelu pod točkom II. izreke presude, žali se tužitelj zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane čl. 354. st. 2. točkom 11. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 353. st. 1. točka 3. ZPP-a ) i prijedlogom da se prihvati žalba i pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe uz dosudu tužitelju troška sastava žalbe.

3. Tuženik u žalbi navodi kako osporava prvostupanjsku presudu u cijelosti, pri čemu se u pogledu granica ispitivanja uzima da ju pobija u dijelu u kojemu tuženik nije uspio u sporu ( točka I. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti naknadu štete od 4.020,27 € / 30.290,74 kn i točka III. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi parnični trošak ) kao i protiv točke II. izreke rješenja, pri čemu se poziva na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. ZPP-a, i prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači osporavanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže istog na plaćanje parničnog troška. Potražuje i trošak sastava žalbe.

4. Protiv dijela prvostupanjske odluke ( točke I. i III. presude te točke II. izreke rješenja ) žali se umješač zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. ZPP-a, i prijedlogom višem sudu da preinači presudu i rješenje te odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i obveže tužitelja da

1 Prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 koji se odnosi na sve iskazane iznose u ovoj odluci; umješaču na strani tuženika naknadi parnični trošak kao i trošak žalbe, podredno da ukine odluku i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže žalbu tužitelja odbiti i obvezati istog na naknadu parničnog troška. Potražuje i trošak sastava odgovora na žalbu.

6. Žalbe su osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnove naknade štete temeljem pretrpljene ozljede na radu koju je zadobio 15. studenog 2016. obavljajući poslove za tuženika kao poslodavca.

8. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da izreka presude proturječi razlozima presude te ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama potrebnima za procjenu osnovnosti tužbenog zahtjeva, pri čemu je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a).

9. Sud prvog stupnja je u sklopu provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu pomoćnog brodocjevara temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 31. listopada 2016.,

- da je tužitelj kao radnik 15. studenoga 2016, raspoređen radi izvođenja radova bušenja na stroju – stupnoj bušilici, koji poslovi predstavljaju poslove s posebnim uvjetima rada sukladno čl. 3. t. 1., 16., 17., 18., 19., 23., 24. i 41. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada,

- da je tužitelj 15. studenog 2016. oko 10:40 sati sa stupnom bušilicom izvodio radove bušenja rupa na "L" profilu koji služe kao nosači za cijevi, te je u procesu rada, a nakon što je izbušio 20-tak rupa na drugim profilima, stavivši novi "L" profil i uključivši bušilicu, primijetio da komad profila koji je bušio nije centriran, pa je škripac htio pomaknuti u lijevu stranu i u tom trenutku mu je svrdlo uhvatilo rukavicu desne ruke, nakon čega je odmah lijevom rukom stisnuo crveno dugme za hitno zaustavljanje, ali se bušilica nastavila okretati jer nema automatsko zaustavljanje, pa mu je svrdlo nastavilo povlačiti ruku i zakretati ga oko stola bušilice, pa je morao naglo trgnuti ruku pri čemu mu je svrdlo isčupalo dio kažiprsta desne ruke,

- da je tužitelj prije izvođenja radnje centriranja trebao isključiti stroj na kojem je radio,

- da predmetni štetni događaj tužitelju nije priznat kao ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, rješenjem Klasa: UP/I-502-03/16-01/490, Ur.broj: 338-08-81-16-2 od 21. prosinca 2016.,

- da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja predstavljao osobu staru 62 godine te radnika sa 38 godina radnog staža koji je bio osposobljen za rad na siguran način pri čemu je imao i ranijeg iskustva sa radom na bušilici i poslovima na kojima je došlo do ozljeđivanja,

- da ozljeda koju je tužitelj zadobio 15. studenog 2016. predstavlja tešku tjelesnu ozljedu u vidu amputacije krajnjeg članka kažiprsta desne ruke, a uslijed koje je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog sata, srednjeg intenziteta 30 dana, slabog intenziteta dva i pol mjeseca, kao i primarni strah jačeg stupnja kroz pola sata, srednjeg stupnja 15 dana, a lakšeg stupnja oko mjesec dana, da je zaostalo naruženje lakšeg stupnja vrlo uočljivo trećima te su umanjene životne aktivnosti za 9%,

- da je tužitelju zbog ozljeđivanja tuđa pomoć i njega bila potrebna tijekom 30 dana po dva sata dnevno, potom kroz dva mjeseca po jedan sat dnevno,

- da ozljeda tužitelja ne predstavlja ozljedu koja bi zahtijevala pojačanu pretragu te posljedično naknadu imovinske štete po toj osnovi.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a polazeći od spornog pitanja da li je tužitelj pretrpio štetu na radu, kao i općih pretpostavki odgovornosti tuženika za nastalu štetu, prvostupanjski sud primjenom odredaba čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014; dalje: ZR) u svezi s odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/2014, dalje: ZZR), kao i temeljem odredbi čl. 1046., 1093. st. 2., 1095., 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO), zaključuje da je tuženik kao poslodavac odgovoran za predmetni štetni događaj i nastalu štetu, pri čemu uz poziv na čl. 1092. st. 1. ZOO-a doprinos tužitelja nastanku štete ocjenjuje sa 25%, te usvaja djelomično tužbeni zahtjev i nalaže tuženiku naknaditi tužitelju ukupnu štetu u iznosu od 4.020,27 € te odbija preostali dio zahtjeva tužitelja do ukupno zatraženog iznosa od 7.019,40 € s pripadajućom kamatom.

11. U odnosu na glavnu stvar, u žalbenoj fazi je sporna odgovornost tuženika te posljedično visina potraživanja, a obzirom da se tuženik i umješač u žalbi, kao i tijekom postupka, pozivaju na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dalje: VSRH ( npr. odluke Revr 531/16 od 13.7.2016., Rev-196/10 od 21.2.2012., Revx- 471/10 od 29.2.2012.,Revr-160/08 od 4.2.2009., Rev 1404/09 ) i stajalište prema kojem je prvostupanjski sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kojom tužitelju nije priznata ozljeda na radu.

12. U odnosu na navedeno valja ukazati da je i odlukom VSRH broj Rev-293/2019-3 od 14. 02. 2024. utvrđeno kada iz spisa proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupku u povodu kojeg je doneseno rješenje HZZO-a kojim štetni događaj nije priznat ozljedom na radu, na način da je dao izjavu o okolnostima nastanka ozljede, proizlazi da je parnični sud vezan tim upravnim rješenjem kao upravnim aktom, u odnosu na utvrđenje razloga nastale ozljede, a za koju je upravno tijelo utvrdilo da je nastala uslijed skrivljenog i neodgovornog ponašanja tužitelja.

13. Iako je pravilna tvrdnja tuženika i umješača o vezanosti parničnog suda upravnim rješenjem, iz stajališta VSRH proizlazi da takva vezanost nije bezuvjetna već je ograničena sudjelovanjem stranke u upravnom postupku te razlozima koje je upravno tijelo utvrdio u odnosu na nastalu ozljedu.

14. U tom smislu valja primijetiti da iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi, te nije sporno, kako je rješenje HZZO-a od 21. 12. 2016., kojim tužitelju nije priznata ozljeda na radu, utemeljeno isključivo na činjenici da je tužitelju na dan nesreće izmjerena koncentracija alkohola od 0,10 g/kg, pa kako je odredbom čl. 58. st. 3. ZZR-a propisano da se radniku koji ima više od 0,0 g/kg alkohola u krvi smatra da je pod utjecajem alkohola, to je upravno tijelo zaključilo da je tužitelj radnu operaciju izvodio protivno pravilima zaštite na radu.

15. S druge strane, iz provedenog postupka proizlazi da tako nesporno utvrđena koncentracija alkohola u krvi tužitelja nakon ozljeđivanja ( od 0,10 g/kg ), nije dovedena u vezu sa štetnim događajem niti je na bilo koji način utvrđeno da bi uzročno posljedično utjecala na ozljeđivanje.

16. Stoga, kako se odgovornost tuženika za štetu u konkretnom slučaju prosuđuje po pravilima koja su dosegom šira od primjene odredbe čl. 58. st. 3. ZZR-a, a u postupku nije dokazano da bi utvrđena koncentracija alkohola od 0,10 g/kg bila u korelaciji i uzročno posljedično na bilo koji način utjecala na štetni događaj i posljedicu, to je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da takva činjenica ne isključuje obvezno pravnu odgovornost tuženika, pri čemu je teret takvog dokazivanja na tuženiku, a ne tužitelju kako pogrešno navodi prvostupanjski sud.

17. Međutim, čak i u slučaju isključenja odgovornosti tuženika temeljem odluke upravnog tijela, isti temeljem odredbe čl. 111. st. 1. ZR-a kao poslodavac za štetu koju radnik pretrpi na radu, odgovara primjenom općih propisa obveznog prava, što znači i primjenom odredaba čl. 1063. do 1067. ZOO-a koji uređuju odgovornost za štetu od opasne stvari i opasne djelatnosti.

18. Kako iz prvostupanjskog postupka proizlazi da je tužitelj kao radnik 15. studenog 2016. obavljao poslove po nalogu poslodavca na stroju – stupnoj bušilici te je zadobio tešku tjelesnu ozljedu uslijed koje je došlo do djelomične amputacije kažiprsta desne ruke, to je riječ o opasnoj stvari za koju se također odgovara po načelu objektivne odgovornosti za štetu.

19. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi da je tužitelj bio zaposlenik tuženika D.I.M. d.o.o., pri čemu nije sporno da je ozljedu doživio za vrijeme rada u Brodogradilištu Viktor Lenac d.d. u Rijeci.

20. Nadalje, iz zapisnika nadležnog inspektora rada od 7. 12. 2016. ( str. 37 do 39 spisa ) proizlazi da je stupna bušilica Prvomajska Damastroj, tip: 99-2, broj stroja 84/88/1220 , int.broj: 4510, u vlasništvu Brodogradilišta Viktor Lenac, a ne tuženika.

21. Kako temeljem čl. 1066. st. 1. ZOO-a umjesto vlasnika stvari i isto kao i on, odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu, to je za predmet ovog postupka od utjecaja utvrđenje i odgovor na pitanje da li tuženik kao poslodavac predstavlja osobu koja može odgovarati umjesto vlasnika pod propisanim uvjetima temeljem odredbe čl. 1066. st. 1. ZOO-a.

22. Prvostupanjski sud takvu okolnost nije utvrđivao, pa je činjenično stanje u tom pogledu nepotpuno utvrđeno ( čl. 355. ZPP ).

23. Osim navedenog, prvostupanjski sud u odnosu na doprinos tužitelja nastanku štete priklanja u cijelosti vjeru nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu, a koji je ( str. 71 spisa) naveo da tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja vjerojatno nije posao obavljao dužnom pozornošću, jer je radni stroj prije centriranja objekta na kojem je radio trebao isključiti, dok je usmenim iskazom ukazao da je tužitelju kao iskusnom radniku moralo biti poznato osnovno pravilo zaštite na radu da ne ulazi u opasnu zonu dok stroj radi.

24. Nadalje, iz iskaza tužitelja te zapisnika inspektora rada od 7. 12. 2016. ( str. 37 do 39 spisa ) proizlazi da je tužitelj nakon što mu je svrdlo uhvatilo rukavicu, odmah drugom rukom stisnuo crveno dugme za hitno zaustavljanje, ali da se bušilica nastavila okretati jer nema automatsko zaustavljanje, pa je nastavila tužitelja zakretati oko stola sve dok nije upotrijebio suprotnu silu uslijed koje je ostao bez dijela prsta desne ruke.

25. Kako poslodavac, ali i vlasnik opasne stvari te osoba kojoj je ista povjerena, odgovaraju po pravilima objektivne odgovornosti za štetu, to u slučaju u kojem postoji uzročna veza između radnje radnika i štetnog događaja, a poslodavac je proveo mjere zaštite na radu, odluku o tome je li kod radnika postojala krajnja nepažnja, treba tumačiti imajući na umu da pojam krajnje nepažnje podrazumijeva zanemarivanje one pažnje i brige koja se očekuje od svakog čovjeka pa nije riječ o nepažnji stručnjaka za određene poslove (nepažnja profesionalca). Pri ocjeni o tome je li radnik postupio s krajnjom (grubom) nepažnjom treba cijeniti sve okolnosti štetnog događaja, primjerice vrijeme i mjesto događaja, opasnosti kojima je radnik izložen u izvršavanju zadataka, okolnosti koje su prethodile događaju, postupke svih sudionika prije i tijekom samog štetnog događaja, potrebno stručno znanje ili fizičku spremnost za izvođenje posla te opće trenutno stanje samog radnika, primjerice umor, bolest, pretjerana očekivanja poslodavca i slično ( tako npr. i VSRH u odluci broj: Rev-165/2021-6 od 01.02.2022. ).

26. Polazeći od takvih utvrđenja, ocjena prvostupanjskog suda o postojanju doprinosa tužitelja nastanku štete u omjeru od 25%, u situaciji kada je utvrđeno da je morao isključiti stroj prije izvođenja opasne radnje, je proturječna iznesenim razlozima presude, slijedom čega ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a kako pravilno ukazuju tuženik i umješač u navodima žalbe.

27. Pri tome odgovor na sporno pitanje doprinosa tužitelja nastanku štete ovisi i od utvrđenja koliko traje zaustavljanje rada stroja nakon njegova isključivanja, budući da je tužitelj poduzeo takvu radnju (stiskanjem crvenog dugmeta za zaustavljanje stroja) prije nego li je ozlijeđen odnosno kada je svrdlo zahvatilo rukavicu, ali takva radnja očigledno nije bila dostatna za sprječavanje nastanka štetnog događaja, pa je uz utvrđenu činjenicu koja ukazuje na propust tužitelja ( da je trebao isključiti stroj prije ulaska u opasnu zonu rada), nužno po pitanju odgovornosti tuženika utvrditi te pravilno ocijeniti činjenicu koliko je poduzeta radnja isključivanja stroja stvarno i faktično mogla utjecati na posljedicu.

28. Stoga se izneseni zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju doprinosa tužitelja nastanku štete u datim okolnostima ne mogu prihvatiti kao pravilni pa osnovano tuženik i umješač ističu da izreka presude proturječi razlozima presude te nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

29. Slijedom navedenog, prvostupanjska presuda za sada ne sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP presudu valjalo ukinuti u cijelosti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ( točka I. izreke ). Takva odluka je donesena temeljem osnovanih žalbi tuženika i umješača u dijelu u kojem pobijaju prvostupanjsku presudu ( točkama I. i III. izreke ), a kako je sporno utvrđenje od utjecaja na visinu tužbenog zahtjeva, to je osnovana i žalba tužitelja, pa je temeljem iste valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke presude.

30. U odnosu na žalbu tuženika i umješača kojim osporavaju točku 2. izreke rješenja kojom je prvostupanjski sud naveo da dokaz predan sudu 6. studenog 2019., neće uzeti u obzir, valja ukazati da žalitelji osnovano ukazuju da je raspravnim rješenjem prvostupanjskog suda donesenim na ročištu za glavnu raspravu 29. listopada 2019., tuženiku naloženo u roku od 8 dana dostaviti u spis podatke o izgubljenoj zaradi za vrijeme bolovanja tužitelja tri mjeseca prije štetnog događaja.

31. Kako se prvostupanjski sud u dijelu kojim obrazlaže odluku o neprihvaćanju dokaznih prijedloga tuženika, poziva isključivo na obavijest o raskidu ugovora od 29. 12. 2016., a tuženik je uz navedeno dostavio i ostalu materijalnu dokumentaciju ( obračun isplaćenih plaća sa detaljima transakcija ) na koju dostavu ga je pozvao sud raspravnim rješenjem, to je izreka pobijanog rješenja suprotna iznesenim razlozima pa je i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, radi čega je valjalo u tom dijelu odlučiti temeljem čl. 380. st. 1. točke 3. ZPP-a ( točka II izreke ).

32. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

33. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP ( točka IV. izreke ).

34. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva i koje se odnose na utvrđenje činjenica u pogledu odgovora na pitanje veze tuženika sa strojem na kojem je došlo do ozljeđivanja i koji je bio u vlasništvu treće osobe, te potom odgovora na pitanje vezanog za pravilno utvrđenje svih okolnosti glede doprinosa tužitelja nastanku štete, nakon čega će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a odlučiti o tužbenom zahtjevu te donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu 8. srpnja 2025

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić